Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4113/15 (N. M.)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4113/15

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4113/15, rješavajući apelaciju Nusreta Mumića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nusreta Mumića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Živinicama u predmetu broj 33 0 P 023590 10 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 023590 12 Gž od 11. novembra 2015. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Nusretu Mumiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Nusretu Mumiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nusret Mumić (u daljem tekstu: apelant) iz Živinica, koga zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 4. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Živinicama (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 P 023590 10 P, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 023590 12 Gž od 11. novembra 2015. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 2. marta 2016. godine.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 20. novembra 2015. godine, a Općinski sud 23. maja 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je posredstvom punomoćnika 7. oktobra 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Tuzlanskog kantona - Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzla radi naknade štete. Općinski sud je apelantov predmet zaveo pod brojem 33 0 P 023590 10 P. Nakon dostavljenog odgovora na tužbu Općinski sud je u predmetnom postupku održao pripremno ročište 2. novembra 2011. godine, a ročište za glavnu raspravu 20. decembra 2011. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u apelantovom predmetu donio Presudu broj 33 0 P 023590 10 P od 31. januara 2012. godine, kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev apelanta. Na navedenu presudu tuženi je 15. februara 2012. godine podnio žalbu, koja je 13. marta 2012. godine dostavljena punomoćniku apelanta zbog dostavljanja odgovora na žalbu. Punomoćnik apelanta je 16. marta 2012. godine dostavio sudu odgovor na žalbu, te je Općinski sud apelantov predmet 19. aprila 2012. godine dostavio Kanotnalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

6. Apelant je 8. januara 2014. godine podnio urgenciju Kantonalnom sudu radi rješavanja njegovog predmeta po podnesenoj žalbi na koju je Kantonalni sud dopisom od 13. februara 2014. godine odgovorio da nije u mogućnosti dostaviti informaciju o tome kada će se predmet apelanta uzeti u rad, jer predmete rješava prema Planu rješavanja predmeta za 2014. godinu, koji je sud donio 27. januara 2014. godine, u skladu sa Uputstvom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalni sud u predmetu apelanta donio Presudu broj 33 0 P 023590 12 Gž od 11. novembra 2015. godine kojom je žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio, te je predmetni parnični postupak okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), gdje je zbog dužine trajanja postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. Navodi da je postupak pred prvostepenim sudom relativno brzo okončan, te da je za dužinu trajanja postupka u većoj mjeri odgovoran Kantonalni sud, ali naknadu nematerijalne štete potražuje za cjelokupnu dužinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju.

9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da sud na građanskom referatu ima veliki broj predmeta koje rješava prema Planu rješavanja predmeta po kom je apelantov predmet bio planiran u IV kvartalu 2015. godine, po kojem je sud 11. novembra 2015. godine i donio odluku.

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud tokom postupka nije povrijedio prava na koja se apelant u apelaciji poziva, te predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, iako je predmetni parnični postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 023590 12 Gž od 11. novembra 2015. godine, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 7. oktobra 2010. godine kao dana podnošenja tužbe do 11. novembra 2015. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao duže od pet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na materijalne dokaze koje je sud tokom postupka proveo i činjenice koje je trebalo utvrditi, ne radi se o naročito složenom postupku. Ocjenujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

22. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud jednu godinu i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe donio meritornu odluku na koju je tuženi 15. februara 2012. godine podnio žalbu, gdje je predmet Kantonalnom sudu dostavljen na dalje postupanje 19. aprila 2012. godine. Ustavni sud zapaža neaktivnost Kantonalnog suda u rješavanju predmeta po žalbi, gdje mu je bio potreban vremenski period duži od tri i po godine da bi u drugostepnom postupku donio presudu kojom je predmet apelanta okončao. Kao opravdanje za dužinu trajanja postupka Kantonalni sud je naveo da na građanskom referatu ima veliki broj predmeta koje rješava prema Planu rješavanja predmeta, a koje Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanje povodom žalbe tuženog u periodu dužem od tri i po godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

23. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da efikasnost Općinskog suda u predmetnom postupku nije dovoljna da nadoknadi neaktivnost Kantonalnog suda kome je bilo potrebno duže od tri i po godine da bi donio odluku u drugom stepenu. S obzirom na navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je trajao duže od pet godina ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

25. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu priprada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

27. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 750,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak trajao duže od pet godina za čiju dužinu je u odlučujućoj mjeri odgovoran Kantonalni sud kojem je bio potreban vremaneki period duži od tri i po godine da bi u predmetu apelanta u drugom stepenu donio odluku, odnosno efikasnost Općinskog suda u predmetnom postupku ne može da nadoknadi vremenski period neblagovremenog postupanja Kantonalnog suda u predmetnom postupku.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4113/15 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio