Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-176/16 („Energoinvest sistemi upravljanja energijom? d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-176/16

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 176/16, rješavajući apelaciju „Energoinvest sistemi upravljanja energijomˮ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b, člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Energoinvest sistemi upravljanja energijomˮ d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu broj 126 0 Ip 170438 14 Ip koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Lukavcu.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Energoinvest sistemi upravljanja energijomˮ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupaju Mirsada Božanović i Tatjana Gajić, advokati iz Tuzle, podnio je 13. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 126 0 Ip 170438 14 Ip, koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 4. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 18. augusta 2014. godine protiv „Elektro-expertˮ d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: izvršenik) Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu sudske nagodbe zaključene 23. decembra 2013. godine, u odnosu na isplatu duga u visini od 12.747,70 KM.

6. Općinski sud je 1. februara 2016. godine donio rješenje o izvršenju na novčanim sredstvima izvršenika na računu kod banke, te rješenje uputio strankama u postupku i banci.

7. Apelant je više puta slao urgencije Općinskom sudu. Općinski sud je 5. februara 2015. godine obavijestio apelanta da će predmet, imajući u vidu hitnost postupanja, biti stavljen u rad redom kako je zaprimljen u sud, a prema starosti inicijalnog akta.

8. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je još uvijek u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da Općinski sud do dana podnošenja apelacije nije odlučio o njegovom prijedlogu za izvršenje, čime je prekršio odredbe Zakona o izvršnom postupku. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 1.200,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 1. februara 2016. godine donio rješenje o izvršenju na novčanim sredstvima izvršenika te da je rješenje dostavio strankama u postupku i banci. Postupajući sudija će preuzeti radnje u cilju okončanja postupka, a imajući u vidu hitnost izvršnog postupka.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiHˮ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presudaˮ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu sudske nagodbe, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

16. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

17. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 18. augusta 2014. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencijeˮ. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Nadalje, Ustavni sud podjeća i na praksu Evropskog suda u predmetu Estima Jorge protiv Portugala u kojem je Sud je priznao da izvršenje ima nezavisnu vrijednost, bez obzira na prirodu naloga za izvršenje, pa čak bez obzira i na prethodno postojanje sudskog postupka. Predmet Estima Jorge odnosio se na izvršenje ugovora koji je sklopljen kao hipotekarni zalog i ovjeren kod javnog notara. Sud je ranije smatrao da „član 6. stav 1. Konvencije zahtijeva da sve faze pravnog postupka o 'odlučivanju o ... građanskim pravima i obavezama', ne isključujući faze koje slijede presudi o meritumu, budu riješene u razumnom rokuˮ. Međutim, u predmetu Estima Jorge nije bilo ni spora, ni prethodnog sudskog postupka na kome bi se „odlučivalo o pravimaˮ, budući da je jedini predmet postupka bilo vraćanje duga. Ipak, Sud je ustanovio da „usklađenost sa duhom Konvencije zahtijeva da riječ 'osporavanje' (spor) ne bude shvaćena u najužem tehničkom smisluˮ, odnosno da ona treba da dobije supstancijalno, a ne formalno značenje. Iz tih razloga, čak i uprkos tome što nije bilo prethodnog sudskog postupka, Sud je ustanovio da je došlo do povrede odredbe o razumnom roku shodno članu 6. stav 1. Konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Estima Jorge protiv Portugala, presuda od 21. aprila 1998. godine).

22. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelant 18. augusta 2014. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od gotovo dvije godine.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi naplate duga u vrijednosti od 12.747,70 KM. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode, niti postoje evidentni elementi koji ga čine naročito zahtjevnim.

25. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, apelant se više puta obraćao Općinskom sudu molbom za postupanje u njegovom predmetu, što nesumnjivo govori o apelantovom interesu da se njegov predmet što brže riješi.

26. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23. 2000. godina).

27. Iako je prijedlog za izvršenje podnesen u augustu 2014. godine, Ustavni sud zapaža da Općinski sud rješenje o izvršenju donio tek u januaru 2016. godine, dakle protekom roka od godinu i četiri mjeseca. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je članom 15. Zakona o izvršnom postupku propisan rok od osam dana za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje, računajući od dana ispunjenja uvjeta za odlučivanje o njemu, a što je Općinski sud očigledno propustio da učini.

28. Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za ovaj početni period neaktivnosti, nego je u svom odgovoru naveo da je donio rješenje o izvršenju i da će se, s obzirom na hitnu prirodu predmeta, u istom postupati s ciljem njegovog okončanja.

29. Sve navedeno, a posebno činjenica da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon gotovo dvije godine nije okončao izvršni postupak u apelantovom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Imajući u vidu navedeno, a prije svega činjenicu da Općinski sud nije postupio u skladu s odredbama člana 15. Zakona o izvršnom postupku, te da je rješenje o izvršenju donio protekom roka od godinu i četiri mjeseca, čime je povrijedio i član 5. Zakona o izvršnom postupku, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od augusta 2014. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Općinski sud ni nakon gotovo dvije godine nije okončao izvršni postupak, a rješenje o izvršenju je donio protekom roka od godinu i četiri mjeseca nakon što je prijedlog za izvršenje podnesen, a u odgovoru na apelaciju ničim nije opravdao svoju neaktivnost u tako dugom periodu.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-176/16 („Energoinvest sistemi upravljanja… | Sudska praksa | Aktio