Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3575/13 (Ž. M.)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3575/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-3575/13 i AP- 3721/13, rješavajući apelacije Žarka Milanovića i Dalibora Džombića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Žarka Milanovića i Dalibora Džombića protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 005177 13 Kvlz od 27. juna 2013. godine kojom je potvrđena presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 005177 12 Kž 9 od 23. decembra 2012. godine i presuda Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 005177 11 K od 15. decembra 2011.

godine zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP 3575/13 i AP 3721/13

1. Žarko Milanović (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banjaluke i Dalibor Džombić podnijeli su 15. avgusta i 26. avgusta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 005177 13 Kvlz od 27. juna 2013. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 005177 11 K od 15. decembra 2011. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 005177 12 Kž 9 od 23. oktobra 2012. godine apelanti su oglašeni krivim zbog krivičnog djela otmice iz člana 165. stav 2 u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine šest mjeseci.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 005177 13 Kvlz od 27. juna 2013. godine odbijeni su kao neosnovani zahtjevi apelanata za zaštitu zakonitosti i potvrđena presuda Vrhovnog suda broj 11 0 K 005177 12 Kž 9 od 23. decembra 2012. godine i presuda Okružnog suda Banjaluci broj 11 0 K 005177 11 K od 15. decembra 2011. godine.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3575/13 i AP 3721/13.

Apelacioni navodi

5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava iz člana

14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

7. Apelanti su prije podnošenja ovih apelacija 26. januara 2013. godine podnijeli Ustavnom sudu apelacije br. AP 419/13 i AP 420/13 kojima su osporili presudu Vrhovnog suda broj 11 0 K 005177 12 Kž 9 od 23. decembra 2012. godine i presudu Okružnog suda Banjaluci broj 11 0 K 005177 11 K od 15. decembra 2011. godine. Ustavni sud zapaža da se apelanti u novim apelacijama žale na isto činjenično i pravno pitanje kao i u ranije podnesenim apelacijama o kojima je Ustavni sud na sjednici od 28. aprila 2016. godine donio Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 419/13 i AP 420/13. Ustavni sud je pomenutim odlukama apelacije apelanata br. AP 419/13 i AP 420/13 podnesene protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 005177 12 Kž 9 od 23. decembra 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 005177 11 K od 15. decembra 2011. godine odbio kao neosnovane i utvrdio da osporenim presudama nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. tačka d) Evropske konvencije kada su redovni sudovi nedvosmisleno i potpuno jasno obrazložili način prikupljanja dokaza protiv apelanata i kada je osuđujuća presuda protiv apelanata, osim dokaza proizašlih iz istražnih radnji, utemeljena na brojnim drugim dokazima optužbe, odbrane i dokaza suda, koji su analizirani i ocijenjeni pojedinačno, međusobno i zajedno i iz kojih je nesumnjivo proistekao zaključak o krivično-pravnoj odgovornosti apelanata, uz obrazloženja koja ni po čemu ne izgledaju proizvoljno i koja zadovoljavaju standarde Evropske konvencije, kao i da nije povrijeđen princip in dubio pro reo. Takođe je u apelaciji broj AP 419/13 Ustavni sud utvrdio da nije povrijeđeno apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

8. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama osporili presudu Vrhovnog suda broj 11 0 K 005177 13 Kvlz od 27. juna 2013. godine kojom je odbijen njihov zahtjev za zaštitu zakonitosti izjavljen protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 005177 12 Kž 9 od 23. oktobra 2012. godine, odnosno da su osporenom presudom potvrđene odluke redovnih sudova koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3575/13 (Ž. M.) | Sudska praksa | Aktio