Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4972/13 (R. Đ.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nematerijalna šteta
- Ratna šteta
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4972/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4972/13, rješavajući apelaciju Radmila Đajića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Radmila Đajića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 071940 09 P, koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 071940 13 Gž od 8. novembra 2013. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Radmilu Đajiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Radmilu Đajiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Radmil Đajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 4. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 071940 09 P, a koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 071940 13 Gž od 8. novembra 2013. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda, Okružnog suda i od Republike Srpske, koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 21. aprila 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je 27. aprila 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, tužena 29. aprila 2016. godine, a Osnovni sud 9. maja 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 19. juna 1999. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv tužene radi naknade nematerijalne štete nastale ranjavanjem 21. avgusta 1992. godine kao pripadnika Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VRS).
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud pripremno ročište održao 2. jula 2010. godine, a ročišta za glavnu raspravu 28. septembra 2010. godine, nakon čega je donio Presudu broj 71 0 P 071940 09 P od 30. decembra 2010. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženu da mu na ime nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove isplati iznos od 1.500,00 KM, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 14.000,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 KM i na ime naruženosti iznos od 3.500,00 KM, što ukupno iznosi 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Istom presudom je obavezana tužena da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 300,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa je odbijen kao neosnovan.
7. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 071940 13 Gž od 8. novembra 2013. godine odbijena je žalba tužene i presuda Osnovnog suda od 30. decembra 2010. godine u osporenom dusuđujućem dijelu potvrđena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nedonošenja prvostepene presude u razumnom roku, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da je bez ikakvog opravdanog razloga predmet stajao u Osnovnom sudu od 19. juna 1999. godine do 2. jula 2010. godine, odnosno 11 godina i 18 dana, a ukupno je trajao, bez ikakvih opravdanja 14 godina i četiri mjeseca. Apelant je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će da utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, te da naloži plaćanje nematerijalne štete koju odredi, kao i troškova sastavljanja apelacije po punomoćniku advokatu u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
9. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije povrijeđeno apelantovo pravo koje navodi u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbaci kao neosnovana prima facie.
10. Okružni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao identične navode kao i Osnovni sud.
11. Tužena je navela da je apelacija neosnovana i da treba da se odbije.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantna odredba glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
13. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u postupku koji je okončan presudom Okružnog suda od 8. novembra 2013. godine. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 27. novembra 2013. godine, a apelacija je podnesena 4. decembra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant ukazuje da je, zbog nedonošenja prvostepene presude, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantni principi
21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome mora da se vodi računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu da zadovolje uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak tužbom od 19. juna 1999. godine, a da je konačna odluka Okružnog suda donijeta 8. novembra 2013. godine. Dakle, postupak je trajao 14 godina i četiri mjeseca.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja apelantovog prava na naknadu nematerijalne štete zbog ranjavanja kao pripadnika VRS. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se, s obzirom na činjenična i pravna pitanja o kojim su sudovi trebali da raspravljaju, nije radilo o složenom predmetu.
25. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način uticao na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, u apelantovom interesu je bilo da se predmetni postupak što prije okonča, pogotovo ako se ima u vidu da je u nalazu vještaka medicinske struke utvrđeno da je kao posljedica učešća u borbenim dejstvima i ranjavanja došlo i do novih oboljenja, što nesumnjivo govori o apelantovom interesu za što bržim rješavanjem konkretnog predmeta.
26. Cijeneći ponašanje nadležnih sudova, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je apelant podnio tužbu 19. juna 1999. godine, Osnovni sud donio prvostepenu presudu tek nakon 11 godina i šest mjeseci od podnošenja tužbe (30. decembra 2010. godine) protiv koje je tužena izjavila žalbu Okružnom sudu, koji je nakon dvije godine i 10 mjeseci (8. novembra 2013. godine) donio presudu kojom je predmetni postupak okončan. Dakle, postupak je na dvije instance trajao 14 godina i četiri mjeseca od čega 11 godina i šest mjeseci pred Osnovnim sudom, što je, prema ocjeni Ustavnog suda, a priori van razumnog roka i traži sveobuhvatnu ocjenu. Njegova dužina bi mogla da se opravda samo pod izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud dužinu postupka pred tim sudom nije pokušao da opravda ni na koji način, te da Ustavnom sudu nije ponudio bilo kakvo opravdanje za ovoliku dužinu trajanja postupka. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su navedeni u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Shodno navedenom, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je parnični postupak, u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim, trajao 14 godina i četiri mjeseca, Ustavni sud smatra da apelantu treba da se na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
29. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 1.170,00 KM, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove snosi isključivo apelant.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je postupak za naknadu nematerijalne štete zbog ranjavanja, koji nije bio složen, trajao 14 godina i četiri mjeseca a pri tome sudovi nisu ukazali na objektivne okolnosti koje su uticale na tako dugo trajanje tog postupka.
31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman