Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5078/13 (D. T.)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Tužba
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5078/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-5078/13, rješavajući apelaciju Dragana Tolimira, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Tolimira podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan rješenjem Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 036532 04 Rs od 15. oktobra 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Tolimir (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 11. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 Rs 036532 04 Rs.

2. Apelant je 30. juna 2004. godine podnio tužbu protiv TP „Malpreh“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.

3. Na pripremnom ročištu održanom 15. oktobra 2013. godine apelant je povukao tužbu, pa je Osnovni sud, istoga dana, donio rješenje broj 71 0 Rs 036532 04 Rs kojim je utvrđeno povlačenje tužbe.

4. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu navedenog prava apelant vidi zbog dugog trajanja predmetnog postupka. Apelant je naveo da je tužbu podnio 30. juna 2004. godine, te je uz tužbu dostavio sve raspoložive materijalne dokaze, a predmet je prema saznanjima apelanta bio zagubljen u Osnovnom sudu i niko od sudija koje su bile zadužene tim predmetom nije preduzimao bilo kakve radnje, sve dok predmet nije zadužila sutkinja Stela Kovačević, koja je zakazala pripremno ročište za 15. oktobar 2013. godine, [...] kada je apelant i povukao tužbu jer je postupak izgubio svaki smisao zbog nepostupanja Osnovnog suda. Imajući u vidu navedeno, apelant je istakao da je postupak u predmetnom radnom sporu nepotrebno trajao devet godina, pet mjeseci i 15 dana, zbog neažurnosti suda. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te da naloži plaćanje nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Dovodeći naprijed navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 Rs 036532 04 Rs. Nadalje, Ustavni sud uočava da je apelant 30. juna 2004. godine podnio tužbu protiv tuženog radi zaštite prava iz radnog odnosa, kao i da je na ročištu održanom 15. oktobra 2013. godine povukao tužbu, nakon čega je Osnovni sud, istoga dana, donio rješenje broj 71 0 Rs 036532 04 Rs kojim je utvrđeno povlačenje tužbe. Dakle, u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu, tužba je povučena, a apelant traži da se utvrdi dužina trajanja postupka okončanog povlačenjem tužbe, koji institut shodno Zakonu o parničnom postupku ima značenje kao da tužba nije ni podnesena. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za naknadu nematerijalne štete.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5078/13 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio