Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5533/15 (H. V.)

Odluka donesena 12. 05. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5533/15

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5533/15, rješavajući apelaciju Hamdije Veladžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b. i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Hamdije Veladžića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka, obustavljenog Rješenjem Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, broj 18 0 Ip 004680 10 Ip od 18. februara 2016.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Hamdija Veladžić (u daljnjem tekstu: apelant), advokat, iz Bihaća, podnio je 15. decembra 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji je, nakon podnošenja apelacije, obustavljen Rješenjem tog suda, broj 18 0 Ip 004680 10 Ip od 18. februara 2016. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 18. januara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a dopunio ga 24. februara 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Općinski sud je donio Presudu broj PS-1188/04 od 7. novembra 2005. godine, kojom je tuženi „Energoinvest-Rudnik manganaˮ Bužim (u daljnjem tekstu: tuženi) obavezan da apelantu na ime glavnog duga isplati iznos od 5.072,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te troškove postupka u iznosu od 304,32 KM.

6. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Presudu broj 001-0-Pž-06-00145 od 29. oktobra 2009. godine, kojom je presudu Općinskog suda preinačio, te obavezao tuženog da apelantu na ime duga isplati iznos od 5.012,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 304.32 KM.

7. Apelant je 26. januara 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude, kojeg je Općinski sud usvojio i 2. februara 2010. godine donio Rješenje o izvršenju broj 18 0 Ip 004680 10 Ip, a koje je 26. februara 2010. godine postalo pravosnažno.

8. Općinski sud je apelantu naložio da uplati takse na prijedlog i rješenje suda u ukupnom iznosu od 150,35 KM. Iako, prema navodima Općinskog suda, apelant nije dostavio dokaz o izvršenoj uplati, taj sud je nastavio postupanje u apelantovom predmetu.

9. Općinski sud je 14. aprila 2010. godine naredio sudskom izvšitelju da po uplati predujma troškova izlaska suda na teren kod izvršenika izađe na teren uz obavijest i pozivanja apelanta na to terensko ročište radi vršenja popisa, zapljene i procjene stvari izvršenika.

10. U odsutnosti uredno pozvanog apelanta, 8. juna 2010. godine je na terenu kod izvršenika popisana i zaplijenjena radna mašina rovokopač SKIP IMP Ljubljana, mašina je ostavljena izvršeniku na čuvanje, održavanje i redovno korištenje do procjene sudskog vještaka mašinske struke.

11. U vezi s pismenim urgencijama apelanta da se zaplijenjena radna mašina izvršenika proda bez procijenjene njene vrijednosti, Općinski sud je zaključkom od 10. oktobra 2010. godine naložio apelantu da uplati dodatnih 200,00 KM, za stručnu procjenu vrijednosti zaplijenjenog rovokopača izvršenika, a određen je i vještak mašinske struke, koji je svoj nalaz dostavio sudu 15. februara 2011. godine. Nalazom je procijenjena vrijednost rovokopača na 8.100,00 KM.

12. Nakon uplate predujma troškova, ročište prve prodaje stvari izvršenika zakazano je za 28. juni 2011. godine, na koje je kao jedini zainteresirani kupac pristupio apelant, te kupio rovokopač izvršenika za iznos od 5.000,00 KM, plativo iz iznosa njegovih potraživanja od izvršenika.

13. Prema navodima Općinskog suda, nakon što se namirio za iznos od 5.000,00 KM, apelant tom sudu nikad nije dostavio iznos svojih ukupnih potraživanja, već je samo zahtijevao od tog suda da nastavi sa predmetnim izvršenjem.

14. Apelant je podneskom od 14. oktobra 2011. godine potvrdio da se namirio za iznos od 5.000,00 KM, ali bez naznake šta i koliko mu preostaje nenamireno od traženog prijedloga. Uz to, apelant je dostavio i specifikaciju svojih troškova u iznosu od 795,00 KM, koje, do tada, Općinski sud nije priznao.

15. Apelant je podneskom od 30. januara 2015. godine od suda zahtijevao da se izvšni postupak nastavi do namirivanja njegovih potraživanja i da se zakaže novo ročište, izvrši daljnji popis, zapljena i prodaja drugih pokretnih stvari izvršenika.

16. Postupajući po apelantovim urgencijama, predsjednik Općinskog suda je naložio postupajućem sudiji hitno postupanje u apelantovom predmetu.

17. Dana 14. septembra 2015. godine naloženo je sudskom izvršitelju da hitno izvši ponovni popis, zapljenu i procjenu pokretnih stvari izvšenika i o tom popisnom ročištu unaprijed obavijesti i pozove apelanta.

18. Predsjednik Općinskog suda je, ponovo, 22. septembra 2015. godine naložio postupajućem sudiji hitno postupanje i okončanje apelantovog predmeta u skladu sa zakonskim propisima.

19. U prisustvu ovlaštenog radnika i apelanta, 18. septembra 2015. godine, utvrđeno je da kod izvršenika nema slobodnih pokretnih stvari za popis, zapljenu i prodaju (sve je već od ranije popisano, zaplijenjeno i u fazi prodaje pozivom na izvršenje drugih lica koje je vremenski starije) uz konstataciju da je ponovni pokušaj popisa pokretnih stvari izvršenika ostao bezuspješan.

20. Iako je apelant bio prisutan kada je konstatirano da kod izvršenika nema pokretnih stvari za popis, apelant nije prigovarao niti je imao primjedbi na rad sudskog izvršitelja, kao ni prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, niti se izjasnio u vezi s njegovim preostalim nenamirenim potraživanjem iz tog izvršenja.

21. Iz tih razloga, Općinski sud je 12. januara 2016. godine donio rješenje o djelimičnom namirenju apelanta za iznos od 5.000,00 KM, a sve u skladu sa članom 133. Zakona o izvršnom postupku, i preostalim nenamirenim potraživanjima iz ovog izvršenja.

22. Općinski sud je 13. januara 2016. godine Zaključkom broj 18 0 Ip 0004648 10 Ip naložio apelantu da u roku od 15 dana predloži druga sredstva izvršenja ili predmet izvršenja, a budući da se izvršenje ne može provesti na predloženim sredstvima. Apelant je upozoren na posljedice nepostupanja po ovom zaključku suda.

23. Budući da apelant nije postupio po nalogu suda, Općinski sud je donio Rješenje broj 18 0 Ip 004680 10 Ip od 18. februara 2016. godine, kojim je izvršenje u ovoj pravnoj stvari obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja u njegovom predmetu.

b) Odgovor na apelaciju

25. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je naveo da je u apelantovom predmetu postupao po zakonu i uz poštovanje prava i dostojanstva stranaka, ostavljajući mogućnost promjene predmeta i sredstva, a kako se apelant djelimično namirio za iznos od 5.000,00 KM, mogućnost i rizik postupanja po članu 8. stav

3. Zakona o izvršnom postupku, te da će i dalje postupati u skladu sa zakonom. U dopuni odgovora na apelaciju od 24. februara 2016. godine, Općinski sud je Ustavnom sudu dostavio rješenje o obustavljanju izvršnog postupka.

V. Relevantni propisi

26. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

29. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

30. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka obustavljenog rješenjem Općinskog suda od 18. februara 2016. godine.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je apelant pred Općinskim sudom pokrenuo izvršni postupak u januaru 2010. godine i da je taj postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda od 18. februara 2016. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od šest godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Prema stanju spisa i odgovoru Općinskog suda, ne čini se da predmet sadrži elemente koji ga čine naročito složenim.

36. Posmatrajući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku postupka bio relativno pasivan, nakon djelimičnog namirenja, a nakon što je imao saznanje da izvršenik nema druge pokretne imovine. Naime, apelant je kao advokat, trebao poznavati zakonske propise i postupati u skladu s njima, sve u cilju namirenja svojih potraživanja, a što je on propustio da učini u dužem vremenskom periodu.

37. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).

38. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, donio rješenje o izvršenju 2. februara 2010. godine, odnosno u roku od sedam dana. Nakon donošenja rješenja o izvršenju, inicijalne radnje s ciljem provođenja izvršenja obavljene su u relativno kratkom roku, tačnije do 28. juna 2011. godine, kada se apelant djelimično namirio nakon prodaje izvršenikove pokretne imovine. Nakon toga, postupak je stagnirao izvjesno vrijeme, i to sve do 2015. godine, kada je apelant urgencijama nastojao podstaći Općinski sud da nastavi izvršni postupak. Na apelantove urgencije reagirao je i predsjednik Općinskog suda koji je postupajućem sudiji naložio hitno postupanje u apelantovom predmetu. Nakon što je Općinski sud donio rješenje o djelimičnom namirenju apelanta i zaključak kojim je apelantu naloženo da u roku od 15 dana predloži druga sredstva izvršenja ili predmet izvršenja, a po kojem apelant nije postupio, Općinski sud je rješenjem od 18. januara 2016. godine postupak obustavio i ukinuo sve provedene radnje. Na ovaj način, okončan je izvršeni postupak u apelantovom predmetu.

39. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud bio vrlo aktivan od samog početka postupka i u vrlo kratkom roku izvršio potrebne radnje s ciljem provođenja rješenja, što je rezultiralo djelimičnim namirenjem apelanta za iznos od 5.000,00 KM. Nakon toga, uočljiva je pasivnost kako Općinskog suda, tako i samog apelanta, koji je imao mogućnost da u skladu sa članom 8. Zakona o izvršnom postupku predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja, za preostali dio duga, a što je apelant propustio da učini. Nakon apelantovih urgencija, postupajući sudija je donio rješenje o o djelimičnom namirenju duga, te od apelanta zatražio da za preostali dio duga predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja, a što je apelant propustio da učini u ostavljenom roku. Imajući u vidu da je apelant advokat, pa je time bila veća odgovornost na njemu, budući da je mogao i trebao znati koje su posljedice neodazivanja na poziv suda.

40. Imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Općinskim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na apelantovoj strani. S druge strane, Općinski sud je brzo i učinkovito provodio procesne radnje u cilju okončanja postupka, ali zbog propusta apelanta, odnosno zbog objektivnih okolnosti, a to je nedostatak pokretne imovine koja bi bila pogodna za sredstvo izvršenja, izvršni postupak je u konačnici obustavljen. Općinski sud je u ovom predmetu postupio u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku kada je svojim zaključkom izvršenje obustavio.

41. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

42. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

43. Apelant je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom, tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» u predmetnom izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII. Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segment prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Općinski sud postupao u skladu sa zakonskim odredbama i u tom smislu provodio procesne radnje, ali su apelantovim propustom nastupile okolnosti zbog kojih je izvršni postupak obustavljen.

45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5533/15 (H. V.) | Sudska praksa | Aktio