Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1165/13 (M. M.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Porez
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1165/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016.godine, u predmetu broj AP-1165/13, rješavajući apelaciju Milana Marinkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Marinkovića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Poreskom upravom Republike Srpske, Područni centar bijeljina, Područna jedinica Ugljevik u predmetu broj 06/1.05/0804-452-74/10, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Marinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, podnio je 20. marta 2013. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Poreskom upravom Republike Srpske, Područni centar Bijeljina, Područna jedinica Ugljevik u predmetu broj 06/1.05/0804-452-74/10. Apelant je dopunio i precizirao apelaciju 5. maja 2014. godine.
2. Apelant je kod Ministarstva financija Republike Srpske, te Poreske uprave Republike Srpske, Područni centar Bijeljina i Područne jedinice Ugljevik vodio postupak u kojemu mu je utvrđena poreska osnovica poreza na naslijeđe i poklon. Postupak je okončan rješenjem Područne jedinice Ugljevik broj 06/1.05/0804-452/2-74/10 od 23. septembra 2013. godine koje je apelantu uručeno 28. septembra 2013. godine.
3. Apelant smatra da je u postupku pred navedenim organima uprave povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant smatra da je postupak u ovom predmetu trajao nerazumno dugo, zbog čega je povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. Ustavni sud zapaža da, u konkretnom slučaju, apelant problematizira dužinu trajanja postupka utvrđivanja poreske osnovice poreza na naslijeđe i poklon. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Europske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europska komisija) slijedi da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanska prava i obaveze“ iz člana 6. stav 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Europski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304).
6. Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, u koje nesporno spada i obaveza plaćanja poreza na naslijeđe i poklon. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, proizlazi da predmetni postupak ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Obzirom da se u konkretnom slučaju, dakle, ne radi o „građanskim pravima ili obavezama“ već o obavezama iz javnog prava, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman