Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4670/15 (S. N. i N. H. i drugi)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4670/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-4670/15, rješavajući apelacije Slavice Nakić i dr., na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Slavica Nakić i Nedžada Hurić, protiv rješenja i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 0037558 15 Rev od 28. septembra 2015. godine i broj 96 0 P 0037558 15 Gž 2 od 27. jula 2015. godine;

Samir Nakičević, Nermin Nakičević, Nermina Karić i Mevlida Nakičević, protiv rješenja i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 052269 15 Rev od 15. oktobra 2015. godine i broj 96 0 P 052269 15 Gž 2 od 3. jula 2015. godine;

Zilkida Bašić i Mirza Bašić, protiv rješenja i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 064558 15 Rev od 16. oktobra 2015. godine i broj 96 0 P 064558 15 Gž od 9. juna 2015.

godine;

Refika Osmanović, Erbein Osmanović i Emina Pita, protiv rješenja i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 036080 15 Rev od 10. novembra 2015. godine i broj 96 0 P 036080 15 Gž od 23. jula 2015. godine;

Pašo Bešić i Jasmina Avdić, protiv rješenja i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 048815 15 Rev od 2. decembra 2015. godine i broj 96 0 P 048815 15 Gž od 7. jula 2015.

godine;

Selim Aljić i Naila Ziljkić, protiv rješenja i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 079226 15 Rev od 15. januara 2016. godine i broj 96 0 P 079226 15 Gž od 29. oktobra 2015. godine;

Kanita Ćorić, Senjur Ćorić, Emrula Ćorić i Sami Ćorić, protiv rješenja i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 049550 15 Rev od 19. januara 2016. godine i broj 96 0 P 049550 15 Gž 2 od 5. novembra 2015. godine;

Alen Osmanlić i Alma Muharemović, protiv rješenja i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 056017 15 Rev od 19. januara 2016. godine i broj 96 0 P 056017 15 Gž od 12. novembra 2015. godine;

zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavica Nakić, Nedžada Hurić, Samir Nakičević, Nermin Nakičević, Nermina Karić, Mevlida Nakičević, Zilkida Bašić, Mirza Bašić, Refika Osmanović, Erbein Osmanović, Emina Pita, Pašo Bešić, Jasmina Avdić, Selim Aljić, Naila Ziljkić, Kanita Ćorić, Senjur Ćorić, Emrula Ćorić, Sami Ćorić, Alen Osmanlić i Alma Muharemović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnijeli su u periodu od 15. oktobra 2015. godine do 5. februara 2016. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluka navedenih u izreci ove Odluke.

2. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija broj AP-4670/15, AP-4788/15, AP-4905/15, AP-5253/15, AP-5623/15, AP-536/16, AP-610/16 i AP-611/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4670/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

3. Apelanti su apelacije podnijeli protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), navedenih u izreci ove odluke, kojima su odbačene njihove revizije protiv presuda Apelacionog suda navedenih u izreci ove odluke. Iz navedenog proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima, u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, presude Apelacionog suda.

4. Apelanti su, prije podnošenja ovih apelacija, u periodu od 7. augusta do 27. novembra 2015. godine, podnijeli apelacije Ustavnom sudu koje su se odnosile na ista pitanja i konačne odluke Apelacionog suda, koje se osporavaju i u predmetnim apelacijama. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP-3897/15 od 20. aprila 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ), kojom je ranije podnesene apelacije protiv presuda od Apelacionog suda odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovane.

5. U svim se apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih prava (npr. život, zabranu diskriminacije i dr.) ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. U apelacijama je iskazano nezadovoljstvo osporenim odlukama i stavom redovnih sudova da su predmetna potraživanje zastarjela kod nespornog da su nad njihovim bližim srodnicima pripadnici određenih formacija RS počinili krivična djela ratni zločin koja ne zastarijevaju, pa samim tim ne zastarijeva ni potraživanja koje proistječe iz takvih djela. Apelanti ukazuju da je tužena bila dužna da, prema međunarodnom i domaćem zakonodavstvu spriječe takva postupanja svojih organa. U suprotnom, mora snositi odgovornost za pričinjenu štetu. Suštinski, apelanti ukazuju na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, konkretno odredbe člana 376. ZOO koja, prema njihovoj ocjeni, nije primjenjiva.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

7. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama ponovo osporili iste odluke redovnog suda koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4670/15 (S. N. i N. H. i drugi) | Sudska praksa | Aktio