Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4296/15 (I. P.)
Odluka donesena 12. 05. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izdržavanje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Dijete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4296/15
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 05. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4296/15, rješavajući apelaciju I. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija I. P.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima u predmetu broj 127 0 I 053279 14 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Banovićima, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, I. P., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 4.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati I. P. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Banovićima da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
I. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Majda Salkanović-Aljić, advokat iz Živinica, podnio je 18. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima u predmetu broj 127 0 I 053279 14 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
1. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Banovićima zatraženo je 23. oktobra 2015. godine, a od Općinskog suda u Živinicama zatraženo je 24. marta 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
2. Općinski sud u Banovićima je odgovor na apelaciju dostavio 24. novembra 2015. godine i 25. aprila 2016. godine, dok Općinski sud u Živinicama nije dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Apelant je 14. avgusta 2002. godine Općinskom sudu u Banovićima podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude tog suda, broj P-143/96 od 8. januara 1998. godine, kojom je izvršenik obavezan da na ime svog zakonskog doprinosa za izdržavanje tada mldb. apelanta plaća 15% od mjesečnog ličnog dohotka počevši od 12. aprila 1996. godine pa do 8. januara 1998. godine, a od 8. januara 1998. godine pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski razlozi, 20% od mjesečnog ličnog dohotka, s tim da je zaostale iznose dužan isplatiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do 10. u mjesecu na ruke zakonske zastupnice apelanta.
5. Općinski sud u Banovićima je 16. avgusta 2002. godine usvojio apelantov prijedlog za dozvolu izvršenja i donio rješenje o izvršenju, broj I-1713/02.
6. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, kojeg je Općinski sud u Banovićima odbio svojim Rješenjem, broj 127 0 I 053279 14 I od 27. oktobra 2014. godine.
7. Prema navodima Općinskog suda u Banovićima, spis je bio na postupanju kod tog suda do kraja 2003. godine, nakon čega je proslijeđen Općinskom sudu u Živinicama na daljnje postupanje.
8. Zapljena pokretnih stvari izvršenika pokušana je 13. oktobra 2004. godine, ali nije provedena jer izvršenik nije zatečen kod kuće, nakon čega je Općinski sud u Živinicama odredio vještačenje po vještaku finansijske struke, D. M., radi utvrđivanja tačnog iznosa potraživanja apelanta.
9. Apelantov zastupnik je 17. januara 2005. godine tražio izuzeće sudskog vješaka zbog čega je rješenjem Općinskog suda u Živinicama od 19. januara 2005. godine određen vještak finansijske struke, H. S., a budući da vještak zbog prezauzetosti nije prihvatio vještačenje, za to vještačenje je zadužen vještak finansijske struke E. A, koji je svoj nalaz i mišljenje sudu dostavio 28. marta 2005. godine.
10. Apelant je nakon toga uredio prijedlog za izvršenje na novčanim primanjima koje izvršenik ostvaruje kod „Contract prevoz“ d.o.o. Banovići, a ukoliko se ne može namiriti iz ovih sredstava, izvršenje će se provesti na pokretnim stvarima izvršenika.
11. Nakon bezuspješne zapljene, provedene od strane sudskog izvršioca 30. maja 2005. godine, apelant je podneskom od 6. juna 2005. godine tražio provođenje izvršenja zabilježbom teretnog motornog vozila „mercedes“ registarskih oznaka 007-K-374, putničkog motornog vozila „ford eskort“ registarskih oznaka 888-T-214 i putničkog motornog vozila „ford siera“ registarskih oznaka 444-T-214 s tim da je ostao kod prijedloga na plaći izvršenika.
12. Općinski sud u Živinicama je 2. decembra 2013. godine spis broj 1-29/98 dostavio Općinskom sudu u Banovićima na nadležnost i daljnje postupanje, a postupajući sudija je predmet zadužio 3. januara 2014. godine, nakon čega je zakazano ročište na kome je apelant ostao pri prijedlogu za izvršenje i tražio da sud postupi po članu 37. Zakona o izvršnom postupku radi utvrđivanja dužnikove imovine i radi uređenja prijedloga za izvršenje, te nakon izvršenih provjera od strane suda na ročištu održanom 22. aprila 2014. godine uredio prijedlog na pokretnim stvarima zapljenom, procjenom i prodajom teretnog motornog vozila „mercedes“ registarskih oznaka 007-K- 374 i teretnog motornog vozila „daimler benz“ registarskih oznaka A62-K-615, putničkog motornog vozila marke „ford eskort“ registarskih oznaka 433-J-539 i teretnog motornog vozila „mercedes benz“ registarskih oznaka K27-0-989 te njihovom zabilježbom kod nadležnog MUP-a PS Banovići.
13. Izvršenik je protiv zaključka o provedenoj zapljeni od 22. maja 2014. godine podnio prigovor, koji je Općinski sud u Banovićima odbio svojim Rješenjem broj 127 0 I 053279 14 1 od 27. oktobra 2014. godine.
14. Izvršenik je protiv rješenja od 27. oktobra 2014. godine podnio žalbu, o kojoj je Kantonalni sud u Tuzli odlučio Rješenjem broj 127 0 I 053279 15 Gži od 17. aprila 2015. godine, kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
15. Općinski sud u Banovićima je donio Rješenje, broj 127 0 I 053279 14 I od 26. juna 2015. godine, kojim se apelantu dosuđuju pokretne stvari izvršenika, i to: putničko motorno vozilo „ford eskort“ C benzin i teretno motorno vozilo „mercedes“, a izvršeniku se nalaže da apelantu preda u posjed navedene pokretne stvari.
16. Izvršenik je protiv rješenja od 26. juna 2015. godine podnio žalbu, koja je odbijena Rješenjem Kantonalnom sud u Tuzli, broj 127 0 I 053279 15 Gži 2 od 9. oktobra 2015. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno. Apelantova žalba podnesena zbog troškova postupka odbijena je kao neosnovana.
17. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za određivanje privremene mjere osiguranja od 14. septembra 2015. godine, Općinski sud u Banovićima je donio Rješenje, broj 127 0 I 053279 14 I od 15. septembra 2015. godine, kojim je je odbio prijedlog smatrajući da apelant nije učinio vjerovatnim da je privremena mjera osiguranja osnovana i hitna, te s obzirom na to da je u toku bio žalbeni postupak protiv rješenja od 26. juna 2015. godine.
18. Postupajući po rješenju o dosudi Općinski sud u Banovićima je zakazao ročište za predaju pokretnih stvari, i to putničkog motornog vozila „ford eskort“ C benzin 1987. godina, metalik-siva, registarskih oznaka 433-J-539 i teretnog motornog vozila „mercedes“ narandžaste boje, registarskih oznaka 007-K-374, za 8. decembar 2015. godine, na kojem ročištu je izvršenik odbio predati ključeve vozila, nakon čega je sud ponovo zakazao ročište za 14. januar 2016. godine na kojem je predato vozilo putničko motorno vozilo „ford eskort“ C benzin 1987 godine, metalik-siva, registarskih oznaka 433-J-539, a u nastavku ročišta zakazanog za 18. januar 2016. godine preuzeto je i teretno motorno vozilo „mercedes“ narandžaste boje, registarskih oznaka 007-K-374.
19. Nakon predaje navedenih vozila, Općinski sud u Banovićima je dopisom od 19. januara 2016. godine zatražio od apelanta da se izjasni o namirenju iz prijedloga za izvršenje, određenog rješenjem o izvršenju, na koji je apelant odgovorio 2. februara 2016. godine navodeći da je djelimično namiren, nakon čega je Općinski sud u Banovićima izdao naredbu o djelimičnom namirenju.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant traži od Ustavnog suda da njegovu apelaciju usvoji, naloži hitno okončanje izvršenog postupka, te obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da mu na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati iznos od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
21. Općinski sud u Banovićima je u odgovoru na apelaciju naveo detaljan tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud u Banovićima je posebno istakao da je taj sud prestao sa radom 1. marta 2004. godine kada je pripojen Općinskom sudu u Živinicama, a predmete tog suda preuzeo je Općinski sud u Živinicama, pa i konkretni predmet koji je kod tog suda bio u periodu od 1. marta 2004. godine do 2. decembra 2013. godine, kada je proslijeđen novoformiranom Općinskom sudu u Banovićima. Dakle, ako su povrijeđena apelantova prava, Općinski sud u Banovićima smatra da je odgovornost u postupanju Općinskog suda u Živinicama, koji od 2005. godine pa do dostavljanja spisa Općinskom sudu u Banovićima 2. decembra 2013. godine, nije preduzimao nikakve radnje, a ni sam apelant nije bio zainteresiran za okončanje njegovog predmeta.
V. Relevantni propisi
22. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
27. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
28. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
29. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
30. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 14. avgusta 2002. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
32. Apelant smatra da mu je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, sudom ustanovljenim zakonom. […]
33. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Banovićima.U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, Aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a) Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je apelant 14. avgusta 2002. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od gotovo 14 godina.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
36. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude, u predmetu zakonskog doprinosa za izdržavanje mldb. apelanta. Prema stanju spisa, te odgovoru Općinskog suda u Banovićima, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu. U pogledu značaja koji postupak ima za apelanta, Ustavni sud zapaža da se radi o postupku doprinosa za izdržavanje mldb. djeteta, te zaključuje da je on za apelanta nesumnjivo jako važan, uz to što je i hitan. Što se tiče apelantovog ponašanja, on ni na koji način nije utjecao na dužinu trajanja postupka.
37. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
38. U pogledu ponašanja Općinskog suda u Živinicama, Ustavni sud zapaža da se apelantov predmet pred tim sudom vodio od 1. marta 2004. godine do 2. decembra 2013. godine. U tom periodu, proveden je mali broj procesnih radnji. Konkretno, pokušana je zapljena izvršenikove pokretne imovine, te je određeno vještačenje. Uz to, budući da je apelant tražio izuzeće sudskog vještaka, Općinski sud u Živinicama je i o tome odlučio i odredio drugog vještaka. Osim ovih, Općinski sud u Živinicama nije proveo nijednu drugu procesnu radnju sve do kraja 2013. godine, kada je spis proslijedio Općinskom sudu u Banovićima. Budući da Općinski sud u Živinicama nije dostavio odgovor na apelaciju, Ustavni sud u spisu ne nalazi ništa što bi opravdalo odsustvo aktivnosti Općinskog suda u Živinicama u periodu od gotovo 10 godina, pri čemu se radi o hitnom postupku.
39. Što se tiče ponašanja Općinskog suda u Banovićima, Ustavni sud konstatuje da je taj sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje o tome odlučio u roku od dva dana. Međutim, odlučivanje o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju trajalo je znatno duže, tačnije do 27. oktobra 2014. godine. Općinski sud u Banovićima je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelantov predmet bio dugi niz godina u postupku pred Općinskim sudom u Živinicama te da Općinski sud u Banovićima nije ni mogao postupati u njemu. Ustavni sud zapaža da je apelantov predmet dostavljen Općinskom sudu u Živinicama na postupanje tek u martu 2004. godine, pa zaključuje da je prije toga bio gotovo dvije godine kod Općinskog suda u Banovićima, a koji u tom periodu nije donio odluku o prigovoru izvršenika, što je suprotno odredbama člana 15. Zakona o izvršnom postupku. Čak i nakon što je spis ponovo vraćen Općinskom sudu u Banovićima na postupanje, 2. decembra 2013. godine, tom sudu je bilo potrebno dodatnih 10 mjeseci da donese odluku po prigovoru izvršenika. Ustavni sud smatra da je i pasivnost Općinskog suda u Banovićima očigledna, kako za period od avgusta 2002. godine do marta 2004. godine, tako i od decembra 2013. godine do oktobra 2014. godine. Nakon odlučivanja o prigovoru izvršenika, postupak pred Općinskim sudom u Banovićima je tekao znatno brže i očigledni su napori tog suda da se postupak okonča i apelant namiri. Iako postupak još uvijek traje, Ustavni sud primjećuje da se Općinski sud u Banovićima pokazao vrlo aktivnim u apelantovom predmetu i u tom dijelu Ustavni sud ne nalazi da je Općinski sud Banovićima postupao nerazumno dugo, niti da je imao velikih perioda neaktivnosti.
40. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da su oba općinska suda u toku postupka imala određenih zastoja, s tim da je taj zastoj kod Općinskog suda u Živinicama znatno duže trajao i da ničim nije opravdan. Ustavni sud posebno naglašava da su općinski sudovi prilikom postupanja morali biti svjesni činjenice da je izvršni postupak, koji je zakonom označen kao hitan postupak, pokrenut 2002. godine i da su bili dužni postupati efikasno i u skladu sa zakonskim propisima kako bi se postupak okončao što brže. Ustavni sud zapaža da su općinski sudovi provodili određene procesne radnje, ali da uprkos tome, postupak do dana donošenja ove odluke nije okončan, iako je apelant djelimično namirio svoja potraživanja.
41. Ustavni sud konstatuje da općinski sudovi nisu ispoštovali zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupka bez odugovlačenja, odnosno za svoju neaktivnost u dužem vremenskom periodu nisu ponudili adekvatno opravdanje, a takvo postupanje, odnosno odsustvo istog, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim.
42. Imajući u vidu navedeno, a prije svega, činjenicu da su općinski sudovi u toku postupanja u apelantovom predmetu, izuzev nekoliko radnji provedenih na samom početku postupka i u posljednjih godinu dana, zapravo bili jako pasivni i sporadično provodili procesne radnje, što je sve rezultiralo višegodišnjim stagniranjem u apelantovom predmetu, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2002. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.
43. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da su općinski sudovi svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom periodu, značajno produžili trajanje izvršnog postupka. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.
44. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
45. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
46. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulirano da je u postupku izvršenja sud „dužan da postupa hitno“, a s obzirom na to da je apelant pokrenuo postupak 14. avgusta 2002. godine i da izvršni postupak do dana donošenja ove odluke, dakle nakon gotovo 14 godina nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 4.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak traje gotovo 14 godina, i još uvijek nije okončan iako je riječ ne samo o izvršnom postupku već o izvršnom postupku u predmetu izdržavanja apelanta koji je u vrijeme podnošenja prijedloga za dozvolu izvršenja prije 14 godina bio maloljetnik, za što odgovornost snose općinski sudovi pred kojima se predmet nalazio i nalazi, pri čemu je naročito izražena neaktivnost Općinskog suda u Živinicama u trajanju od gotovo 10 godina koju taj sud nije ničim opravdao niti se iz spisa mogu utvrditi razlozi za takvo postupanje.
48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman