Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3400/14 (Z. P.)

Odluka donesena 12. 05. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3400/14

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3400/14, rješavajući apelaciju Zdravke Predić na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zdravke Predić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Osnovnog suda u Kotor Varoši kao predmet broj 73 0 P 000721 10 P 2 (raniji broj predmeta 73 0 P 000721 05 P).

Nalaže se Osnovnom sudu u Kotor Varoši da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku u predmetu broj 73 0 P 000721 10 P 2 procesuira izjavljene revizije parničnih stranaka, odnosno da predmet, ukoliko su ispunjeni procesni uslovi, dostavi Vrhovnom sudu Republike Srpske u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Zdravki Predić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantkinji Zdravki Predić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Kotor Varoši, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zdravka Predić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Smiljana Delić, advokatkinja iz Banje Luke, podnijela je 18. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 73 0 P 000721 10 P 2 (raniji broj predmeta 73 0 P 000721 05 P). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Kotor Varoši zatraženo je 11. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda 8. maja 2015. godine i 10. februara 2016. godine, a od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 20. aprila 2016. godine.

3. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 14. maja 2015. godine i 23. februara 2016. godine, a Vrhovni sud 25. aprila 2016. godine.

4. Osnovni sud u Kotor Varoši nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelantkinja je 11. januara 2002. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci protiv tuženog P. P. radi diobe bračne stečevine. Osnovni sud u Banjoj Luci je apelantkinjin predmet zaveo i vodio pod brojem P-I-7/02. Apelantkinja je podneskom od 1. jula 2002. godine preinačila tužbeni zahtjev, gdje je označila i nove tužene J. P., D. M., R. M., S. V. Osnovni sud u Banjoj Luci je pripremno ročište, koje je bilo zakazano za 10. juli 2002. godine, odgodio zbog dostavljanja tužbe na odgovor novooznačenim tuženim i zakazao nastavak pripremnog ročišta koje je održano 12. septembra 2002. godine. Ročište za glavnu raspravu sud je održao 23. oktobra 2002. godine, gdje su saslušani pojedini predloženi svjedoci, ali kako ročištu nisu pristupili svjedoci E. K., M. J., Lj. V. i D. V. to je ročište odgođeno i nastavak zakazan za 4. decembar 2002. godine. S obzirom na činjenicu da je tuženi na nastavku ročišta za glavnu raspravu 4. decembra 2002. godine predložio da se prije saslušanja predloženih svjedoka treba riješiti prethodno pitanje, tj. pitanje preinačenja tužbe, to je sud zakazano ročište odgodio, te je istakao da će se nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazati nakon što se riješi prethodno pitanje. Podneskom od 21. januara 2003. godine tuženi J. P., D. M., R. M. i S. V. su se izjasnili da se predmetna tužba ne odnosi na njih i da ne prihvataju da budu stranke u postupku. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Banjoj Luci nastavak ročišta za glavnu raspravu održao 5. februara 2003. godine, gdje su saslušani svjedoci D. V. i Lj. V., te je sud nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao za 18. mart 2003. godine. Na ročištu održanom 18. marta 2003. godine parnične stranke su predložile da se izvrši uviđaj uz prisustvo vještaka geodetske i građevinske struke. Sud je taj prijedlog usvojio i nastavak ročišta za glavnu raspravu odgodio na neodređeno vrijeme. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Banjoj Luci nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao za 10. mart 2005. godine, na kom ročištu se Osnovni sud u Banjoj Luci oglasio stvarno nenadležnim, te da je po pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio stvarno nenadležnim cijeli spis dostavio Osnovnom sudu u Kotor Varoši kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Nakon 2004. godine, tj. nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/04 i 109/05) osnovan je Osnovni sud u Kotor Varoši i mjesno je nadležan za područja opština Kotor Varoš, Čelinac i Kneževo.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Kotor Varoši nakon prijema predmeta na postupanje od Osnovnog suda u Banjoj Luci, apelantkinjin predmet zaveo pod brojem 73 0 P 000721 05 P. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Kotor varoši u predmetnom postupku pripremno ročište zakazao za 23. februar 2007. godine, koje je odgođeno zato što je apelantkinjin punomoćnik otkazao punomoć. Nastavak ročišta koje je bilo zakazano za 20. mart 2007. godine je odgođeno zbog neurednih dostava poziva strankama. Ročište koje je bilo zakazano za 20. april 2007. godine je odgođeno zbog nestanka električne energije. Na pripremnom ročištu koje je održano 29. maja 2007. godine sud je dozvolio proširenje tužbenog zahtjeva. Nastavak ročišta održan je 12. jula 2007. godine, te 12. septembra 2007. godine na kom ročištu je apelantkinja predložila da se izvrši uviđaj uz prisustvo vještaka geodetske i građevinske struke koji bi sproveli vještačenje predmetne nepokretnosti. Sud je, rješenjem donesenim na ročištu, uviđaj zakazao za 17. decembar 2007. godine, a ročište za glavnu raspravu zakazao za 31. avgust 2008. godine. Na prijedlog vještaka građevinske struke sud je uviđaj odgodio i novi zakazao za 10. januar 2008. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je postupajući sudija u predmetnom postupku u međuvremenu imenovana na drugu poziciju u drugom sudu, te je ročište za glavnu raspravu, koje je bilo zakazano za 31. avgust 2008. godine, odgođeno na neodređeno vrijeme. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Kotor Varoši pripremno ročište koje je bilo zakazano za 3. septembar 2008. godine odgodio zbog neuredne dostave poziva tuženim. Osnovni sud je pripremno ročište održao 29. septembra 2008. godine na kome je apelantkinja uredila tužbu i tužbeni zahtjev, gdje je predložila i provođenje novih materijalnih dokaza i saslušanje novih svjedoka. Te prijedloge je sud na ročištu rješenjem usvojio i ročište za glavnu raspravu zakazao za 3. novembar 2008. godine. Na ročištu za glavnu raspravu saslušane su parnične stranke kao svjedoci, te pojedini predloženi svjedoci, te je nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazano za 27. novembar 2008. godine, kada je ročište za glavnu raspravu i zaključeno. Osnovni sud u Kotor Varoši je predmetnom postupku donio Presudu broj 73 0 P 000721 05 P od 31. decembra 2008. godine, kojom je djelimično usvojio apelantkinjin tužbeni zahtjev. Na navedenu presudu parnične stranke su podnijele žalbu, koju je Okružni sud Rješenjem broj 73 0 P 000721 09 Gž od 29. maja 2009. godine usvojio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Nakon prijema predmeta na ponovi postupak Osnovni sud u Kotor Varoši otvorio je novu fazu u predmetu, gdje je apelantkinjin predmet zaveo pod brojem 73 0 P 000721 10 P 2, te je rješenjem pozvao apelantkinju da uredi tužbu. Pripremno ročište koje je Osnovni sud u Kotor Varoši zakazao za 21. april 2010. godine je odgođeno na prijedlog apelantkinjine punomoćnice koja je ranije imala zakazano ročište pred drugim sudom. Na pripremnom ročištu održanom 27. aprila 2010. godine apelantkinja je putem punomoćnika uredila tužbu, te je predložila dopunu vještačenja vještaka geodetske i građevinske struke, a u cilju pravilnog uređenja tužbe što je u skladu sa uputstvom Okružnog suda. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Kotor Varoši ročište za glavnu raspravu odgodio na neodređeno vrijeme, odnosno dok se sudu ne dostave nalaz i mišljenje vještaka. Ročište za glavnu raspravu koje je bilo zakazano za 31. januar 2011. godine je odgođeno i novo zakazano i održano 23. marta 2011. godine, na kome su saslušani vještaci, a apelantkinjina punomoćnica je predložila da se ročište odgodi radi konačnog uređenja tužbenog zahtjeva, a u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja vještaka. Na nastavku ročišta za glavnu raspravu koje je održano 15. aprila 2011. godine apelantkinja je uredila tužbeni zahtjev, te je glavna rasprava zaključena. Osnovni sud u Kotor Varoši je Presudom broj 73 0 P 000721 10 P2 od 16. maja 2011. godine usvojio apelantkinjin tužbeni zahtjev. Na navedenu presudu tuženi su podnijeli žalbu koju je Okružni sud Rješenjem broj 73 0 P 000721 11 Gž 2 od 21. maja 2012. godine usvojio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. Osnovni sud u Kotor Varoši je u ponovnom postupku rješenjem od 25. oktobra 2013. godine pozvao apelantkinju da uredi tužbu i precizira tužbeni zahtjev iz razloga što je iza umrlog tuženog S. P. Rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 O 001184 O od 4. marta 2010. godine sproveden ostavinski postupak. Podneskom od 13. novembra 2013. godine apelantkinja je uredila tužbeni zahtjev. Osnovni sud u Kotor Varoši je ročište zakazano za 11. februar 2014. godine odgodio jer nije došao prvotuženi P. P., a ročište zakazano za 18. mart 2014. godine sud je odgodio na prijedlog apelantkinjinog punomoćnika jer se apelantkinja nalazila van teritorije Bosne i Hercegovine i jer je postojala mogućnost poravnanja između parničnih stranaka. Na ročištu održanom 28. aprila 2014. godine sud je donio rješenje kojim se tužba povlači u odnosu na tužene J. P., I. M., B. M., te je usvojio prijedlog punomoćnika tuženih da se sprovede uviđaj i da se sprovede vještačenje vještaka građevinske struke i vještačenje vještaka finansijske struke. Osnovni sud je odredio da će se uviđaj izvesti 19. maja 2014. godine. Osnovni sud u Kotor Varoši je zbog loših vremenskih prilika rješenjem od 21. maja 2014. godine odgodio uviđaj i ročište za glavnu raspravu, a novi uviđaj je zakazan za 23. juni 2014. godine, a glavna rasprava za 8. i 9. juli 2014. godine. Osnovni sud u Kotor Varoši je u predmetnom postupku donio Presudu broj 73 0 P 000721 10 P 2 od 16. februara 2015. godine na koju su parnične stranke podnijele žalbu. O žalbi parničnih stranaka Okružni sud je odlučio Presudom broj 73 0 P 000721 15 Gž 3 od 29. septembra 2015. godine, kojom je žalbe parničnih stranaka djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio. Iz stanja spisa proizlazi da su parnične stranke 30. novembra 2015. godine protiv drugostepene presude izjavile reviziju Vrhovnom sudu, ali da Osnovni sud u Kotor Varoši u predmetnom postupku nije procesuirao izjavljene revizije, odnosno predmet nije dostavljen Vrhovnom sudu na dalje postupanje.

10. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantkinja smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čije dužine je tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300 KM za svaku godinu trajanja postupka, odnosno ukupan iznos od 3.900,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju od 14. maja 2015. godine Okružni sud je naveo da apelantkinjin predmet nije primio radi postupanja po žalbi na presudu Osnovnog suda. U odgovoru na apelaciju od 23. februara 2016. godine Okružni sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je Okružni sud u predmetnom postupku u razumnom roku donosio odluke, te da se dužina trajanja postupka ne može pripisati Okružnom sudu.

13. Vrhovni sud je u dopisu koji je dostavio Ustavnom sudu 25. aprila 2016. godine naveo da je nakon izvršene provjere kroz upisnik suda utvrdio da sud nije zaprimio apelantkinjin predmet na postupanje.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od 14 godina od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantkinja ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 11. januara 2002. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od 14 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode te, s obzirom na materijalne dokaze koje je sud tokom postupka proveo i činjenice koje je trebao da utvrdi, radi se o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelantkinju jer je u pitanju podjela imovine stečene u bračnoj zajednici sa prvotuženim.

27. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje Ustavni sud zapaža da je apelantkinja svojim postupcima u određenoj mjeri uticala na dužinu trajanja postupka tako što je pred prvostepenim sudom u više navrata uređivala tužbu u odnosu na tužene, više puta je precizirala tužbeni zahtjev, te je ročište nekoliko puta odgođeno na prijedlog apelantkinjinog punomoćnika. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tokom postupka imala advokata kao službeno lice da je zastupa, te propuste koje je tokom postupka počinila Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim.

28. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, a posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi svojim neblagovremenim postupcima u predmetnom postupku u odlučujućoj mjeri odgovorni za dužinu trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Kotor Varoši u predmetnom postupku prvostepenu presudu donio 31. decembra 2008. godine, tj. šest godina nakon podnošenja tužbe, a koju je kao nepravilnu 29. maja 2009. godine, tj. šest mjeseci nakon donošenja, ukinuo Okružni sud i predmet je vraćen na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Kotor Varoši u ponovnom postupku donio presudu 16. maja 2011. godine, koju je kao nepravilnu ukinuo Okružni sud 21. maja 2012. godine, tj. godinu dana nakon donošenja i predmet je po drugi put vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, odnosno apelantkinjin predmet se i nakon vremenskog perioda dužeg od deset godina nakon podnošenja tužbe našao u početnoj fazi postupka. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u predmetnom postupku treći put donio meritornu odluku 16. februara 2015. godine, na koju su parnične stranke podnijele žalbu, a koju presudu je preinačio Okružni sud 29. septembra 2015. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da iako je Osnovni sud u Kotor Varoši u predmetnom postupku donio ukupno tri meritorne odluke, on nije bio efikasan jer je njegove odluke dva puta ukidao neposredno viši sud i predmet je vraćan na ponovni postupak, odnosno iz stanja spisa proizlazi da je Okružni sud posljednju meritornu odluku Osnovnog suda u Kotor Varoši preinačio, te da su parnične stranke na navedenu presudu Okružnog suda izjavile reviziju 30. novembra 2015. godine, koja još uvijek nije procesuirana.

29. Imajući u vidu navedeno, a naročito činjenicu da predmetni parnični postupak ni nakon vremenskog perioda dužeg od 14 godina od podnošenja tužbe nije okončan, za čiju dužinu su u odlučujućoj mjeri odgovorni redovni sudovi, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji traje duže od 14 godina ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantkinjinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelantkinja je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka, odnosno u ukupnom iznosu od 3.900,00 KM. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantkinji pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

32. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkinji bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

33. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantkinji za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantkinji treba da se isplati je iznos od 2.100,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantkinjinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak ni nakon 14 godina od podnošenja tužbe nije okončan, pri čemu Osnovni sud u Kotor Varoši nije ni dostavio odgovor na apelaciju, dok Okružni sud u svom odgovoru nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka koja ne zadovoljava standarde prava na suđenje u razumnom roku.

36. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3400/14 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio