Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1988/16 (Kožara d.o.o. za proizvodnju kože)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1988/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-1988/16, rješavajući apelacije Kožara d.o.o. za proizvodnju kože, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kožare d.o.o. za proizvodnju kože podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 51 0 Ps 077888 15 Pž 2 od 4. februara 2016.

godine, rješenja Općinskog suda u Travniku, broj 51 0 Ps 077888 13 Ps od 18. septembra 2015. godine, rješenja Općinskog suda u Travniku, broj 51 0 Ps 077888 13 Ps od 2. aprila 2015. godine i presude Općinskog suda u Travniku, broj 51 0 Ps 07788 13 Ps od 26.

januara 2015. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Kožara d.o.o. za proizvodnju kože (u daljem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Karavelić, advokat iz Visokog, podnio je 9. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 51 0 Ps 077888 15 Pž 2 od 4. februara 2016. godine, rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 51 0 Ps 077888 13 Ps od 18. septembra 2015. godine, rješenja Općinskog suda, broj 51 0 Ps 077888 13 Ps od 2. aprila 2015. godine i presude Općinskog suda, broj 51 0 Ps 07788 13 Ps od 26. januara 2015. godine.

2. Apelant je podnio i zahtjev za određivanje privremene mjere kojom će se odložiti izvršenje presude Općinskog suda broj 51 0 Ps 077888 13 Ps prema izvršnosti po rješenju Kantonalnog suda broj 51 0 Ps 077888 15 Pž.2 od 4. februara 2016. godine, do konačne odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji ili do isteka roka po sporazumu apelanta sa Poreznom upravom Travnik za obročno plaćanje obaveza doprinosa PIO u korist zaposlenika, naslijeđenih iz ranijih perioda i saziva Uprave i osnivačke strukture društva.

3. Apelant je 10. maja 2016. godine dopunio svoju apelaciju dostavljajući punomoć za zastupanje i priloge apelaciji.

4. „Italy Leather“ d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: tužilac) je 16. septembra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv apelanta radi isplate duga u vrijednosti od 169.245,45 KM. Općinski sud je donio presudu, broj 51 0 Ps 077888 13 Ps od 26. januara 2015. godine, kojom je obavezao apelanta da tužiocu isporuči dorađenu kožu, pobliže opisanu u izreci presude. Apelant se u skladu sa stavom dva presude može osloboditi obaveze ukoliko tužiocu na ime navedene robe splati iznos od 154.926,75 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 10. septembra 2014. godine, pa do isplate, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

5. Apelant je protiv navedene presude Općinskog suda podnio žalbu koja je, kao neblagovremena, odbačena rješenjem Općinskog suda, broj 51 0 ps 077888 13 Ps od 2. aprila 2015. godine.

6. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 2. aprila 2015. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu rješenjem broj 51 0 Ps 077888 15 Pž 2 od 4. februara 2016. godine i potvrdio rješenje Općinskog suda od 2. aprila 2015. godine.Također, odbijen je i zahtjev tužioca za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu u iznosu od 2.040,00 KM.

7. Odlučujući o prijedlogu apelanta za povrat u pređašnje stanje, Općinski sud je donio rješenje, broj 51 0 Ps 077888 13 Ps od 18. septembra 2015. godine, kojim je prijedlog odbio.

8. Apelant je 5. aprila 2016. godine protiv rješena Kantonalnog suda od 4. februara 2016. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

Apelacioni navodi

9. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom, u pravilu, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je parnični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča.

13. U konkretnom slučaju postupak je u toku po izjavljenoj reviziji apelanta, a apelant nije obavijestio Ustavni sud u smislu odredbe člana 21. stav (6) pravila Ustavnog suda da je Vrhovni sud donio odluke o izjavljenoj reviziji.

14. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br.53/03, 73/05 i 19/06), prema kojem Vrhovni sud mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.

15. Zbog toga je apelacija u konkretnom slučaju preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

16. S obzirom na odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav(3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1988/16 (Kožara d.o.o. za proizvodnju kože) | Sudska praksa | Aktio