Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2463/13 (D. Đ.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2463/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2463/13, rješavajući apelaciju Dalibora Đorđevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja apelacija Dalibora Đorđevića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Zaključkom Opštinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 077100 10 I od 24. februara 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dalibor Đorđević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, kojeg zastupa Vildan Radulović, advokat iz Modriče, podnio je 4. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Zaključkom Opštinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 58 0 I 077100 10 I od 24. februara 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 28. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Opštinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 7. maja 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 2. novembra 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 Mal 002398 08 Mal od 10. juna 2010. godine.
6. Apelant je u tri navrata – 3. avgusta 2011. godine, 29. novembra 2011. godine i 29. juna 2012. godine urgirao kod Opštinskog suda da se navedeni predmet uzme u rad, ukazujući da se radi o potraživanju iz pravosnažne presude, kao i da izvršenik raspolaže novčanim sredstvima na svojim računima, odnosno da postoje uslovi da se donese rješenje o izvršenju i da se ono uputi bankama na izvršenje.
7. Opštinski sud je, postupajući po apelantovom prijedlogu donio rješenje o izvršenju 18. jula 2013. godine kojim je dozovljeno izvršenje na računima izvršenika otvorenim kod poslovnih banaka označenih u rješenju. Istog je dana navedeno rješenje o izvršenju osim strankama u postupku dostavljeno i UniCredit banci kao prvooznačenoj banci u prijedlogu za izvršenje. UniCredit banka je dopisom od 22. jula 2013. godine obavijestila da omaškom u prilogu dopisa za postupanje banke nije dostavio i rješenje o izvršenju, zbog čega banka nije mogla postupiti. Opštinski sud je rješenje o izvršenju dostavio UniCredit banci 24. septembra 2013. godine. UniCredit banka je 18. oktobra 2013. godine obavijestila Opštinski sud da je rešenje o izvršenju od 18. jula 2013. godine provedeno i to da je apelantu isplaćena glavnica s pripadajućim kamatama, kao i troškovi postupka.
8. Opštinski sud je 24. februara 2014. godine donio zaključak u kojemu je konstatovano da se postupak izvršenja smatra završenim u skladu s odredbom člana 64 Zakona o izvršnom postupku, koji je apelant primio 8. marta 2014. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vrijeme podnošenja apelacije postupak je bio u toku pred Opštinskim sudom. Budući da je u vrijeme podnošenja apelacije postupak trajao više od dvije i po godine, apelant je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud.
b) Odgovor na apelaciju
10. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka, koji je u skladu s činjenicama prezentovanim u prethodnim tačkama ove Odluke, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka okončanog zaključkom Opštinskog suda broj 58 0 I 077100 10 I od 24. februara 2014. godine.
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, čije se garancije protežu i na fazu izvršnog postupka. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
17. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Opštinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora da bude posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
18. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak pokrenut apelantovim prijedlogom za dozovolu izvršenja podnesenim 2. novembra 2010. godine i da je okončan zaključkom Opštinskog suda od 24. februara 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme u obzir prilikom ocjene dužine postupka jeste period od preko tri godine.
Analiza dužine trajanja postupka
20. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo na osnovu pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud ne smatra da se radilo o složenom predmetu.
21. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud nalazi da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Štaviše, uputio je tri urgencije Opštinskom sudu u nastojanju da utiče na brže donošenje odluke u njegovom predmetu.
22. Posmatrajući ponašanje Opštinskog suda, Ustavni sud konstuje da Opštinski sud u odgovoru na apelaciju nije dao nikakvo obrazloženje o razlozima zbog kojih je prošlo više od dvije godine od dana podnošenja prijedloga za izvršenje do donošenja rješenja o izvršenju. Pri tome, imajući u vidu da je Opštinski sud dodatno pridonio dužini trajnja postupka tako što omaškom nije odmah dostavio predmetno rješenje o izvršenju UniCredit banci, nego ga je dostavio nakon što ga je s omaškom upoznala UniCredit banka, Ustavni sud zaključuje da je Opštinski sud odgovoran za neaktivnost u vođenju postupka.
23. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, s obzirom na činjenicu da je predmetni izvršni postupak dovršen i da je apelant svoje potraživanje u izvršnom postupku namirio, Ustavni sud smatra da je apelantu, u okolnostima konkretnog slučaja, dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je izvršni postupak, zakonom definiran kao hitan, trajao duže od tri godine, a za takvu dužinu trajanja postupka Opštinski sud nije dao razumno obrazloženje.
26. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman