Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4112/13 (K. C.)

Odluka donesena 12. 05. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4112/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine, u predmetu broj AP-4112/13, rješavajući apelaciju Karmile Cincović, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Karmile Cincović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 104972 13 Gži od 5. septembra 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Karmila Cincović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Velimir Marić, advokat iz Mostara, podnijela je 2. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 104972 13 Gži od 5. septembra 2013. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 104972 02 I od 22. januara 2013. godine usvojen je prigovor izvršenika R.G. (u daljnjem tekstu: izvršenik) izjavljen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda I Mostar od 30. augusta 2002. godine, obustavljeno je izvršenje u cijelosti i ukinute su sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je, pored ostalog, navedeno da je u toku postupka utvrđeno da je presudom Općinskog suda I Mostar od 20. juna 2001. godine naloženo tuženom, tj. izvršeniku, da apelantici preda metalni kiosk dimenzija 2,40 x 3,60m, tip „ Metkos M“, tako što će isti postaviti na mjesto gdje je i bio. Također, konstatovano je da je na ročištu održanom 22. novembra 2012. godine, apelantica istakla da joj nije poznato da li je izvršenik više u posjedu predmetnog kioska čija je predaja predmet izvršenja niti joj je poznato da li se takvi kiosci više proizvode. Nadalje, utvrđeno je da je na poseban upit suda, apelantica istakla da metalni kiosk koji je predmet izvršenja i dalje stoji na istom mjestu, s tim da je isti prerađen na način da je proširen i nadograđen, da je na isti postavljen krov, tako da to više nije metalni kiosk kakav je prije bio, već više liči na stalni čvrsti objekat, koji se ne može pomjeriti, a izvršenik odnosno njegovi nasljednici i dalje obavljaju trgovinsku djelatnost u istom. Isto tako, utvrđeno je da je odredbom člana 198. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da ako pokretne stvari nisu nađene kod izvršenika niti kod trećeg lica sud će u istom postupku na prijedlog tražitelja izvršenja procijeniti vrijednost tih stvari, i rješenjem naložiti izvršeniku da tražitelju izvršenja u određenom roku isplati iznos te vrijednosti, stavom 2. istog člana je propisano da tražitelj izvršenja može prijedlog iz stava 1. ovog člana podnijeti u roku od 3 dana od dana obavijesti da stvari nisu nađene, a ako tražitelj izvršenja ne podnese taj prijedlog u određenom roku, sud će obustaviti izvršenje. Budući da je apelantica bila upoznata da se predmetni metalni kiosk koji je predmet izvršenja, više ne nalazi kod izvršenika, i to prijemom podneska - ponude izvršenika od 17. septembra 2008. godine, a što je i ona sama potvrdila na ročištu održanom 22. novembra 2012. godine, Općinski sud smatra da apelantica nije u zakonskom roku od tri dana podnijela prijedlog da se procjeni vrijednost pokretne stvari - metalnog kioska, te da sud rješenjem naloži izvršeniku da apelantici u određenom roku isplati iznos te vrijednosti, radi čega su ispunjeni uslovi i za obustavu izvršenja, u skladu sa čl. 198. stav 2. navedenog zakona.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja istakao da kako predmetni kiosk nije pronađen kod izvršenika, odnosno više ne postoji metalni kiosk kakav je bio i čija predaja je tražena, a apelantica nije predložila procjenu stvari ispunjeni su uslovi za obustavu postupka u smislu relevantne odredbe predmetnog zakona.

4. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini ukazuje na proizvoljnu primjenu procesnog prava od strane Općinskog suda i Kantonalnog suda. Smatra da rješenje Kantonalnog suda nije ponudilo nikakve razloge osim paušalnih navoda o tome da je prvostepeni sud pravilno cijenio sve dokaze, te da se izvršni postupak nije mogao obustaviti na osnovu odredbe člana 198. stav 2. ZIP-a jer je redovni sud nikad nije obavijestio da stvar koja je predmet izvršenja nije pronađena kod izvršenika.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U vezi sa navodima apelantice o povredi prava na pravično suđenje koji se u suštini zasnivaju na tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i sljedstveno tome pogrešnoj primjeni procesnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog, odnosno procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

8. Razmatrajući apelanticine navode Ustavni sud zapaža da su Općinski sud i Kantonalni sud dovoljno jasno i argumentovano obrazložili svoje odluke kojima su obustavili izvršenje u cijelosti i ukinuli sve provedene izvršne radnje primjenjujući relevantne odredbe ZIP-a, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, redovni sudovi su jasno ukazali da je apelantica na ročištu od 22. novembra 2012. godine. učinila nespornim da je bila upoznata da se predmetni metalni kiosk koji je predmet izvršenja, više ne nalazi kod izvršenika, i to prijemom podneska - ponude izvršenika od 17. septembra 2008. godine, te kako nije u roku od tri dana podnijela prijedlog da se procjeni vrijednost pokretne stvari - metalnog kioska, te da sud rješenjem naloži izvršeniku da apelantici u određenom roku isplati iznos te vrijednosti, obustavljeno je izvršenje, u skladu sa članom 198. stav 2. ZIP-a. Ustavni sud ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelantice o povredi prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4112/13 (K. C.) | Sudska praksa | Aktio