Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3594/13 (S.V. i M.G.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ostavinski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3594/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3594/13, rješavajući apelaciju S.V. i M.G., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S.V. i M.G. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj O-736/82 (O-536/05), koji je okončan Rješenjem tog suda broj O-736/82 (O-536/05) od 11. aprila 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S.V. i M.G. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Slavica Graorac, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 16. avgusta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj O-736/82 (O- 536/05).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. septembra 2013. godine i 29. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 18. oktobra 2013. godine i 14. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Iz stanja spisa proizilazi da je pred Osnovnim sudom vođen ostavinski postupak iza umrlog Milorada Graorca (u daljnjem tekstu: ostavilac), te da su Rješenjem tog suda broj O- 736/82 od 24. januara 1983. godine na zaostavštini, u koju ulaze neknretnine pobliže određene u predmetnom rješenju o nasljeđivanju, za nasljednike proglašeni apelantkinja M.G. (ostaviočeva supruga), Dragica Graorac (ostaviočeva sestra) i Grozda Vulić (ostaviočeva sestra/supruga apelanta S.V.).
Osporeni postupak
6. Kako je naknadno pronađena druga ostaviočeva imovina, nasljednici su, što proizilazi iz odgovora na apelaciju, 31. avgusta 2009. godine podnijeli prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju, koji je kod Osnovnog suda zaveden pod brojem O-536/05. Iz odgovora na apelaciju takođe proizilazi da je spis broj O-536/05 priklopljen spisu broj O-736/82.
7. U međuvremenu je nasljednica, ostaviočeva sestra/supruga apelanta S.V. Grozda Vulić preminula, pa je na osnovu smrtovnice Administrativne služne Grada Banja Luka od 30. juna 2011. godine po službenoj dužnosti pokrenut ostavinski postupak koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda broj 710 O 130221 11 O od 16. januara 2012. godine, kojim su za nasljednike proglašeni apelant S.V. (suprug ostaviteljičin) i Dragica Graorac (sestra ostaviteljičina).
8. Apelanti su podneskom od 28. februara 2012. godine tražili uvid u konkretni predmet, te urgirali kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud što hitnije donese odluku u predmetnoj stvari.
9. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud 11. aprila 2014. godine donio dopunsko rješenje o nasljeđivanju.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, odnosno zbog nedonošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su ukratko naveli hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, između ostalog, istakavši da je sud svojim propustom da donese dopunsko rješenje o nasljeđivanju potpuno zanemario i povrijedio jedan od osnovnih principa parničnog postupka sadržanog u odredbi člana 10 Zakona o parničnom postupku. Apelanti su predložili da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava, te naloži Osnovnom sudu da preduzme sve zakonom propisane potrebne parnične radnje kako bi se najhitnije sproveo ostavinski postupak i donijelo dopunsko rješenje o nasljeđivanju. Istovremeno, apelanti su zatražili i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od po 150,00 KM za svaku godinu trajanja ostavinskog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. Osnovni sud je u odgovoru na apelanciju naveo da u konkretnom „predmetu nije postupao iz razloga što nasljednici nisu sudu dostavili dokaze o imovini ostavitelja i što sudu nisu poznate adrese nasljednika, te nakon što su nasljednici sudu dostavili dokaze, sud je 11. aprila 2014. godine donio dopunsko rješenje o nasljeđivanju, a za dužinu trajanja postupka isključivo su odgovorni nasljednici koji su tom doprinijeli“. V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
13. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik RS» broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
14. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u postupku koji je okončan dopunskim rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda od 11. aprila 2014. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelanti ukazuju da je, zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelanti ne osporavaju dužinu postupka od njegovog pokretanja (na osnovu smrtovnice Matičnog ureda Dragočaj od 17. januara 1982. godine), već isključivo ukazuju na dužinu trajanja postupka donošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju kojeg su ostaviočevi nasljednici pokrenuli 31. avgusta 2009. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od pokretanja postupka za donošenje dopunskog rješenja, dakle 31. avgusta 2009. godine, do donošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda od 11. aprila 2014. godine, dakle, postupka koji je trajao četiri godine i sedam mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom, koji po zakonu nije hitne prirode, tokom kojeg je preminula jedna od nasljednica Grozda Vulić, iza koje je vođen ostavinski postupak koji je okončan rješenjem Osnovnog suda od 16. januara 2012. godine kojim je apelant proglašen zakonskim nasljednikom 1/2 dijela zaostavštine. Sukladno navedenom, u okolnostima konkretnog slučaju radilo se o relativno složenom predmetu, koji je od značaja za apelante.
27. Iz odgovara na apelaciju Osnovnog suda proizilazi da taj sud u konkretnom „predmetu nije postupao iz razloga što nasljednici nisu sudu dostavili dokaze o imovini ostavitelja i što sudu nisu poznate adrese nasljednika, te nakon što su nasljednici sudu dostavili dokaze, sud je 11. aprila 2014. godine donio dopunsko rješenje o nasljeđivanju, a za dužinu trajanja postupka isključivo su odgovorni nasljednici koji su tom doprinijeli. Ustavni sud ukazuje da je odgovornost stranaka u građanskim stvarima da 'pokažu marljivost u preduzimanju proceduralnih koraka koji su relevantni za njih'...“ (vidi, Evropski sud, Antyushina protiv Rusije, presuda od 23. septembra 2010. godine, st. 54 i 55), te da iskažu posebnu marljivost u odbrani svojih interesa (vidi, Evropski sud, Sutyazhnik protiv Rusije (dec.), aplikacija broj 8269/02, 2. marta 2006. godine). U konkretnom slučaju, imajući u vidu odgovor Osnovnog suda, kao i zakonska ovlašćenja koje sud ima u ostavinskom postupku, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su apelanti, s obzirom na karakter ostavinskog postupka, pokazali marljivost u preduzimanju proceduralnih koraka (izuzev urgencije apelanta od 28. februara 2012. godine), odnosno da su iskazali marljivost u odbrani svojih interesa. Stoga, Ustavni sud nije mogao prihvatiti kao utemeljene tvrdnje apelanata da se trajanje postupka donošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju može pripisati isključivo Osnovnom sudu.
28. Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata da im je, zbog nedonošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neutemeljeni. Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka u iznosu od po 150,00 KM za svaku godinu trajanja ostavinskog postupka. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. S obzirom na činjenicu da nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada u okolnostima konkretnog slučaja proizilazi da su trajanju postupka od četiri godine i sedam mjeseci, u kojem se odlučivalo o građanskim pravima apelanata, doprinijeli apelanti propustom da iskažu marljivost u preduzimanju proceduralnih koraka i zaštiti svojih interesa.
31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman