Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1346/15 (Z. S., M. N., Ž. Đ. i S. R.)

Odluka donesena 12. 05. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Građanski postupak
  • Nadležnost suda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1346/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine, u predmetu broj AP-1346/15, rješavajući apelaciju Zorana Simakovića i drugih, na osnovu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Zoran Simaković, Miro Ninković, Živko Đedovac i Sreto Ristić, protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 038532 14 Gž od 23.

decembra 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dragan Todorović, Vojislav Đurić i Dragan Simić, protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 038532 14 Gž od 23. decembra 2014.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Simaković, Miro Ninković, Živko Đedovac i Sreto Ristić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 23. marta 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 038532 14 Gž od 23. decembra 2014. godine. Podneskom od 24. aprila 2015. godine, predmetnoj apelaciji su „pristupili“ apelanti Dragan Todorović, Vojislav Đurić i Dragan Simić, koje također zastupa navedeni advokat. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanata, te potvrđeno prvostepeno rješenje kojim su apelanti obavezani da tuženima (V. B., R. T., D. T. i T. M.) solidarno naknade troškove postupka u određenim novčanim iznosima.

2. U svom obrazloženju, između ostalog, Okružni sud navodi da žalbama apelanti ukazuju da prvostepeni sud nije mogao poslije donošenja rješenja o oglašavanju nenadležnim, donijeti rješenje o troškovima postupka i ukazuju na stanovište Višeg privrednog suda u određenom rješenju. Okružni sud konstatuje da prije svega stanovište Višeg privrednog suda ne obavezuje Okružni sud, te da se ne radi o identičnoj pravnoj stvari, iz navedenog rješenja Višeg privrednog suda proizlazi da se sud u tom postupku oglasio nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari ali je odlučeno da će po pravosnažnosti tog rješenja predmet biti ustupljen stvarno i mjesno nadležnom sudu, te je istog dana isti sud donio i rješenje o novčanom kažnjavanju punomoćnika tužioca, dok se u konkretnom slučaju prvostepeni sud svojim rješenjem oglasio nenadležnim i tužbu odbacio, tako da se predmet ne ustupa bilo kojem drugom sudu, a spornim rješenjem je odlučeno o troškovima postupka i to u skladu sa važećim odredbama Zakona o parničnom postupku. Okružni sud, također, navodi da je u predmetnoj pravnoj stvari rješenje prvostepenog suda o oglašavanju nenadležnim postalo pravosnažno, ali da su tuženi u žalbenom roku tražili donošenje odluke o troškovima postupka, stoga je prvostepeni sud pravilno postupio kada je van ročišta donio rješenje o troškovima postupka.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) U odnosu na apelante Zorana Simakovića, Miru Ninkovića, Živka Đedovca i Sretu Ristića

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje, odnosno primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

b) U odnosu na apelante Dragana Todorovića, Vojislava Đurića i Dragana Simića

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na apelante Dragana Todorovića, Vojislava Đurića i Dragana Simića, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

9. U konkretnom slučaju apelacija je podnesena Ustavnom sudu 23. marta 2015. godine, koji dan je bio zadnji dan za podnošenje apelacije prije proteka roka od 60 dana predviđenog članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, obzirom da su apelanti Dragan Todorović, Vojislava Đurić i Dragan Simić pristupili predmetnoj apelaciji, podneskom od 24. aprila 2015. godine, proizlazi da su navedeni apelanti pristupili, odnosno podnijeli apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1). Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navedene apelante podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je primljena osporena odluka Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1346/15 (Z. S., M. N., Ž. Đ. i S. R.) | Sudska praksa | Aktio