Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2625/13 (J. B.)
Odluka donesena 12. 05. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2625/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine, u predmetu broj AP 2625/13 rješavajući apelaciju Jure Barišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jure Barišića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 042148 12 Rsž od 16. aprila 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jure Barišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Marko Raguž advokat iz Stoca, podnio je 14. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 042148 12 Rsž od 16. aprila 2013. godine.
2. Apelant je Općinskom sudu u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv Hercegovačko-Neretvanskog kantona, Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja nezakonitosti rješenja. U tužbi je naveo da je rješenjem tuženog od 12. oktobra 2007. godine postavljen na položaj načelnika PU Čapljina, a rješenjem od 30. aprila 2010. godine je postavljen na mjesto zapovjednika PU Čapljina, dok je na njegovo mjesto (načelnika PU Čapljina) postavljeno drugo lice. Tuženi je osporio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, te je istakao da rješenje o rasporedu na mjesto zapovjednika nije nezakonito i da apelantu za obavljanje položaja načelnika nedostaju dva čina.
3. Općinski sud je donio presudu broj 53 0 Rs 042148 11 Rs od 17. januara 2012. godine kojom je utvrđeno da su nezakonita rješenja tuženog od 30. apila i 2. juna 2010. godine kojima se apelant sa položaja načelnika PU Čapljina postavlja na položaj zapovjednika PU za sigurnost prometa Čapljina, pa je tuženi obavezan da apelanta vrati na položaj načelnika PU Čapljina u roku od 15 dana. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno činjenično stanje iz kog proizlazi: da je apelant postavljen na položaj načelnika PU Čapljina 12. oktobra 2007. godine, da je odlukom komesara policije 30. aprila 2010. godine postavljen na položaj zapovjednika PS za sigurnost prometa Čapljina, da tom prilikom nije proveden postupak u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima HNK (član 136.) i da se nije mogao provesti postupak internog objavljivanja slobodnih radnih mjesta niti imenovanje policijskih službenika u viši čin, iz razloga što uredba o višim činovima nije stupila na pravnu snagu. Upravo iz tog razloga je po ocjeni Općinskog suda rješenje kojim je apelant sa položaja načelnika postavljen na položaj zapovjednika nezakonito. Općinski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cjelini osnovan i da apelant ne može trpiti posljedice neažurnosti tuženog prilikom donošenja podzakonskih akata.
4. Kantonalni sud je presudom broj 53 0 Rs 042148 12 Rsž od 16. aprila 2013. godine žalbu tuženog djelomično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu kojim je tuženi obavezan da apelanta vrati na položaj načelnika PU Čapljina u roku od 15 dana tako što je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan. U preostalom dijelu žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude je navedeno da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu člana 136. Zakona o policijskim službenicima HNK i odredbe Pravilnika o proceduri i internom premještanju policijskih službenika u dijelu u kom je utvrđeno da su rješenja tuženog o premještanju apelanta s jednog na drugi položaj nezakonita. Međutim, prema ocjeni Kantonalnog suda, osnovani su žalbeni navodi kojim se osporava prvostepena presuda u dijelu kojim se tuženom nalaže da apelanta vrati na položaj načelnika PU Čapljina, obzirom da ingerencija suda u tom pravcu nije moguća, niti je bilo moguće prvostepenu presudu preinačiti i tuženog obavezati da provede zakonom propisanu proceduru postavljanja načelnika, jer to tužbenim zahtjevom apelant nije tražio.
5. Apelant ukazuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda u dijelu u kom je odbijen njegov zahtjev za vraćanje na mjesto načelnika PU Čapljina, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Navode o kršenju naprijed navedenih prava obrazlaže arbitrarnom primjenom materijalnog prava i to zbog preslobodnog zaključka suda prema kojem sud nije nadležan obavezati tuženog da ga vrati na radno mjesto odnosno položaj načelnika s kojeg je nezakonito pomjeren. Suprotno tome, apelant smatra da je sud nadležan poništiti sve posljedice jednog nezakonitog akta, a u postupku je pravosnažno utvrđeno da je rješenje prema kojem je s jednog položaja prebačen na drugi, nezakonito. Predložio je da se utvrdi da je Kantonalni sud postupio nezakonito i da se stoga održi na snazi presuda Općinskog suda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Apelacijom je u suštini ukazano na arbitrarnost u primjeni prava zbog „preslobodnog zaključka“ Kantonalnog suda koji se tiče povratka na raniji položaj/posao.
10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
11. Suštinski, apelant pred Ustavnim sudom izražava nezadovoljstvo činjenicom da nakon utvrđenja nezakonitosti akta prema kojem je s jednog položaja (načelnika PU Čapljina) prebačen na drugi položaj (zapovjednik PU za sigurnost i promet Čapljina), tuženi nije obavezan da ga vrati na položaj koji je imao, dakle položaj načelnika PU Čapljina. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, potvrđujući prvostepenu presudu koja se tiče nezakonitosti akata tuženog u pogledu primjene materijalnog prava zbog nepoštovanja propisane procedure i nedostacima pri internom premještanju policijskih službenika, zaključio da je žalba tuženog osnovana samo u dijelu u kom je prvostepenom presudom tuženom naloženo da apelanta vrati na položaj načelnika PU Čapljina. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da ingerencija suda u tom pravcu nije moguća jer je zadatak suda da ispita proceduru i utvrdi da li je ona provedena u skladu sa zakonom, a rezultat te procedure je diskreciono pravo poslodavca, odnosno u konkretnom slučaju tuženog. Ustavni sud iz obrazloženja osporene presude ne uočava da je od strane Kantonalnog suda bilo proizvoljnosti koja bi vodila kršenju prava apelanta na pravično suđenje, niti se obrazloženje Kantonalnog suda u okolnostima konkretnog slučaja čini proizvoljnim.
12. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom postupku navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje zbog arbitrarne primjene prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nisu osnovani.
13. Osim toga, Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, prava na privatni i porodični život, prava na imovinu i na zabranu diskriminacije osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelacionim navodima o kršenju navedenih prava nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, također, prima facie neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman