Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3320/13 (S. T.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Naknada štete
- Kamata
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 277
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3320/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3320/13, rješavajući apelaciju Sime Trbića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
- prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Sime Trbića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 047867 12 Rev od 18. aprila 2013. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 047867 11 Gž od 10.
februara 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Simo Trbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnio je 23. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 047867 12 Rev od 18. aprila 2013. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 047867 11 Gž od 10. februara 2012. godine. Podneskom od 4. maja 2016. godine apelantov punomoćnik je u ostavljenom roku dostavio traženu punomoć za zastupanje apelanta pred Ustavnim sudom.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda i Okružnog suda i tuženog „Integral inženjering“ d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 12. avgusta 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Okružni sud i zakonski zastupnik tuženog su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 19. do 24. avgusta 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 17. decembra 2007. godine pokrenuo parnični postupak protiv tuženog kao poslodavca radi isplate naknade na ime nematerijalne i materijalne štete zbog povrede na radu.
6. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 0 P 047867 07 P od 10. maja 2011. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, te je tuženi obavezan da apelantu isplati ukupan iznos od 45.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, sve sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana podnošenja tužbe (17. decembar 2007. godine), te na ime naknade materijalne štete za troškove liječenja iznos od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom računajući od „15. decembra 2007. godine“ do konačne isplate, zajedno sa troškovima postupka, sve preciznije navedeno u izreci presude.
7. Ocjenom provedenih dokaza, u smislu člana 8 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) Osnovni sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, te je primjenom odredaba čl. 154, 155, kao i čl. od 173 do 177, te čl. 185 i 186 u vezi sa odredbama čl. 192, 200 i 201, sve iz Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te odredbama čl. 7 i 8, te 126, 148 i 149 ZPP-a odlučio kao u izreci presude.
8. Osnovni sud je zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos nematerijalne štete dosudio saglasno odluci Ustavnog suda broj AP 2141/05. Dodatno je pojašnjeno da je tužba podnesena 17. decembra 2007. godine i da je apelant u tužbi postavio visinu nematerijalne štete koja je jednaka visini utvrđenoj nakon sprovedenog postupka, pa prema ocjeni Osnovnog suda nije bilo osnova da se apelantu dosuđuje zakonska zatezna kamata od dana donošenja prvostepene presude jer je ta visina utvrđena u tužbi. Navedeno je još da je naknada na ime materijalne štete donesena na osnovu člana 186 ZOO-a, a kamata na dosuđeni iznos primjenom člana 277 ZOO-a. Osnovni sud je odluku o troškovima postupka donio primjenom odredaba čl. 383, 384, 386 i 387 ZPP-a u svjetlu činjenice da je apelant u predmetnom postupku uspio u cijelosti.
9. Odlučujući o žalbi tuženog Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 047867 11 Gž od 10. februara 2012. godine žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu u odnosu na tužbeni zahtjev, uključujući i početak toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznose nematerijalne štete i troškove postupka preinačio na način pobliže preciziran u izreci presude. Naime, tom presudom tuženi je obavezan da apelantu isplati u izreci pobliže precizirane iznose na ime naknade nematerijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. maja 2011. godine, dok je odbijen zahtjev za isplatu pojedinih vidova nematerijalne štete i iznos na ime materijalne štete, te je shodno tome prvostepena presuda preinačena i u dijelu troškova postupka. Okružni sud je na stranama od 2 do 8 presude iznio detaljno obrazloženje u vezi sa djelimičnom osnovanošću žalbe tuženog. U vezi sa preinačenjem odluke u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos nematerijalne štete i koja po navedenoj odluci teče od dana donošenja prvostepene presude (10. maj 2011. godine) Okružni sud je naveo da je pravilna primjena materijalnog prava nalagala preinačenje odluke i u tom dijelu jer je predmetna nematerijalna šteta utvrđena i određena danom donošenja prvostepene odluke, pa je primjenom odredaba čl. 277 i 278 stav 1 ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
10. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 71 0 P 047867 12 Rev od 18. aprila 2013. godine kojom je reviziju djelimično usvojio na način pobliže preciziran u izreci presude, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena i osporena drugostepena presuda potvrđena (odluka o pripadajućoj kamati na dosuđene iznose na ime nematerijalne štete, te dio koji se odnosi na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog naruženosti i zahtjev za naknadu materijalne štete po osnovu troškova liječenja), sve preciznije navedeno u izreci presude.
11. Vrhovni sud je prilikom odlučenja uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja, a naročito intenzitet i dužinu trajanja straha, fizičkih bolova i duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, te je shodno tome zaključio da je Okružni sud iznose za navedene vidove nematerijalne štete previše nisko odmjerio, te je u tom dijelu preinačio drugostepenu presudu. Vrhovni sud je nadalje zapazio da je drugostepeni sud pravilno zaključio da se od utvrđenih iznosa pravične naknade trebaju odbiti iznosi isplaćeni apelantu iz osnova kolektivnog osiguranja radnika, te se takođe složio sa stavom Okružnog suda u vezi sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos nematerijalne štete koja shodno čl. 277 i 278 ZOO-a treba da bude priznata od dana presuđenja pa do isplate, te u dijelu odbijanja zahtjeva u odnosu na naknadu materijalne štete zbog nedokazanosti tog dijela zahtjeva (sve preciznije navedeno na str. od 2 do 6 obrazloženja). Shodno takvom utvrđenju Vrhovni sud je analogno preinačio i odluku o troškovima postupka. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant osporava odluku Vrhovnog suda i Okružnog suda u dijelu kojim je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđene iznose nematerijalne štete jer smatra da je navedenu kamatu trebalo dosuditi od dana podnošenja tužbe, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Apelant je tokom postupka ukazivao na stav Ustavnog suda izražen u odluci broj AP 2141/05 u kojoj je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje jer su kamate na dosuđeni iznos nematerijalne štete bile dosuđene od dana presuđenja, a prema apelantovoj ocjeni takav stav predstavlja sudsku praksu i obavezujući pravni stav za sve sudove u BiH. Apelant ukazuje na odredbu člana 186 ZOO-a koja propisuje da se obaveza na naknadu štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a nematerijalna šteta po osnovu duševnih bolova smatra se dospjelom danom završetka liječenja. Nadalje apelant je ukazao i na odredbu člana 155 ZOO-a prema kojoj šteta predstavlja i nanošenje fizičkog i psihičkog bola kao i straha. Prema apelantovoj ocjeni nematerijalna šteta se ne utvrđuje presudom, nego se samo presudom proglašava da postoji. Predloženo je da se utvrdi povreda prava na pravično suđenje i imovinu u odnosu na osporene presude u dijelu odluke o pripadajućoj kamati na dosuđeni iznos nematerijalne štete, te da se u tom dijelu potvrdi odluka Osnovnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su navodi iz apelacije neosnovani jer osporenom presudom nije došlo do kršenja apelantovih prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Evropskom konvencijom na koja se u apelaciji neosnovano pozvao, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u obrazloženju presude jer odlukom navedenog suda nisu prekršena prava na koja se apelant u apelaciji pozvao, uz prijedlog da se apelacija kao neosnovana odbije.
15. Tuženi je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je predmetnom slučaju Vrhovni sud pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 277 i 278 ZOO-a tako da nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje, predloživši da se apelacija odbaci kao nedopuštena.
V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89, „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96 i 39/03) relevantne odredbe glase:
PROUZROKOVANJE ŠTETE
OPŠTA NAČELA
Šteta Član 155.
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
NAKNADA
NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE
Kad dospjeva obaveza naknade Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
ZATEZNA KAMATA
Kad se duguje Član 277.
(1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamati po stopi utvrđenoj zakonom.
(2)Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i poslije dužnikove docnje.
Član 278. stav (1) (1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 71 0 P 047867 12 Rev od 18. aprila 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov pravni zastupnik je primio 23. maja 2013. godine, a apelacija je podnesena 23. jula 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći kako mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
(e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
24. Ustavni sud podsjeća da su sporovi oko isplate naknade štete građansko-pravne prirode, pa imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o parničnom postupku za naknadu štete, slijedi da Ustavni sud ima nadležnost da ispita da li je postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
25. U vezi sa spornim pitanjem koje se pokreće predmetnom apelacijom, a tiče se početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose naknade na ime nematerijalne štete, u svjetlu odluke Ustavnog suda broj AP 2141/05 (vidi Ustavi sud, Odluka broj AP 2141/05 od 20. oktobra 2006. godine, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) na koju se apelant pozvao, Ustavni sud podsjeća da je identično pitanje raspravljao u odluci broj AP 2666/09 od 18. septembra 2012. godine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2666/09 od 18. septembra 2012. godine st. 26 i 32, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud podsjeća da u citiranoj odluci, raspravljajući identično pitanje u jednom dijelu odluke (budući da je citirani predmet pokretao više pravnih pitanja), nije našao ništa što bi ukazalo na bilo kakvu proizvoljnost redovnih sudova koji su zauzeli stav da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete teče od dana donošenja prvostepene presude, te u tom smislu dali jasne razloge za svoje odlučenje. Ustavni sud podsjeća da se u citiranoj odluci osvrnuo i na stav zauzet u odluci broj AP 2141/05 na koju se pozvao apelant, za koji je Ustavni sud utvrdio da nije primjenjiv na konkretnu pravnu situaciju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u citiranoj odluci (op. cit. AP 2666/09, stav 26) ukazao da je Ustavni sud u odluci broj AP 2141/05 utvrdio povredu prava na pravično suđenje budući da je Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH), odlučujući o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete, odstupio od pravnog stava Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH koji je bio zauzet u to vrijeme, te kao takav bio pravno obvezujući za Vrhovni sud FBiH. Ustavni sud je, imajući u vidu da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, te imajući u vidu i to da u navedenoj odluci nije zauzet generalni stav u vezi s početkom toka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose naknade nematerijalne štete, ukazao da je neosnovano apelantovo pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP 2141/05.
26. Dovodeći navedeno pravno shvatanje iz odluke broj AP 2666/09 u vezu sa konkretnim predmetom Ustavni sud zapaža da se radi o gotovo identičnoj situaciji, te da je apelantovo pozivanje na stav Ustavnog suda koji je zauzet u odluci broj AP 2141/05 i u predmetnom slučaju iz istih razloga neosnovano. Navedeno stoga, kako je to već naglašeno, što Ustavni sud u odluci AP 2141/05 nije zauzeo stav o tome od kada teče kamata na dosuđene iznose naknade na ime nematerijalne štete, već je u okolnostima tog konkretnog slučaja utvrdio povredu u odnosu na odluku Vrhovnog suda FBiH koji je u tom konkretnom slučaju odstupio od pravnog stava Građanskog odjeljenja tog istog suda i koji je stoga u vrijeme donošenja odluke bio pravno obavezujući upravo za taj sud.
27. Stoga, imajući u vidu da je u predmetnom slučaju Vrhovni sud, koji je u konkretnom slučaju donio konačnu odluku, potvrdivši stav Okružnog suda da zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose nematerijalne štete teče od dana donošenja prvostepene presude, da je iznos navedene naknade utvrđen i određen danom donošenja prvostepene presude, pri čemu su primijenjene odredbe čl. 277 i 278 stav 1 ZOO-a, Ustavni sud u takvom obrazloženju ne uočava proizvoljnost tih sudova. Uz to, apelantovo pozivanje na odredbu člana 186 ZOO-a se u okolnostima konkretnog slučaja čini irelevantnim budući da se citirana odredba odnosi na dospjelost obaveze po osnovu materijalne štete. Konačno, pozivanje na odredbu člana 155 ZOO-a je isto tako irelevantno u kontekstu spornog pitanja koje se odnosi na početak toka kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete jer se citirana odredba odnosi na naknadu štete (materijalna i nematerijalna), što u konkretnom slučaju nije ni sporno budući da predmetna apelacija ne pokreće to pitanje.
28. Imajući u vidu sve navedeno u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud zaključuje da osporenim presudama nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na imovinu
29. U vezi sa apelantovim pozivanjem i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud zapaža da apelant pozivanje na kršenje navedenog prava dovodi u kontekst proizvoljne primjene materijalnog prava o čemu se Ustavni sud već izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke. Stoga, Ustavni sud apelantovo pozivanje na kršenje prava na imovinu takođe smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada iz obrazloženja osporenih presuda ne proizlazi ništa što bi ukazalo da su osporene presude zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, pri čemu je apelantovo pozivanje na stav Ustavnog suda zauzet u odluci broj AP 2141/05 u okolnostima konkretnog slučaja neosnovano.
31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman