Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1491/15 (H. Č.)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1491/15

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1491/15, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Hajrudina Čampare.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak, koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Parničnim odjeljenjem Općinskog suda u Sarajevu.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Hajrudinu Čampari, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati Hajrudinu Čampari zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Čampare podnesena zbog povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 31. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka, gdje je izvršenje odloženo do okončanja parničnog postupka po tužbi, koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 21. aprila 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 4. maja 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud je to učinio 12. maja 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Tražilac izvršenja KJKP „Toplane - Sarajevo” (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 23. juna 2010. godine protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 660,48 KM sa pripadajućim kamatama.

6. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 065 0 It 20064732 10 It od 14. jula 2010. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.

7. Apelant je 18. septembra 2010. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio svojim rješenjem od 14. oktobra 2011. godine, pa se prijedlog od 23. juna 2010. godine ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak.

8. Apelant je protiv rješenja od 14. oktobra 2011. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud odbio svojim Rješenjem broj 09 0 I 020497 14 Gži od 12. januara 2015. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

9. Rješenje Kantonalnog suda dostavljeno je Općinskom sudu 13. aprila 2015. godine, nakon čega je spis upućen Parničnom odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža.

10. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.350,00 KM. Uz to, apelant traži od Ustavnog suda da ukine rješenje Kantonalnog suda i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da ima veliki broj komunalnih predmeta na kojima rade samo dva stručna saradnika, te da bi praktično bilo nemoguće okončati svaki izvršni postupak u roku od 68 dana, kako to apelant navodi.

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupajuća sutkinja počela raditi u tom sudu 5. januara 2015. godine i da je tada zadužila preko 800 predmeta. Zbog velikog broja predmeta, Visoko sudsko i tužilačko vijeće je sačinilo plan rješavanja predmeta, po kojem taj sud postupa. Sutkinja je u apelantovom predmetu 12. januara 2015. godine donijela rješenje kojim je odbila apelantovu žalbu i prvostepeno rješenje potvrdila, a da su razlozi za takvo odlučenje navedeni u odluci i da će apelant u parničnom postupku moći isticati sve eventualne prigovore ukoliko ih bude imao.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)U odnosu na pravo na imovinu

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelant smatra da mu je u konkretnom predmetu povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

18. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

19. U vezi s apelantovim navodima iz apelacije, Ustavni sud zapaža da postupak pred nadležnim organima o ovom pitanju nije okončan, odnosno da se nalazi pred Općinskim sudom, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.

b)U odnosu na pravo na pravično suđenje

20. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu vjerodostojne isprave, a koji se nakon usvajanja apelantovog prigovora nalazi u fazi parničnog postupka, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

23. Apelant smatra da mu je, zbog neokončanja postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti potraživanja podnosioca prijedloga za izvršenje, odnosno tužioca protiv apelanta povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom i koji se trenutno nalazi u fazi parničnog postupka nakon usvajanja apelantovog prigovora, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog.

25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja 23. juna 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste gotovo šest godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 660,48 KM sa pripadajućim kamatama. Prema stanju spisa, te odgovoru Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.

28. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).

29. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatuje da je taj sud donio rješenje o izvršenju 14. jula 2010. godine, odnosno 20 dana nakon što je prijedlog podnesen, što se ne može ocijeniti naročito dugim periodom. Međutim, Općinski sud je o apelantovom prigovoru riješio tek 14. oktobra 2011. godine, odnosno gotovo godinu dana nakon što je prigovor podnesen, a što je protivno odredbi člana 15. Zakona o izvršnom postupku koja za tu radnju ostavlja rok od 15 dana. Iako je Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju naveo da je razlog neokončanja izvršnog postupka u zakonskom roku prevelik obim posla, Ustavni sud ovakav argument može samo djelimično uvažiti, ali čak uzevši u obzir i tu okolnosti, smatra da je period od gotovo godinu dana predug za odlučivanje o prigovoru apelanta. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda, kojim je apelantov prigovor usvojen, pa se prijedlog od 23. juna 2010. godine ima smatrati tužbom, Kantonalni sud ju je odbio svojim rješenjem od 12. janura 2015. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. Ustavni sud konstatuje da je Kantonalni sud po apelantovoj žalbi odlučivao preko tri godine, što se ne može ocijeniti razumnim, niti je Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju ponudio argumente koji bi opravdali ovako dug period neaktivnosti. U trenutku donošenja ove odluke predmetni postupak se nalazi u postupanju pred Parničnim odjeljenjem za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža.

30. Ocjenjujući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatuje da su kako Općinski, tako i Kantonalni sud provodili procesne radnje u apelantovom predmetu, ali da je između pojedinih procesnih radnji prolazilo vrijeme znatno duže od onog predviđenog Zakonom o izvršnom postupku. Iako je Ustavni sud uzeo u obzir i argumente Općinskog suda o preopterećenosti tog suda komunalnim predmetima, činjenica da predmetni postupak ni nakon šest godina nije okončan ne može se smatrati opravdanom.

31. Iako su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih Općinski sud ne može nastaviti započeti izvršni postupak, budući da je predmet upućen Parničnom odjeljenju na rješavanje po tužbi, nesporno je da je do tog trenutka postupak trajao vrlo dugo i da argumenti izneseni u odgovoru na apelaciju ne mogu opravdati ovako dugo trajanje postupka.

32. Ustavni sud konstatuje da redovni sudovi nisu ispoštovali zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupka bez odugovlačenja, odnosno za svoju neaktivnost u dužem vremenskom periodu nisu ponudili adekvatno opravdanje, a takvo postupanje, odnosno njegovo odsustvo, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim.

33. Imajući u vidu navedeno, a prije svega, činjenicu da su Općinski i Kantonalni sud u toku postupanja u apelantovom predmetu provodili određene radnje, ali je vremenski razmak između njih bio relativno dug, što je sve rezultiralo neokončanjem izvršenog postupka u višegodišnjem trajanju, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2010. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.

34. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da su Općinski i Kantonalni sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom periodu, značajno produžili trajanje izvršnog postupka. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.

35. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Iako nije utvrdio odgovornost Parničnog odjeljenja Općinskog suda za dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti tom odjeljenju da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka u iznosu od 1.350,00 KM. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

38. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe Zakona o izvršnom postupku kojima je regulisano da je u postupku izvršenja sud «dužan da postupa hitno», a s obzirom na to da je izvršni postupak protiv apelanta pokrenut u junu 2010. godine i da izvršni postupak do dana donošenja ove odluke, dakle nakon šest godina, nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji bi apelantu trebalo da bude uplaćen na ime nematerijalne štete iznosi 1.500,00 KM.

39. Međutim, apelant ne potražuje ovaj iznos naknade nematerijalne štete, nego iznos od 1.350,00 KM. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već naveo da je prilikom odlučivanja o apelaciji, shodno odredbama člana 31. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud vezan navodima iznesenim u apelaciji (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, objavljenu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, smatra da apelantu, s obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud, kako je rečeno, vezan u smislu člana 31. Pravila, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak pred redovnim sudovima traje šest godina i kada još nije okončan, a nepoduzimanje aktivnosti redovnih sudova u dužim vremenskim periodima ti sudovi nisu ničim opravdali, niti se iz spisa mogu utvrditi razlozi za takvo postupanje.

41. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1491/15 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio