Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-521/13 („Hotel Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Ništavost
- Privatizacija
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Vanparnični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-521/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-521/13, rješavajući apelacije „Hotel Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije „Hotel Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 V 003345 12 Gž 2 od 22. novembra 2012. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Hotel Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je, 4. februara 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 V 003345 12 Gž 2 od 22. novembra 2012. godine.
2. Općinski sud u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem broj 49 0 V 003345 11 V 2 od 29. marta 2012. godine utvrdio da je ništav „izvod iz javnih zemljišnih knjiga kao javna isprava i to zemljišnoknjižni izvadak Nar broj 37/97, zk. ul. 1098 K.O. Kiseljak izdat od Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatske zajednice Herceg Bosna, Hrvatskog vijeća odbrane, Ured opće uprave Kiseljak dana 15. jula 1997. godine“ (u daljnjem tekstu: sporni zk. izvadak).
3. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je Općinsko pravobranilaštvo Kiseljak (u daljnjem tekstu: predlagač) podnio prijedlog da se sporni zk. izvadak poništi, pozivajući se na član 3. Zakona o priznavanju javnih isprava na teritoriji FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o priznavanju javnih isprava) i čl. 217. do 230. Zakona o vanparničnom postupku.
4. Općinski sud je uvidom u sporni zk. izvadak utvrdio da je izdat od nenadležnog organa, Ureda za opću upravu, koji po zakonskim propisima nije ovlašten za izdavanje zemljišno-knjižnih izvadaka, već je to zemljišno-knjiži ured. Nadalje, uvidom u akte Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina opštine Kiseljak od 23. januar 2006. godine i 7. aprila 2006. godine, sud je utvrdio da podaci u spornom zk. izvatku od 15. jula 1997. godine za zk. uložak broj 1098 K.O. Kiseljak nisu izloženi pred Komisijom za izlaganje podataka o nekretninama, niti su navedeni podaci dokaz o vlasništvu, jer novi premijer nije stupio na snagu. Najzad, uvidom u dopis Zemljišno-knjižnog ureda istog suda utvrđeno je da provjerom kroz registar k.č. 1274 nije upisana u zemljišnu knjigu, kao i da ne postoji zk. uložak broj 1098 K.O. Kiseljak.
5. Na temelju navedenog Općinski sud je zaključio da je, u smislu člana 3. Zakona o priznavanju javnih isprava, sporna isprava falsifikovana jer je izdata od nenadležnog organa, da je njen sadržaj netačan, kao i da u zemljišnoj knjizi nije uspostavljen zk. uložak označenog broja.
6. Apelant se podneskom od 10. aprila 2012. godine obratio Općinskom sudu kao zainteresovana strana navodeći da nije bio uključen u postupak iako ima pravni interes. Apelant je zatražio da mu se dostavi prijedlog predlagatelja, zapisnik sa ročišta i eventualno donesena rješenja, a što je sud i učini 17. aprila 2012. godine.
7. Općinski sud je rješenjem broj 49 0 V 003345 11 V 2 od 14. maja 2012. godine apelantovu žalbu na rješenje od 29. marta 2012. odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant nije strana u postupku, da je žalba izjavljena od neovlaštenog lica, pa da je sud odluku donio na temelju člana 213. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
8. Apelant je izjavio žalbe protiv oba rješenja Općinskog suda.
9. Kantonalni sud je rješenjem broj 49 0 V 003345 12 Gž 2 od 22. novembra 2012. godine apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja o odbacivanju apelantove žalbe uvažio i ovo rješenje ukinuo. Istim rješenjem apelantova žalba, protiv rješenja kojim je utvrđeno da je sporna isprava ništava, odbijena je kao neosnovano i ovo rješenje je potvrđeno.
10. Kantonalni sud je ocijenio da je u žalbi osnovano ukazano da je apelant, kao pravno lice upisan „u osporenoj ispravi sa stečenim pravima na nekretninama iz zemljišnoknjižnog izvatka br. Nar. 37/97, z.k. ul.1098 KO Kiseljak, a koje pravo sada ostvaruje, iste nekretnine drži u posjedu, odnosno ostvaruje prava koja su navedena u ispravi“. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je apelant imao pravni interes za izjavljivanje žalbe odnosno da je zainteresovano lice, pa da je žalba dozvoljena odnosno da prvostepeni sud nije imao osnova da žalbu odbaci kao nedozvoljenu.
11. Nadalje, Kantonalni sud se u svemu saglasio sa razlozima i obrazloženjima iz rješenja Općinskog suda kojim je utvrđeno da je sporni zk. izvadak ništav, te da je ovo rješenje pravilno i zasnovano na zakonu. Apelantovi žalbeni navodi da mu je onemogućeno učešće u postupku ocjenjeni su neosnovanim obzirom da mu je dostavljen prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka, te zapisnici sa ročišta održanih 16. januara i 29. marta 2012. godine.
12. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini apelant smatra da su mu navedena prava povrijeđena jer je Kantonalni sud proizvoljno primjeni relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava.
13. Apelant tvrdi da mu je suprotno zakonu onemogućeno da učestvuje u postupku u kom je, u skladu sa Zakonom o vanparničnom postupku, kako navodi, morao imati svojstvo stranke, da je ovu činjenicu priznao i sam Kantonalni sud, ukidajući rješenje prvostepenog suda kojim je odbačena njegova žalba na rješenje kojim je prvostepeni sud odbacio njegovu žalbu na rješenje kojim je utvrđeno da sporna isprava ništava. U vezi s tim ukazuje da je proizvoljno pozivanje Kantonalnog suda da mu je dostavljanjem prijedloga za pokretanje postupka, te zapisnika sa održanih ročišta, a nakon donošenja prvostepenog rješenja, omogućeno učešće u postupku. Također, apelant tvrdi i da je prvostepeni sud načinio niz povreda odredaba vanparničnog postupka jer od njega nije tražio izjašnjenje vezno za prijedlog predlagača, te zbog činjenice da, u skladu sa članom 221. Zakona o parničnom postupku nije objavio pokretanje postupka za poništenje isprave a čime ga je onemogućio da učestvuje u postupku. Nadalje, apelant je istakao da se u konkretnom slučaju ne radi o ukradenoj, izgorjeloj, nestaloj ili uništenoj ispravi u smislu člana 217. Zakona o vanparničnom postupku, te da se nije mogao primijeniti član 3. Zakona o priznavanju javnih isprava jer, kako navodi, predlagač ničim nije dokazao da je sporna isprava sačinjena pod prisilom, prijetnjom, prevarom ili da je falsifikovana. Najzad, apelant tvrdi da mu se osporenim rješenjem oduzima stečena imovina odnosno da zbog činjenice da nije učestvovao u postupku u kom se odlučivalo o njegovoj imovini, povrijeđeno i pravo na imovinu garantovano Ustavom i Evropskom konvencijom.
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da nisu povrijeđena prava apelanta na koja se pozvao, te da u svemu ostaje kod stava iskazanog u obrazloženju osporenog rješenja.
15. Općinski sud je u odgovoru na navode iz apelacije iznio hronologiju postupka, te zaključio da je odluku donio na osnovu materijalnih propisa koji su vrijedili u vrijeme njenog donošenja, a zbog čega smatra da nije došlo do kršenja prava na koja je apelant ukazao u apelaciji.
16. Predlagač je u odgovoru ukazao i u prilogu dostavio, odluke redovnih sudova koje su, kako je naveo, vezane za spornu ispravu. Predlagač je ukazao da je apelant u parničnom postupku podnio Općinskom sudu u Travniku tužbu protiv opštine Kiseljak kojom je tražio utvrđivanje sticanja pravnog osnova za upis prava vlasništva za pobrojane zemljišne parcele koje, kako je naveo, navodno odgovaraju, nekretnini iz spornog z.k. izvatka tj. k.č. 1274, z.k. uložak 1098 KO Kiseljak, ukupne površine 46334 m , te je u prilog ove tvrdnje kao dokaz predočio i sporni z.k. izvadak.
Obzirom da je Općinski sud u Travniku opštini Kisljak uz tužbu dostavio i sporni z.k. izvadak, pokrenut je postupak za utvrđivanje njegove ništavosti. Nadalje, ukazano je da su u parničnom postupku po apelantovoj tužbi Općinski sud u Travniku, Kantonalni sud u Novom Travniku i Vrhovni sud Federacije BiH (u periodu od 2013. do 2015. godine) donijeli presude kojim je apelant u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim (iz navedenih presuda proizilazi da je apelant u parničnom postupku tražio da se utvrdi da je na osnovu pobrojanih rješenja o odobravanju programa privatizacije stekao pravni osnov za upis prava vlasništva na nekretninama koje su označene kao „jedinstvena parcela k.č 1274 ukupne površine 46334 m , upisana u K.O. Kiseljak“.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
18. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose na odluke donesene u vanparničnom postupku poništenja isprave. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama.
19. Iz dokumenta predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je apelant tužbom u parničnom postupku zatražio da se utvrdi da je na osnovu pobrojanih rješenja o odobravanju programa privatizacije stekao pravni osnov za upis prava vlasništva na nekretninama koje su, pored ostalog, označene kao „jedinstvena parcela k.č 1274 ukupne površine 46334 m , upisana u K.O. Kiseljak“, te da je kao dokaz predočio i sporni zk. izvadak. Nakon što je apelantova tužba, uz koju je priložena i sporna isprava, dostavljena na odgovor Opštini Kiseljak kao tuženoj (predlagaču u konkretnom postupku), pokrenut je postupak poništenja sporne isprave.
20. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 78. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, zk. izvadak predstavlja javu ispravu. Kao takav, u skladu sa članom 79. istog zakona mora sadržati propisane podatke, biti potpisan od zemljišno-knjižnog referenta koji njegovu vjerodostojnost potvrđuje pečatom. Shodno navodnom, samo takav zk. izvadak predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onog što se u njemu navodi.
21. U postupku poništenja spornog zk. izvatka, na temelju provedenih dokaza, redovni sudovi su utvrdili da je sporni zk. izvadak ništav jer nije izdat od nadležnog organa (tj. nije izdata od nadležnog zemljišno-knjižnog ureda, već od organa uprave), te jer sadrži činjenice koje nisu tačne (k.č. označena u spornoj ispravi nije upisana u zemljišnoj knjizi, u zemljišnoj knjizi nije uspostavljen zemljišnoknjižni uložak za navedenu k.č.). Shodno navedenom proizilazi da je predmet odlučivanja u konkretnom slučaju bila pravna valjanost zk. izvatka, kao javne isprave, odnosno da se predmetni postupak nije ticao odlučivanja o apelantovim građanskim pravima, a da je o njima odlučivano, kako to proizilazi iz odgovora predlagača, u parničnom postupku vođenom pred Općinskom sudu u Travniku, a koje odluke nisu predmet ovog apelacionog postupka. S obzirom da su redovni sudovi utvrdili da sporni zk. izvadak nije izdat u skladu sa zakonom, on kao takva nije mogao biti osnova na kojoj je apelant mogao zasnivati zahtjev koji bi se ticao ostvarivanja njegovih prava, konkretno prava na imovinu, kako apelant u apelaciji tvrdi (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Anheuser-Busch Inc. protiv Portugala, aplikacija broj 73049/01, presuda od 11. januara 2007. godine, stav 75.).
22. Imajući u vidu navodno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnih slučajeva u predmetnom postupku, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju već se samo odlučivalo o valjanosti spornog zk. izvatka, kao javne isprave koja mora biti izdata od organa vlasti u granicama zakonom mu dodijeljene nadležnosti. Pri tome Ustavni sud ukazuje da zk. izvadak, s obzirom na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, sadržajno mora u potpuno odgovarati onome što je upisano u zemljišnu knjigu, a nesporno je da u konkretnom slučaju, kako to proizilazi iz obrazloženja osporenih rješenja, u zemljišnoj knjizi uopće nije evidentirana sporna parcela, kao i da ne postoji zk. uložak broj 1098 K.O. Kiseljak, a samim tim niti eventualna prava apelanta u odnosu na tu, prema utvrđenju redovnih sudova „nepostojeću“ k.č. Stoga, predmetni postupak ne ulaze u opseg prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman