Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2233/13 (N. J.)
Odluka donesena 12. 05. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2233/13
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 05. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2233/13, rješavajući apelaciju Nenada Jelića na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nenada Jelića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Osnovnog suda u Derventi u predmetu broj 84 0 P 037536 12 P (stari broj predmeta P-454/98), koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 P 037536 13 Rev od 26. decembra 2013. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Nenadu Jeliću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Nenadu Jeliću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nenad Jelić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 21. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio kod Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 84 0 P 037536 12 P (stari broj predmeta P-454/98), a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 84 0 P 037536 13 Rev od 26. decembra 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Pravobranilaštva Republike Srpske, sjedište zamjenika u Doboju (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) i od Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 29. januara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda odgovor na apelaciju zatražen je 19. februara 2016. godine.
3. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 5. februara 2016. godine, a Pravobranilaštvo 8. februara 2016. godine.
4. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je Osnovnom sudu 7. decembra 1998. godine podnio tužbu protiv Republike Srpske, Ministarstva odbrane Banja Luka, radi naknade štete koju je apelant kao pripadnik Vojske Republike Srpske pretrpio nakon ranjavanja, zbog čega je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida II kategorije sa 100 % invaliditeta. Osnovni sud je apelantov predmet zaveo pod brojem P-454/98. Apelant je podneskom od 22. novembra 2001. godine uredio tužbu na način pobliže naveden u podnesku.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05) apelantov predmet ustupio Pravobranilaštvu radi vansudskog poravnanja. Pravobranilaštvo je u predmetnom postupku 7. juna 2007. godine zakazalo usmenu raspravu, koja je odgođena iz procesnih razloga jer apelant nije uredno primio poziv za raspravu zato što se odselio sa adrese navedene u spisu. Nakon što je Pravobranilaštvo službenim putem pribavilo apelantovu tačnu adresu, to je usmena rasprava u predmetnom postupku održana 2. oktobra 2008. godine. Na usmenoj raspravi apelant nije bio saglasan sa prijedlogom Pravobranilaštva o visini naknade štete, te nije došlo do vansudskog poravnanja između stranaka. Pravobranilaštvo je u predmetnom postupku donijelo Zaključak broj Un-40/06 od 2. oktobra 2008. godine kojim se postupak vansudskog poravnanja obustavlja. Protiv navedenog zaključka apelant je 29. oktobra 2008. godine izjavio prigovor Ministarstvu pravde Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde). Ministarstvo pravde je Rješenjem broj 08.021/702-6188/07 od 3. januara 2012. godine odbilo apelantov prigovor kao neosnovan. Pravobranilaštvo je 10. aprila 2012. godine Osnovnom sudu vratilo apelantov predmet na postupanje, uz koji je sudu dostavilo i Zaključak broj Un- 40/06 od 2. oktobra 2008. godine.
8. Osnovni sud je nakon prijema predmeta na sudsko odlučivanje apelantov predmet zaveo pod brojem 84 0 P 037536 12 P, gdje je u predmetnom postupku održao pripremno ročište 3. jula 2012. godine na kome su predloženi materijalni dokazi koji će se provesti na ročištu za glavnu raspravu, kao i vještačenje vještaka medicinske struke, tj. vještaka neuropsihijatra V. K. i vještaka ortopeda M. L. Ročište za glavnu raspravu sud je održao 4. oktobra 2012. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Osnovni sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 84 0 P 037536 12 P od 1. novembra 2012. godine, kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev, na način pobliže naveden u dispozitivu presude. Na navedenu presudu tužena je podnijela žalbu koju je Okružni sud Presudom broj 84 0 P 037536 13 Gž od 20. marta 2013. godine djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način pobliže opisan u dispozitivu presude. Protiv drugostepene presude tužena je izjavila reviziju, koju je Vrhovni sud Presudom broj 84 0 P 037536 13 Rev od 26. decembra 2013. godine djelimično uvažio i drugostepenu presudu preinačio na način pobliže naveden u dispozitivu presude. Presudu Vrhovnog suda apelantov punomoćnik je primio 28. januara 2014. godine.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čije dužine je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom, kao i nadoknadu troškova sastavljanja apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštvo je navelo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, te ističe da je Pravobranilaštvo nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine u rad primilo više hiljada zahtjeva, odnosno predmeta radi naknade ratne štete, tj. radi vansudskog poravnanja.
12. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da je Vrhovni sud drugostepenu presudu preinačio tako što je dosuđene iznose za naknadu nematerijalne i materijalne štete iz drugostepene odluke još smanjio. Navodi da tokom postupka nisu povrijeđena prava na koja se apelant u apelaciji poziva.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
14. Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 13/02 i 50/10) koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
15. Uputstvo o sprovođenju postupka poravnanja („Službeni glasnik RS“ broj 9/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Postupak za priznavanje prava za naknadu štete sprovodi se kod Pravobranilaštva Republike Srpske, putem vansudskog poravnanja (predmeti koji nisu pravosnažno okončani). Predmeti koji se nalaze u postupcima kod nadležnih sudova ustupaju se u nadležnost Pravobranilaštva Republike Srpske.
Član 6.
U postupku vansudskog poravnanja za priznavanje prava na naknadu štete iz prethodnog člana, primjenjivat će se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, koje se odnose na osnovna načela, nadležnost, stranke i njihovo zastupanje, opštenje organa i stranaka, dostavljanje, rokove, održavanje reda, troškove postupka i zahtjeve stranaka, postupak do donošenja rješenja, te analogna primjena odredaba o žalbenom postupku u postupku po prigovoru.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koji postupak je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 84 0 P 037536 13 Rev od 26. decembra 2013. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 7. decembra 1998. godine kao dana podnošenja tužbe do 26. decembra 2013. godine kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončan predmetni postupak. Dakle, postupak koji je trajao 15 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o parničnom postupku, odnosno o upravnom postupku, koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Vrhovnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na materijalne dokaze koje je sud tokom postupka proveo i činjenice koje je trebao da utvrdi, radi se o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta jer je u pitanju naknada štete nastale kao posljedica apelantovog ranjavanja tokom ratnih dešavanja na teritoriji Bosne i Hercegovine, a iz stanja spisa proizlazi da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka.
27. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža duži period potpune pasivnosti Osnovnog suda od podnošenja tužbe pa do stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, tj. u periodu dužem od sedam godina, kada u predmetnom postupku sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, što je znatno doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka.
28. Ustavni sud zapaža da je Pravobranilaštvo u predmetnom postupku, nakon otklanjanja procesnih smetnji u vezi sa promjenom apelantove adrese, sprovelo postupak i donijelo prvostepenu odluku, tj. Zaključak broj Un-40/06 od 2. oktobra 2008. godine kojim se postupak poravnanja obustavlja, na koji je apelant blagovremeno izjavio prigovor. Ustavni sud zapaža pasivnost organa uprave u postupanju po izjavljenom pravnom lijeku, gdje je Ministarstvo pravde rješenje kojim se apelantov prigovor odbija kao neosnovan donijelo tri godine nakon što je apelant izjavio prigovor na navedeni zaključak, što je takođe uticalo na dužinu trajanja postupka, koji je u aprilu 2012. godine vraćen Osnovnom sudu radi sudskog odlučivanja, tj. predmet se nakon vremenskog perioda dužeg od 13 godina nakon podnošenja tužbe ponovo našao u početnoj fazi postupka pred redovnim sudom.
29. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova nakon 2012. godine Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u predmetnom postupku sa većom efikasnošću preduzimali procesne radnje, gdje su u periodu dužem od jedne i po godine donijeli tri meritorne odluke, te da je apelant nakon 15 godina od podnošenja tužbe došao do konačne odluke kojom je riješeno njegovo pravno pitanje. Međutim, posmatrajući postupak u cjelini efikasnost redovnih sudova nakon 2012. godine nije dovoljna da nadoknadi pasivnost suda na početku postupka i pasivnost organa uprave, koji u predmetnom postupku nisu u razumnom roku preduzimali procesne radnje.
30. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da je predmetni postupak trajao 15 godina, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
31. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka koji je trajao 15 godina ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
33. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
34. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 2.250,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
36. Apelant je u apelaciji tražio naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM. Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, te troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivo na teret apelanta.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao 15 godina, za čiju dužinu su odgovorni Osnovni sud i Ministarstvo pravde budući da su u njihovom postupanju evidentni duži periodi potpune neaktivnosti, što znači da u predmetnom postupku nisu preduzimali procesne radnje u skladu sa relevantnim odredbama zakona.
38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman