Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1833/13 (F. R.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ugovor o poklonu
- Građanski postupak
- Raskid ugovora
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1833/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1833/13, rješavajući apelaciju Fikrete Rekić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Fikrete Rekić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Prijedoru u predmetu broj 77 0 P 004616 05 P, koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 004616 13 Gž od 11. marta 2014. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Fikreti Rekić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Fikreti Rekić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fikreta Rekić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Živko Dragosavljević, advokat iz Prijedora, podnijela je 26. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 77 0 P 004616 05 P, koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 004616 13 Gž od 11. marta 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 8. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 2. juna 2005. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih Fikreta Hegića i Salihe Hegić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi opoziva ugovora o poklonu nekretnina, vsp. 20.000,00 KM.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud donio Presudu broj 77 0 P 004616 05 P od 26. februara 2007. godine i dopunsku presudu 21. aprila 2008. godine.
7. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je Okružni sud donio presudu od 28. augusta 2008. godine, koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 16. augusta 2010. godine i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
8. U ponovljenom postupku Okružni sud je donio presudu od 11. februara 2011. godine, nakon čega je spis 17. marta 2011. godine vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
9. Apelantica je podnescima od 30. maja 2012. godine i 12. marta 2013. godine urgirala kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud uzme predmet u rad.
10. Osnovni sud je u ponovljenom postupku donio Presudu broj 77 0 P 004616 05 P od 31. oktobra 2013. godine kojom je odbio apelaticin tužbeni zahtjev.
11. Iz stanja spisa i informacija kojima raspolaže Ustavni sud, proizlazi da je Okružni sud Presudom broj 77 0 P 004616 13 Gž od 11. marta 2014. godine potvrdio presudu Osnovnog suda od 31. oktobra 2013. godine, kojom je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je opisala hronologiju predmetnog postupka istakavši da je tužbu podnijela 2. juna 2005. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju i naloži nadležnim institucijama osiguranje uskraćenih prava.
b) Odgovor na apelaciju
13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, istakavši da se konkretni predmet može „okarektizirati kao složen zbog složenosti porodičnih odnosa, velikog broja svjedoka koji su se saslušavali, različitih vrsta vještačenja, pitanja protivtužbe, identifikacije suvlasnika po evidneciji o nekretninama i sličnoˮ. I pored navedenog, Osnovni sud smatra da se relativno dugo trajanje predmetnog postupka ne može pripisati u krivicu tom sudu jer je evidentno da se po predmetu kontinuirano postupalo. Imajući u vidu sve navedeno, Osnovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 004616 13 Gž od 11. marta 2014. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelantica ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantni principi
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelantica pokrenula postupak tužbom od 2. juna 2005. godine, a da je konačna odluka Okružnog suda donijeta 11. marta 2014. godine. Dakle, postupak je trajao osam godina i devet mjeseci.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče opoziva ugovora o poklonu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Isto tako, s obzirom na predmet spora, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanticu vrlo značajan.
27. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je ona na bilo koji način utjecala na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je podnescima od 30. maja 2012. godine i 12. marta 2013. godine urgirala kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud uzme predmet u rad, što nesumljivo govori o njenom interesu za što bržim rješavanjem konkretnog predmeta.
28. Cijeneći ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u konkretnom predmetu donio presudu nakon jedne godine i osam mjeseci (26. februara 2007. godine), a dopunsku presudu nakon dvije godine i 10 mjeseci (21. aprila 2008. godine). Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Okružnom sudu bio potreban vremenski period od oko četiri mjeseca da bi donio presudu (28. augusta 2008. godine), koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda nakon gotovo dvije godine (16. augusta 2010. godine) i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, u ponovljenom postupku, donio presudu nakon pet mjeseci (11. februara 2011. godine). Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, u ponovljenom postupku, donio novu presudu nakon dvije godine i osam mjeseci (21. oktobra 2013. godine) koja je potvrđena presudom Okružnog suda donesenom nakon četiri mjeseca (11. marta 2014. godine) kojom je predmetni postupak okončan. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je kao opravdanje zašto je predmetni parnični postupak trajalo toliko dugo, naveo da se radi o složenom predmetu, te da je taj sud kontinuirano postupao u predmetnom postupku. Međutim, uzimajući u obzir da je postupak u cjelini trajao preko osam godina i devet mjeseci, pri čemu su presude tog suda ukidane kao nepravilne i predmet vraćan na ponovno suđenje, Ustavni sud smatra da i pored kontinuiranog postupanja taj sud nije bio djelotvoran, te da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti. Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redovni sudovi, prije svega Osnovni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu sa relevantnim odredbama ZPP-a. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, kao i činjenicu da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, koji je, na tri sudske instace, do donošenja presude Okružnog suda od 11. marta 2014. godine, trajao osam godina i devet mjeseci, ne može smatrati razumnom s aspekta standarda prava na pravično suđenje, te da se navedeni period može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Shodno navedenom, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je parnični postupak, u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim, trajao osam godina i devet mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, iako se može ocijeniti složenim, trajao osam godina i devet mjeseci, s obzirom na to da je dužini trajanja postupka u najvećoj mjeri doprinio Osnovni sud koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije poduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka koje su mu bile na raspolaganju prema procesnom zakonu.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman