Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-391/16 (H. B.)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-391/16
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 391/16, rješavajući apelaciju Hajrudina Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hajrudina Bašića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 0067144 13 P2 od 9. maja 2013. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Hajrudinu Bašiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Hajrudinu Bašiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Hajrudin Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mramora, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 25. januara 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 0067144 13 P2 od 9. maja 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 12. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 18. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 6. aprila 2011. godine protiv DD VGT osiguranje Visoko (u daljnjem tekstu: tuženi) podnio tužbu za naknadu štete, vrijednost spora 17.000,00 KM.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 0067144 13 P2 od 9. maja 2013. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati sljedeće iznose: iznos od 7.500,00 za pretrpljene duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti, iznos od 6.000,00 KM za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti, iznos od 1.540,00 KM za pretrpljene fizičke bolove i iznos od 670,00 KM za pretrpljeni strah, te na ime naknade materijalne štete sljedeće iznose: iznos od 2.856,67 KM za troškove liječenja, iznos od 300,00 na ime izgubljene zarade za period od 22. februara 2011. godine do 23. marta 2011. godine, sve sa zateznom zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Tuženi je obavezan i na isplatu rente u mjesečnom iznosu od 300,00 KM počev od 6. aprila 2011. godine pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti, kao i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.896,60 KM. S viškom tužbenog zahtjeva za dosuđenje mjesečne rente od 23. marta do 5. aprila 2011. godine, apelant je odbijen.
7. Protiv presude Općinskog suda, podnesena je žalba, koja je zajedno sa spisom 23. augusta 2013. godine dostavljena Kantonalnom sudu na postupanje.
8. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.200,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da mu je predmet po žalbi dostavljen 23. augusta 2013. godine, te da će s obzirom na datum podnošenja tužbe, a prema planu rješavanja starih predmeta, apelantov predmet najvjerovatnije biti stavljen u rad u najskorije vrijeme, a vodeći računa o planu rješavanja starih predmeta.
V. Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom.
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
17. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud zapaža da je osporeni postupak pokrenut 6. aprila 2011. godine i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od pet godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
19. U konkretnom slučaju radi se o postupku po apelantovoj tužbi za naknadu štete. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te odgovor Kantonalnog suda, Ustavni sud ne smatra da se radi o naročito složenom predmetu.
20. U pogledu ponašanja apelanta, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način doprinio dužini trajanja postupka.
21. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 9. maja 2013. godine, odnosno dvije godine nakon što je tužba podnesena. Ustavni sud ne može ocijeniti ovaj period kao nerazumno dug. Predmet je po žalbi dostavljen Kantonalnom sudu krajem augusta 2013. godine gdje je postupak još uvijek u toku.
22. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da postupak traje pet godina i da je u tom periodu donesena jedna presuda i predmet dostavljen drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbi. Ustavni sud je već ocijenio ponašanje Općinskog suda razumnim u smislu dužine trajanja postupka, dok pred Kantonalnim sudom postupak još uvijek nije okončan. Ustavni sud pak primjećuje da je Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju naveo praksu da se predmeti rješavaju hronološki, prema datumu prijema tužbe, a sve u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud ovakvo obrazloženje ne može prihvatiti kao opravdano iz razloga što svaki novi predmet na ovakav način postaje stari, što javna vlast nikako ne smije dopustiti, pogotovo zbog činjenice da postupak traje već nekoliko godina. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava „hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano na primjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje“ (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, „preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi“. Evidentno je da je Kantonalni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u apelantovom predmetu u periodu od gotovo tri godine. Ustavni sud konstatuje da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku, o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Iako je Kantonalni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu u periodu od gotovo tri godine.
23. Sve navedeno, a posebno da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon gotovo tri godine nije donio odluku po žalbi u apelantovom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
26. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje pet godina, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na zabranu diskriminacije zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na povredu tih prava.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje pet godina i još uvijek nije okončan, a Kantonalni sud u periodu od gotovo tri godine nije proveo nijednu procesnu radnju povodom žalbe u apelantovom predmetu, a za svoju neaktivnost u tako dugom periodu nije ponudio opravdanje.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman