Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1425/16 (V. J., N. L., L. C., S. V., M. S. i drugi)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Protek roka
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pasivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1425/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-1425/16, rješavajući apelaciju Vahide Jusić i drugih, na osnovu 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Vahida Jusić, Nada Lukić, Ljiljana Cvijanović, Sađida Vejzagić, Mubera Sadibašić, Ramiza Omeragić, Emira Rizvanović, Selveta Džulović, Zora Perić-Štrbac, Hamida Fejzić, Ibrahim Kadrić, Marica Slavica, Šefika Čandragić, Suada Burić, Nadžija Hrustić, Hajrija Ibrišević, Slavica Đandara, Čamka Kovać, Azra Husagić, Refija Hodžić, Adila Talam, Senada Kukić, Altijana Muzurović, Sead Karić, Atija Beganović, Azra Kovać, Senada Hajderbašić, Zahida Durmić, Nasiha Kovać, Branka Puncer, Muhamed Ajanović i Belkisa Hadžibegović, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Rs 064034 15 Rev od 9. februara 2016.

godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 064034 15 Rsž 2 od 3. aprila 2015 godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nadža Uzunović, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Rs 064034 15 Rev od 9. februara 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vahida Jusić, Nada Lukić, Ljiljana Cvijanović, Sađida Vejzagić, Mubera Sadibašić, Ramiza Omeragić, Emira Rizvanović, Selveta Džulović, Zora Perić Štrbac, Hamida Fejzić, Ibrahim Kadrić, Marica Slavica, Šefika Čandragić, Suada Burić, Nadžija Hrustić, Hajrija Ibrišević, Slavica Đandara, Čamka Kovać, Azra Husagić, Refija Hodžić, Adila Talam, Senada Kukić, Altijana Muzurović, Sead Karić, Atija Beganović, Azra Kovać, Senada Hajderbašić, Zahida Durmić, Nasiha Kovać, Branka Puncer, Muhamed Ajanović, Belkisa Hadžibegović (u daljnjem tekstu: apelanti) i Nadža Uzunović (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijeli su 29. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 Rs 064034 15 Rev od 9. februara 2016. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 064034 15 Rsž 2 od 3. aprila 2015 godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbačena je revizija apelanata i odbijena revizija apelantice (Nadže Uzunović) podnesena protiv drugostepene odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata da se naloži tuženom („VF Komerc“ d.o.o. Sarajevo) da na ime apelanata kod Kantonalne administrativne službe Zenica – Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar, izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određene vremenske periode i u određenim iznosima.

2. U svom obrazloženju, između ostalog, Vrhovni sud navodi da su apelanti formalni suparničari, pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbroju, te da vrijednost odbijajućeg dijela drugostepene presude u odnosu na sve apelante osim Nadže Uzinović, ne prelazi vrijednosni cenzus propisan odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, pa revizija apelanta, izuzev apelanticine (Nadže Uzinović) revizije, sa stanovišta navedene zakonske odredbe nije dopuštena. Vrhovni sud konstatuje, vezano za reviziju Nadže Uzinović, da je na apelantici bio teret dokazivanja iznijetih činjenica da je tuženi pravni slijednik preduzeća Robna kuća „Bosna“ d.o.o. Zenica koji je preuzeo obavezu da za apelanticu kao zaposlenicu tog preduzeća uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u utuženom periodu. Dalje se navodi da apelantica provedenim dokazima nije dokazala da je tuženi pravni slijednik njenog poslodavca odnosno da je dužnost uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje prešla na tuženog osnovom kupoprodaje preduzeća Robna kuća „Bosna“ d.o.o. Zenica, kao pravnog posla, ili po sili zakona, odnosno da apelantica nije dokazala da je tuženi pasivno legitimisan.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;:

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) U odnosu na apelanticu Nadžu Uzunović, čija revizija je odbijena kao neosnovana

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

b) U odnosu na apelante čija revizija je odbačena kao nedopuštena

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na apelante čija revizija je odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

9. U konkretnom slučaju revizija apelanata je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 18. stav (1). Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je u odnosu na njihov tužbeni zahtjev odbačena kao nedopuštena presudom Vrhovnog suda broj 43 0 Rs 064034 15 Rev od 9. februara 2016. godine. Konačna odluka u ovom predmetu u odnosu na tužbeni zahtjev apelanata je presuda Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 064034 15 Rsž 2 od 3. aprila 2015. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum prijema konačne drugostepene presude, jer iz stanja spisa proizlazi da su apelanti 30. aprila 2015. godine putem Općinskog suda u Zenici, izjavili reviziju protiv drugostepene presude, pa se podrazumijeva da su konačnu drugostepenu presudu primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. marta 2016. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1). Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1425/16 (V. J., N. L., L. C., S. V., M. S… | Sudska praksa | Aktio