Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-87/15 („Konzum“ d.o.o. Sarajevo i drugi)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-87/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-87/15, rješavajući apelacije „Konzum“ d.o.o. Sarajevo i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

„Konzum“ d.o.o. Sarajevo, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 041249 14 Pžp 2 od 20. novembra 2014. godine;

„Konzum“ d.o.o. Sarajevo, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 139989 14 Pžp od 20. novembra 2014. godine;

„Petrol BH Oil Company“ d.o.o. Sarajevo, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 050955 16 Pžp od 11. aprila 2016. godine;

„Petrol BH Oil Company“ d.o.o. Sarajevo, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 050956 16 Pžp od 11. aprila 2016. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-87/15 „Konzum“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 041249 14 Pžp 2 od 20. novembra 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 14. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini, pa je zbog toga kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM, te je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 KM. Nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je, između ostalog, na osnovu zapisnika o inspekcijskom nadzoru provedenog od strane federalnog veterinarskog inspektora, da kod apelanta nisu sačuvana sva svojstva prehrambenog proizvoda koji ima ograničen rok upotrebe, u skladišnoj komori minus temperaturni režim (u momentu inspekcije komora očitava minus šesnaest stepeni celzijusa), uskladišteno je meso peradi, kartonska ambalaža, sa deklaracijom proizvođača, te je deklarisano kao ohlađeno meso sa načinom čuvanja od jedan do plus četiri stepena celzijusa. Također, utvrđeno je, na osnovu zapisnika o inspekcijskom nadzoru, da je poslovođa objekta A. S. bila prisutna prilikom vršenja inspekcijskog nadzora, koja je navedeni zapisnik potpisala bez primjedbi. Dakle, zaključeno je da su se u apelantovim radnjama stekla sva bitna obilježja prekršaja, za koji je apelantu izrečena naprijed navedena kazna.

2. AP-124/15 „Konzum“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 8. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 139989 14 Pžp od 20. novembra 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 17. Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini, zbog čega je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.350,00 KM, te je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM. Nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je, između ostalog, tokom inspekcijskog nadzora, koji je izvršen od strane federalnog veterinarskog inspektora, u apelantovom maloprodajnom objektu, da proizvodi životinjskog porijekla nisu označeni u skladu sa Pravilnikom o obilježavanju sirovina i proizvoda životinjskog porijekla i izradi, obliku i sadržaju veterinarskih oznaka. Osim toga, utvrđeno je da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru sačinjen u prisustvu voditelja maloprodajnog objekta D. P., koji je potpisao zapisnik bez ikakvih primjedbi. Dakle, zaključeno je da je apelant postupio suprotno odredbama člana 17. Zakona o veterinarstvu Bosne i Hercegovine i time počinio prekršaj koji mu je prekršajnim nalogom stavljen na teret.

3. AP-2001/16 „Petrol BH Oil Company“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 050955 16 Pžp od 11. aprila 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 51. stav 1. tačka c. Zakona o unutrašnjoj trgovini, zbog čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, te je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM. Nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je, prilikom inspekcijskog nadzora, obavljenim od strane federalnog tržišnog inspektora, da je na apelantovoj benzinskoj stanici na fiskalnom računu gorivo bilo označeno kao Q max bezolovni benzin 95/L, a na aparatu za istakanje goriva kao premium bezolovni benzin 95, dok je Odlukom o kvalitetu tečnih naftnih goriva propisan način označavanja tečnih naftnih goriva, a koja goriva moraju biti usklađena s nazivima propisanim standardom (nazivi navedeni u izreci prvostepenog rješenja), i na taj način stvaraju ili mogu stvoriti zabunu kod potrošača. Dakle, zaključeno je da je apelant, isticanjem različitih oznaka goriva na fiskalnim računima i aparatima za istakanje goriva, mogao stvoriti zabunu u pogledu kvalitete ili drugih osobina goriva koje prodaje, čime je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

4. AP-2002/16 „Petrol BH Oil Company“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 050956 16 Pžp od 11. aprila 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 51. stav 1. tačka c. Zakona o unutrašnjoj trgovini, zbog čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, te je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM. Nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je, prilikom inspekcijskog nadzora, obavljenim od strane federalnog tržišnog inspektora, da je na apelantovoj benzinskoj stanici na fiskalnom računu gorivo bilo označeno kao Q max bezolovni benzin 95/L, a na aparatu za istakanje goriva kao premium bezolovni benzin 95, dok je Odlukom o kvalitetu tečnih naftnih goriva propisan način označavanja tečnih naftnih goriva, a koja goriva moraju biti usklađena s nazivima propisanim standardom (nazivi navedeni u izreci prvostepenog rješenja), i na taj način stvaraju ili mogu stvoriti zabunu kod potrošača. Dakle, zaključeno je da je apelant, isticanjem različitih oznaka goriva na fiskalnim računima i aparatima za istakanje goriva, mogao stvoriti zabunu u pogledu kvalitete ili drugih osobina goriva koje prodaje, čime je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-87/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-87/15 („Konzum“ d.o.o. Sarajevo i drugi) | Sudska praksa | Aktio