Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-209/16 (M. V.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-209/16
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 209/16, rješavajući apelaciju Mladena Vukoje, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. lipnja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mladena Vukoje.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 Mal 075987 10 Mal.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 58 0 Mal 075987 10 Mal, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona, sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Mladenu Vukoji u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Mladenu Vukoji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Općinskom sudu u Mostaru, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mladen Vukoja (u daljem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 13. siječnja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 Mal 075987 10 Mal.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. siječnja 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 28. siječnja 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je posredstvom opunomoćenika 27. listopada 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih radi naknade štete. Općinski sud je predmet apelanta zaveo pod brojem 58 0 Mal 075987 10 Mal. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud dostavio tuženim tužbu na odgovor, koji su pravodobno dostavili odgovor na tužbu. Odgovore na tužbu tuženih Općinski sud dostavio je apelantu 22. prosinca 2011. godine i 3. veljače 2012. godine. Općinski sud je pripremno ročište u predmetnom postupku održao 4. veljače 2016. godine, a ročište za glavnu raspravu sud je zakazao za 4. lipanj 2016. godine.
6. Apelant je radi okončanja predmetnog postupka Općinskom sudu podnosio urgencije, i to: 20. prosinca 2010. godine, 2. ožujka 2011. godine, 4. svibnja 2011. godine, 31. kolovoza 2011. godine,14. studenog 2011. godine, 24. travnja 2012. godine, 12. srpnja 2012. godine, 29. listopada 2012. godine, 8. kolovoza 2013. godine, 6. ožujka 2014. godine, 12. svibnja 2014. godine, 5. veljače 2015. godine, 15. listopada 2015. godine, 11. siječnja 2016. godine.
7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija), zbog čega je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud sukladno svojoj praksi.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je tužba apelanta zaprimljena u sud 27. listopada 2010. godine, da je raniji postupajući stručni suradnik tužbu dostavio na odgovor tuženim, koji su odgovor na tužbu pravodobno dostavili. Ističe da je postupajući stručni suradnik predmet apelanta zadužio 17. lipnja 2014. godine, koji nije bio u Planu Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće) za rješavanje starih predmeta za 2015. godinu, te da je u apelantovom predmetu zakazano pripremno ročište za 4. veljaču 2016. godine.
V. Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 42/98, 3/99 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
11. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
13. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda duljeg od pet i pol godina od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant ukazuje da je, zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupaka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
18. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da se u konkrentom slučaju apelant žali na duljinu trajanja postupka koji je pred Općinskim sudom pokrenuo tužbom 27. listopada 2010. godine. S tim u svezi, Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja postupka razmatrati period od 27. listopada 2010. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje dulje od pet i pol godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom, da se radi o postupku koji po zakonu nije hitan, te da se ne radi o složenom postupku.
22. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant radi okončanja predmetnog postupka Općinskom sudu podnosio veliki broj urgencija iz čega proizlazi da je predmetni postupak u kome apelant potražuje naknadu štete od većeg značaja za apelanta, koji svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka.
23. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža određenu pasivnost suda u predmetnom postupku, gdje je sudu bio potreban vremenski period dulji od pet godina da u predmetnom postupku održi pripremno ročište, a kao opravdanje za nepostupanje sud je naveo da predmet apelanta nije bio u Planu rješavanja starih predmeta za 2015. godinu, koji je donijelo Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, Serija A, broj 194, stavak 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). Osim toga, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, kronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sustav predstavlja iznenađenje, uzrokovan, primjerice, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Europski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. svibnja 1981. godine). Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi, Europski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudaca ne može se smatrati izvanrednom okolnošću, nego sustavnim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obvezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast poduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom tužbe apelanta u periodu duljem od pet godina, odnosno do toga da predmet apelanta u prvom stupnju ne bude okončan ni nakon pet i pol godina od podnošenja tužbe. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja kronično preopterećenje suda.
24. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog parničnog postupka koji u prvom stupnju traje dulje od pet i pol godina ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelant je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud sukladno svojoj praksi. Sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
28. U konkretnom slučaju, obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 750,00 KM, koji je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni parnični postupak koji ni nakon pet i pol godina od podnošenja tužbe pred Općinskim sudom nije okončan, budući da je Općinski sud u predmetnom postupku pokazao potpunu neaktivnost tijekom pet godina od podnošenja tužbe do zakazivanja pripremnog ročišta, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdane razloge za nepravodobno postupanje u predmetnom postupku čija duljina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
31. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman