Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3880/13 (D. P. i „KLAS“ d.o.o. Livno)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Hipoteka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Cesija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3880/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-3880/13, rješavajući apelaciju Dražena Pervana i „KLAS“ d.o.o. Livno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dražena Pervana i „KLAS“ d.o.o. Livno podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Dn 002273 12 Gž od 5. jula 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu Zemljišno knjižnog ureda broj 068-0-DN-12- 000 200 od 13. marta 2012. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dražen Pervan i „KLAS“ d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Livna, koje zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnijeli su 10. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Dn 002273 12 Gž od 5. jula 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu Zemljišno knjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068- 0-DN-12-000 200 od 13. marta 2012. godine.
2. Općinski sud je, postupajući po zahtjevu UTD „Best“ d.o.o. Travnik radi prijenosa hipoteke sa LT „Komercijalna banka“ d.d. Livno na UTD „Best“ d.o.o. Travnik, donio rješenje broj 068-0- DN-12-000 200 od 13. marta 2012. godine kojim je, na osnovu rješenja Kantonalnog suda broj 10 0 Dn 000693 10 Gž 2 od 22. februara 2012. godine i Ugovora o cesiji (ustupanju) potraživanja uz naknadu ovjerenog od Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Ov-I-07-00489 od 22. januara 2007. godine i Općinskog suda u Travniku broj OV-br-051-0-v-I-07-000208 od 23. januara 2007. godine, odobren upis promjene vjerovnika u kolonu Upisi C listu zk.ul.1026 k.o. Livno, na k.č. 282/1 upravne i gospodarske zgrade sa dvorištem površine 8118 m , vlasnika apelanta Dražena Pervana, te je određeno da se prenosi hipoteka sa dosadašnjeg povjeritelja LT „Komercijalna banka“ d.d. Livno (pravni sljednik LT „Gospodarska banka“ d.d. Sarajevo) na novog hipotekarnog vjerovnika UTD „Best“ d.o.o. Travnik. Općinski sud je u obrazloženju rješenja navedeo da je uvidom u zk.ul.1026 k.o. Livno utvrdio da je došlo do promjene u B listu, jer je apelant Dražen Pervan uknjižen kao vlasnik navedene nekretnine na temelju Aneksa III ugovora o kupoprodaji predmeta tendera broj 5/2000 od 13. janaura 2000. godine ovjerenog od Agencije za privatizaciju broj 15-01- 19-134-1/07 od 22. maja 2007. godine. Nadalje, Općinski sud je naveo da je razmatrajući zahtjev UTD „Best“ d.o.o. Travnik i priloge uz zahtjev utvrdio da su ispunjeni uslovi za traženi upis, pa je na temelju člana 43. stav 1. i člana 28. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Službene novine Federacije BiH“ broj 19/03 i 54/04) odlučio kao u izreci rješenja.
3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepenog rješenja, Kantonlani sud je donio rješenje broj 10 0 Dn 002273 12 Gž od 5. jula 2013. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Kantonalni sud ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti (član 221. Zakona o parničnom postupku), te je utvrdio da žalba nije osnovana. Naime, Kantonalni sud je istakao da je u postupku utvrđeno da je 2007. godine između LT „Gospodarske banke d.d. Sarajevo i UTD „Best“ d.o.o. Travnik zaključen ugovor o cesiji (ustupanju) potraživanja uz naknadu, kojim je ugovoreno da cedent ima novčana potraživanja prema apelantima kao dužnicima po ugovoru o kreditu, a koji je zaključen 1997. godine u iznosu od 125.739,25 KM. Kantonalni sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za promjenu upisa, budući da je odredbama člana 436. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da povjeritelj može ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na njega svoja potraživanja, osim onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za osobu povjeritelja ili se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga. Pored toga, sud je napomenuo da je stavom 2. pomenutog člana propisano da ugovor o ustupanju nema učinka prema dužniku, ako su on i povjeritelju ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Obzirom na navedeno, Kantonalni sud je konstatovao da se ugovorom o ustupanju (cesiji) mogu ustupiti sva potraživanja osim onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za osobu povjeritelja ili se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga. Navedeni Ugovor o ustupanju u konkretnom slučaju nije protivan Ustavu niti prisilnim propisima, po se ne može govoriti o njegovoj ništavnosti (član 103. ZOO). Pored toga, Kantonalni sud je istakao da je odredbom člana 438. stav 1. ZOO propisano da za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanja, a u stavu 2. je određeno da ispunjenje izvršeno ustupitelju prije obavještenja o ustupanju punovažno i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on je dužan da je ispuni primaocu, jer prema odredbi člana
436. ZOO ugovor o cesiji je pravno valjan kad ga potpišu cedent i cesionar. Činjenica da o ustupu nije bio obaviješten dužnik ne dovodi u pitanje pravnu valjanost ugovora o ustupanju, jer u smislu odredbe člana 438. ZOO, obavijest o obavljenom ustupanju dužniku nije bitna za valjanost ugovora o cesiji, ali je bitna za sadržaj pravnog odnosa između dužnika i ustupitelja. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odobrio upis promjene Vjerovnika u kolonu Upisi C listu zk.ul.1026 k.o. Livno na k.č. 282/1 upravne i gospodarske zgrade sa dvorištem površine 8118 m , vlasništvo apelanta Dražena Pervan, te odredio da se hipoteka prenosi sa dosadašnjeg povjerioca LT „Komercijalna banka“ d.d. Livno na novog hipotekamog vjerovnika UTD „Best“ d.o.o. Travnik.
4. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije. Apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, apelanti su, između ostalog, istakli da je novi sticatelj sporne nekretnine na sebe prenio „čiste“ bez ikakvih ograničenja i prava trećih lica, te da se nakon toga nije mogla upisati hipoteka na tim i takvim nekretninama.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud primjećuje da je na osnovu ugovora o cesiji (ustupanju) potraživanja, odobren upis promjene vjerovnika u pogledu nekretnina čiji je vlasnik apelant Dražen Pervan, te je određeno da se prenosi hipoteka sa dosadašnjeg povjeritelja LT „Komercijalna banka“ d.o.o. Sarajevo (pravni sljednik LT „Gospodarska banka“ d.d. Sarajevo) na novog hipotekarnog vjerovnika UTD „Best“ d.o.o. Travnik, za koje nekretnine apelanti tvrde da nisu bile opterećene hipotekom u momentu kada ih je novi sticatelj prenio na sebe bez ikakvih ograničenja i prava trećih lica. Suprotno navodima apelanata Ustavni sud smatra da su Općinski sud i Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, polazeći od pravosnažne sudske odluke (rješenje Općinskog suda od 13. marta 2012. godine) koja je u skladu sa odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, na koje se pozvao, redovni sud je izvršio prenos hipoteke sa dosadašnjeg povjerioca LT „Komercijalna banka“ d.o.o. Sarajevo (pravni sljednik LT „Gospodarska banka“ d.d. Sarajevo) na novog hipotekarnog vjerovnika UTD „Best“ d.o.o. Travnik. Pri tome, redovni sudovi su dali sasvim jasna i dovoljna obrazloženja u vezi sa prenosom hipoteke, a što Ustavnom sudu ne djeluje proizvoljno. Ovo pogotovo, kada se ima u vidu činjenica da je gotovo sve što ističe u apelaciji apelanti isticali i u postupku po žalbi, na šta se Kantonalni sud referirao, te zaključio da žalba apelanata nije osnovana. Ustavni sud primjećuje da osim nezadovoljstva osporenim odlukama, apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvaju, niti da je primjena materijalnih i procesnih propisa bila proizvoljna, niti Ustavnom sudu tako proizilazi iz obrazloženja osporenih odluka, niti iz provedenog postupka proizilazi da su povrijeđeni standardi prava na pravično suđenje i imovinu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja, ili pitanja iz Evropske konvencije na koja se pozvaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman