Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-31/16 (Z. W. S.-E.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekid postupka
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-31/16
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 31/16, rješavajući apelaciju Zofie Walerie Seweryn-Esmerović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zofie Walerie Seweryn- Esmerović, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka prekinutog Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 016595 12 P od 18. jula 2014.
godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 016595 14 Gž od 22. januara 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zofia Waleria Seweryn-Esmerović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Njemačke, koju zastupa Ibrahim Kadić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 5. januara 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka prekinutog Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 016595 12 P od 18. jula 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 016595 14 Gž od 22. januara 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 18. januara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. januara i 26. februara 2016. godine, dok je Kantonalni sud odgovor dostavio 1. februara 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 30. maja 2012. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv H. E. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja, upisa i diobe zajedničke imovine, vrijednost spora 150.000,00 KM. Pored tužbenog zahtjeva, apelantica je tražila i donošenje privremene mjere zabrane otuđenja, skrivanja, opterećenja ili raspolaganja imovinom, pobliže opisanom u tužbenom zahtjevu, te udjelom u KIB banci d.d. Velika Kladuša koji se vodi na ime tuženog.
6. Apelantica je 14. januara 2014. godine preinačila tužbeni zahtjev na način da je povećala postojeći i istakla drugi tužbeni zahtjev.
7. Općinski sud je 25. decembra 2012. godine donio tri rješenja pod brojem 23 0 P 016595 12 P, i to: rješenje kojim se prekida parnični postupak u toj pravnoj stvari, rješenje kojim se određuje mjera osiguranja, te zabranjuje tuženom da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže udjelom u firmi „Domino Electronic Spiele BH“ d.o.o. u Cazinu u visini od 997.000,00 KM, te udjelom u KIB banci d.d. Velika Kladuša u visini od 322 dionice koje se vode na ime tuženog, te da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.895,40 KM, a sa viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 631,80 KM apelantica je odbijena i rješenje kojim se apelantica obavezuje da predujmi troškove postupka u iznosu od 8.000,00 KM u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, a tuženi se odbija sa viškom zahtjeva za predujmljivanje troškova u iznosu od 12.000,00 KM, kao i sa prijedlogom da se apelantica obaveže da predujmi jemstvo u visini polovine vrijednosti tužbenog zahtjeva.
8. Apelantica je podnijela žalbu protiv prvog rješenja Općinskog suda kojim se prekida parnični postupak, dok je tuženi podnio žalbu protiv preostala dva rješenja Općinskog suda.
9. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 23 0 P 016595 13 Gž od 8. maja 2013. godine kojim je apelanticinu žalbu uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, žalbu tuženog podnesenu protiv rješenja kojim je usvojena mjera osiguranja uvažio tako da je prvostepeno rješenje preinačio i odbio apelanticin prijedlog za donošenje mjere osiguranja u dijelu koji se odnosi na ½ udjela u „Domino Electronic Spiele BH“ d.o.o. u Cazinu u visini od 997.000,00 KM i na ½ udjela u KIB banci d.d. Velika Kladuša u visini od 322 dionice koje se vode na ime tuženog, u ostalom pobijanom dijelu - u pogledu mjere osiguranja na drugoj polovini predmetne imovine i dosuđenih troškova postupka prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, a žalbu tuženog protiv trećeg rješenja je djelimično uvažio, pobijano rješenje ukinuo u dijelu kojim je odbijen prijedlog tuženog koji se odnosi na jemstvo i u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak, dok je u preostalom pobijanom dijelu - u odnosu na odbijeni zahtjev za osiguranje troškova postupka u iznosu od 12.000,00 KM žalbu tuženog odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
10. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj 23 0 P 016595 12 P od 18. jula 2014. godine kojim se prekida parnični postupak u toj pravnoj stari.
11. Rješenjem broj 23 0 P 016595 12 P od 18. jula 2014. godine Općinski sud je odbio zahtjev tuženog za osiguranje parničnih troškova u iznosu od 8.000,00 KM, usvojio apelanticin zahtjev za povrat iznosa plaćanja aktorske kaucije u iznosu od 7.823,32 KM i naložio računovodstvu tog suda da po pravomoćnosti rješenja apelantici izvrši povrat iznosa od 7.823,32 koji je ona uplatila na depozitni račun tog suda 8. januara 2013. godine.
12. Apelantica je podnijela žalbu protiv rješenja Općinskog suda u dijelu kojim je prekinut parnični postupak, dok je tuženi podnio žalbu protiv rješenja o aktorskoj kauciji.
13. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 23 0 P 016595 Gž 2 od 22. januara 2016. godine kojim je žalbe apelantice i tuženog odbio kao neosnovane, te odbio njihove zahtjeve za naknadu troškova sastavljanja žalbe.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da do dana podnošenja apelacije Općinski sud nije preduzeo nijednu radnju u odnosu na postupanje po tužbi, a da je u odnosu na privremenu mjeru i sudsku mjeru osiguranja donio rješenje 18. jula 2014. godine kojim je prekinuo parnični postupak. U postupku po apelanticinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 18. jula 2014. godine, apelantica navodi da Kantonalni sud nije donio odluku. S tim u vezi apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke i nepostupanja u razumnom roku u iznosu od 250,00 KM za svaku godinu kašnjenja.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka, ali se nije posebno osvrnuo na apelanticine navode o povredi prava na pravično suđenje.
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka i ocijenio apelanticine navode neosnovanim navodeći da je sama apelantica svojim postupcima doprinijela da postupak traje duže od optimalnog roka. Također, Kantonalni sud se pozvao na svoju praksu rješavanja starih predmeta, pa u tom smislu apelanticin predmet nije bio prioritetan, ali je ipak njegovim rješavanjem u januaru 2016. godine zadovoljen optimalni rok za donošenje drugostepene odluke. V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 378.
Postupak se prekida:
6) kad je to drugim zakonom određeno.
Član 380.
(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
18. U Zakonu o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 43/82 i 72/82 i „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/94) relevantne odredbe glase:
Član 80. stav 1. tačka 1.
Sud [...] prekinuće postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, i to:
1) ako je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak po odnosnom sporu;
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka, prekinutog Rješenjem Općinskog suda od 18. jula 2014. godine.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
23. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je osporeni postupak pokrenut 30. maja 2012. godine i da je taj postupak prekinut rješenjem Kantonalnog suda od 22. januara 2016. godine. Dakle, period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od nepune četiri godine.
b) Analiza dužine trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o postupku po apelanticinoj tužbi za utvrđivanje, upis i diobu zajedničke imovine. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te odgovor Općinskog i Kantonalnog suda, Ustavni sud ne smatra da se radi o naročito složenom predmetu.
27. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je ona na bilo koji način doprinijela dužini trajanja postupka.
28. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud u decembru 2012. godine donio tri rješenja u apelanticinom predmetu, dakle pola godine nakon podnošenja tužbe, što se ne može ocijeniti nerazumno dugim periodom. Žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom je trajao oko pet mjeseci jer je taj sud već u maju 2013. godine donio rješenje kojim je žalbe uvažio ili djelimično uvažio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud je odlučio u roku od godinu dana, što se također ne može ocijeniti naročito dugim vremenskim periodom u parničnom postupku. Žalbeni postupak vođen protiv ovih rješenja okončan je rješenjem Kantonalnog suda od 22. januara 2016. godine, dakle nakon godinu i po dana. S obzirom na trenutni status predmeta, Ustavni sud zapaža da su nastupile objektivne okolnosti uslijed kojih Općinski sud ne može postupati u predmetu, pa se odgovornost za period nakon prekida postupka ni ne može staviti na taj sud.
29. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je postupak trajao gotovo četiri godine, u toku kojih su Općinski i Kantonalni sud postupali u relativno razumnim vremenskim razmacima, pa je tako između nekih procesnih radnji proteklo godinu i po dana, dok je između drugih proteklo nekoliko mjeseci. Imajući u vidu sve okolnosti, kako objektivne tako i činjenicu da su redovni sudovi postupali na dvije instance u prvom, a zatim i u ponovljenom postupku i u tom periodu donijeli nekoliko odluka, Ustavni sud ne može zaključiti da se radi o naročito dugom i neopravdanom trajanju postupka. U tom smislu, Ustavni sud nalazi da u ponašanju redovnih sudova nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
30. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelantica je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom tražila naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom parničnom postupku, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade. VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta nema povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja parničnog postupka jer je evidentno da su redovni sudovi na dvije instance u prvom, a zatim i u ponovljenom postupku, postupali efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti, te da je nakon prekida postupka nastupila objektivna okolnost koja sprečava sudove da postupaju u predmetnom postupku.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman