Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-274/15 („Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-274/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-274/15, rješavajući apelaciju „Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli „Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i Tonije Palac, protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Pr 032889 14 Pžp od 16. decembra 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
„Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i Tonije Palac (u daljnjem tekstu: drugoapelant), iz Gruda, koje zastupa Gordan Stojić, advokat iz Mostara, podnijeli su 16. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Pr 032889 14 Pžp od 16. decembra 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelanti su oglašeni krivim zbog prekršaja iz člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine, pa im je izrečena uvjetna osuda i to prvoapelantu, kao okrivljenoj pravnoj osobi, novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM i istodobno je određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljena osoba u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja ne počini novi prekršaj, i drugoapelantu, kao okrivljenoj odgovornoj osobi, novčana kazna u iznosu od 500,00 KM i istodobno je određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljena odgovorna osoba u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja ne počini novi prekršaj. Prvoapelant i drugoapelant su obavezani nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 KM.
Nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da odredba člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 60.000,00 KM kazniti za prekršaj pravna osoba ako u ispravama koje se podnose uz prijavu za carinski postupak označi drugi kvalitet, vrstu, količinu, vrijednost ili porijeko robe ili na drugi način omogući netočno prijavljivanje robe s namjerom izbjegavanja plaćanja uvoznih dažbina vezanih za carinski postupak ili njihovo plaćanje u manjem iznosu. Isto tako, utvrđeno je da će se za radnje iz naprijed navedenog člana kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 6.000,00 KM. Osim toga, konstatovano je da odredba člana 17. stav 4. tačka c) i člana 24. Zakona o carinskoj politici BiH propisuje da proizvodi koji vode podrijetlo iz Europske zajednice uživaju pogodnosti tarifnih preferencijala. Također je konstatovano da se u skladu sa članom 125. Odluke o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine uz carinsku prijavu prilažu i dokumenti potrebni za primjenu preferencijalnih tarifnih mjera, te svi ostali dokumenti potrebni za primjenu propisa koji uređuju stavljanje prijavljene robe u promet. U vezi s tim, zaključeno je da je prilikom podnošenja carinske prijave popunjena rubrika 36 podatkom EUP na koji način je zatražena primjena preferencijalnog tarifnog postupanja i samim tim stope carine 0% što ima direktnu posljedicu plaćanja carine u manjem iznosu, iako je predmetno osobno vozilo „Honda Jazz“ japanskog porijekla, te ne ispunjava uslove u pogledu pogodnosti tarifnih preferencijala. Dakle, zaključeno je da je navedeno vozilo uvezeno uz povlašteni carinski tretman i da je namjera u predmetnoj pravnoj stvari realizovana. Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se u predmetnoj apelaciji pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman