Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-45/15 („Novosti press“ d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-45/15

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 45/15, rješavajući apelaciju „Novosti press“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Novosti press“ d.o.o. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 055133 14 Pž od 30. oktobra 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Novosti press“ d.o.o. Banja Luka (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 31. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 Ps 055133 09 Ps, gdje je nakon osnivanja okružnih privrednih sudova postupak nastavio voditi Okružni privredni sud u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni privredni sud) pod brojem 57 0 Ps 055133 13 Ps 2, koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 055133 14 Pž od 30. oktobra 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda i Višeg privrednog suda zatraženo je 9. maja 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Viši privredni sud je dostavio 17. maja 2016. godine, a Okružni privredni sud 1. juna 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je posredstvom punomoćnika 5. februara 2009. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog zbog duga. Osnovni sud je predmet apelanta zaveo pod brojem 71 0 Ps 055133 09 Ps i u predmetnom postupku je donio Presudu zbog propuštanja broj 71 0 Ps 055133 09 Ps od 27. maja 2009. godine. Tuženi je 12. novembra 2009. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za povrat u pređašnje stanje, koje je Osnovni sud uz poziv na ročište dostavio apelantu 17. februara 2010. godine. Iz stanja spisa proizilazi da ročište zakazano za 18. mart 2010. godine Osnovni sud nije održao. Osnovni sud je nakon osnivanja okružnih privrednih sudova, koji su počeli sa radom 1. maja 2010. godine, apelantov predmet dostavio Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Okružni privredni sud je ročište povodom razmatranja prijedloga za povrat u pređašnje stanje zakazao za 23. septembar 2010. godine koje je odgođeno na prijedlog tuženog, te je sud novo ročište zakazao i održao 25. oktobra 2010. godine i nastavak ročišta 3. novembra 2010. godine, nakon čega je 8. novembra 2010. godine donio rješenje kojim je dozvolio povrat u pređašnje stanje i navedenu presudu zbog propuštanja ukinuo.

6. Iz stanja spisa proizilazi da je Okružni privredni sud u predmetnom postupku otvorio novu fazu u predmetu i predmet nastavio voditi pod brojem 57 0 Ps 055133 13 Ps 2, te da je pripremno ročište zakazao i održao 28. januara 2014. godine, a ročište za glavnu raspravu 26. marta 2014. godine i nastavak ročišta za glavnu raspravu 11. aprila i 15. maja 2014. godine. Okružni privredni sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 57 0 Ps 055133 13 Ps 2 od 27. avgusta 2014. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na koju je tuženi 10. septembra 2014. godine podnio žalbu. Žalba na odgovor je dostavljena apelantu 17. septembra 2014. godine, koji je odgovor na žalbu dostavio sudu 25. septembra 2014. godine i predmet je 30. oktobra 2014. godine dostavljen Višem privrednom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Viši privredni sud je, odlučujući u drugom stepenu po apelantovoj žalbi, donio Presudu broj 57 0 Ps 055133 14 Pž od 30. oktobra 2014. godine, kojom je žalbu tuženog u cijelosti odbio i potvrdio prvostepenu presudu Okružnog privrednog suda kojom je predmetni postupak okončan.

7. Apelant je 26. avgusta 2010. godine podnio urgenciju Okružnom privrednom sudu radi okončanja predmetnog postupka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da su se prvostepeni sudovi u predmetnom postupku ponašali krajnje pasivno, da nisu blagovremeno preduzimali procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka, zbog čije dužine apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 900,00 KM, kao i nadoknadu troškova sastavljanja apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

9. Viši privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u predmetu apelanta po podnesenoj žalbi odlučio u roku od 20 dana nakon prijema predmeta na postupanje, čime nije povrijedio prava na koja se apelant poziva, te predlaže da se apelacija odbije.

10. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog parničnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud predmete uzima u rad prema starosti inicijalnog akta, te da u posljednje četiri godine svaki sud sačinjava Plan rješavanja starih predmeta, koji potvrđuje Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: VSTS), pa se u toj kalendarskoj godini mogu zakazivati i rješavati isključivo predmeti koji su navedeni u Planu, a od ostalih predmeta samo oni koji su po zakonu hitne prirode, kao što su predmeti proistekli iz stečaja, smetanja posjeda i slično. Navodi da sud tokom postupka nije povrijedio prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.

58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 055133 14 Pž od 30. oktobra 2014. godine. Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik navedenu presudu Višeg privrednog suda primio 5. novembra 2014. godine, a da je apelant apelaciju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, podnio Ustavnom sudu 31. decembra 2014. godine. Apelant je blagovremeno, u roku od 60 dana, podnio apelaciju Ustavnom sudu, a što je u skladu sa odredbom člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju žalio na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka koji je podnoseći tužbu Osnovnom sudu pokrenuo 5. februara 2009. godine, a koji je okončan Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 055133 14 Pž od 30. oktobra 2014. godine. Dakle, postupak koji je trajao duže od pet i po godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o privrednom sporu koji se vodio pred Osnovnim sudom, a od 2010. godine pred Okružnim privrednim sudom, da su rokovi u ovim parničnim postupcima po Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: Zakon o parničnom postupku) skraćeni, te da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom postupku. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant redovnim sudovima podnosio urgencije radi okončanja predmetnog postupka, te da svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja postupka.

22. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi na početku predmetnog postupka u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje, tj. da je Osnovni sud u predmetnom postupku tri mjeseca nakon podnošenja tužbe donio Presudu zbog propuštanja broj 71 0 Ps 055133 09 Ps od 27. maja 2009. godine, na koju je tuženi podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, koji je Okružni privredni sud rješenjem od 8. novembra 2010. godine usvojio, a navedenu presudu zbog propuštanja Osnovnog suda ukinuo. Ustavni sud zapaža određenu pasivnost Okružnog privrednog suda nakon donošenja navedenog rješenja u periodu dužem od tri godine, kada u predmetnom postupku nije preduzimao niti jednu procesnu radnju, a iz stanja spisa proizilazi da Okružni privredni sud nije imao procesnih smetnji koje bi onemogućavale sud da u kontinuitetu nastavi dalje vođenje predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je prvo pripremno ročište Okružni privredni sud zakazao i održao 28. januara 2014. godine, a da je meritornu odluku u predmetnom postupku donio u roku od sedam mjeseci nakon što je nastavio voditi predmetni postupak. Ustavni sud zapaža veću efikasnost Višeg privrednog suda u postupanju po žalbi tuženog na prvostepenu presudu o kojoj je odlučio u roku od 20 dana od prijema predmeta. Međutim, efikasnost redovnih sudova na samom početku i na kraju postupka ne mogu da nadoknade vrijeme pasivnosti duže od tri godine koje je Okružni privredni sud imao nakon donošenja rješenja kojim je dozvolio povrat u pređašnje stanje i navedenu presudu zbog propuštanja ukinuo, pa do 28. januara 2014. godine, kada je održao pripremno ročište. Kao opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetu apelanta Okružni privredni sud je naveo da predmete rješava prema starosti inicijalnog akta, tj. prema Planu rješavanja starih predmeta koje donosi sud, a potvrđuje VSTS, a koje opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija, ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem u predmetnom postupku u periodu dužem od tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

23. Okružni privredni sud je bio u obavezi da u predmetu apelanta blagovremeno preduzima procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka, tj. da parnične stranke u razumnom roku dođu do konačne odluke suda.

24. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je predmetni parnični postupak trajao duže od pet i po godina u kom je Okružni privredni sud pokazao neosnovanu pasivnost u periodu dužem od tri godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je okončan navedenom presudom Višeg privrednog suda ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 900,00 KM. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

27. S obzirom na navedeno i imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, kao i to da je apelant došao do konačne odluke, odnosno da je predmetni parnični postupak okončan, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

28. Apelant je u apelaciji tražio i naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 1.170,00 KM. Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastaljanje apelacije, na osnovu čega proizilazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivo na teret apelanta.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak trajao duže od pet i po godina, pri čemu je u predmetnom postupku Okružni privredni sud pokazao pasivnost u trajanju dužem od tri godine, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-45/15 („Novosti press“ d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio