Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4585/13 („Pro-M“ d.o.o. Živinice)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4585/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-4585/13, rješavajući apelaciju Pro-M“ d.o.o. Živinice, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stav (3) točka m), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pro-M“ d.o.o. Živinice, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 002090 12 Pž od 18. srpnja 2013. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 002090 07 Ps od 2. ožujka 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „Pro-M“ d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Akif Hodžić, odvjetnik iz Živinica, podnio je 8. studenog 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 002090 12 Pž od 18. srpnja 2013. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 002090 07 Ps od 2. ožujka 2012. godine.

2. Osporenom presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 002090 12 Pž od 18. srpnja 2013. godine u parničnom postupku radi isplate duga, žalba apelanta je odbijena i potvrđena je presuda Općinskog suda broj 32 0 Ps 002090 07 Ps od 2. ožujka 2012. godine, kojom je apelant kao tuženi obvezan da tužitelju Sparkasse bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj), na temelju garantiranja-jamstva i Ugovora o platežnoj garanciji zaključenog između ABS banke d.d. Sarajevo, filijala Tuzla i „Helas“ Tuzla d.o.o. Živinice od 7. ožujka 2002. godine, isplati dug u iznosu od 5.328,88 KM sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom do 11. srpnja 2007. godine u iznosu od 37.847,92 KM.

3. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je između ostalog naveo da su redoviti sudovi pogrešno cijenili provedene dokaze, kao i pogrešno primijenili materijalno pravo obzirom da se Kantonalni sud u obrazloženju presude poziva samo na odredbu članka 48. stavak 1. i

2. Zakona o mjenici, ne primjenjujući članak 1010. Zakona o obveznim odnosima. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine presudu Kantonalnog suda.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

6. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek. U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članku 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude Kantonlanog suda, propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

7. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Kantonalnog suda kojom je njegova žalba odbijena i potvrđena je presuda Općinskog suda, kojom apelant je kao tuženi obvezan da tužitelju isplati dug u iznosu od 5.328,88 KM sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 37.847,92 KM (obračunate za period od 9. siječnja 2003. godine do 11. srpnja 2007. godine). Dakle, u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM koji je propisan odredbom članka 237. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi isplate duga nije u skladu sa odredbama članka 237. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) izjavio reviziju, čime se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi u konkretnom slučaju mogla biti predmet apelacijskog ispitivanja od strane Ustavnog suda (vidi npr. odluku Ustavnog suda broj AP 4194/12 od 10. velja e 2015. godine, č dostupna na internet stranici www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3). točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4585/13 („Pro-M“ d.o.o. Živinice) | Sudska praksa | Aktio