Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4414/15 (N. K.)

Odluka donesena 23. 05. 2016.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4414/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-4414/15, rješavajući zahtjev Nasmera Karića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nasmera Karića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nasmer Karić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Orahovice, opština Gračanica, podnio je 28. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 009921 15 Kž od 30. juna 2015. godine i S1 2 K 009921 14 K od 2. aprila 2015. godine. Apelant je 12. maja 2016. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "odložio izvršenje pravosnažne presude Suda BiH broj S1 2 K 009921 14 K od 2. aprila 2015. godine", do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 009921 14 K od 2. aprila 2015. godine apelant (kao direktor i odgovorno lice u pravnom licu "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica) oglašen je krivim za produženo krivično djelo poreske utaje ili prevare iz člana 210. stav 4. u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH). Za navedeno krivično djelo apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Takođe, predmetnom presudom je pravno lice "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica oglašeno odgovornim za krivično djelo poreske utaje ili prevare iz člana 210. stav 4. u vezi sa čl. 54. i 124. KZ BiH. Za navedeno krivično djelo pravnom licu "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica izrečena je novčana kazana u iznosu od 40.000,00 KM, te određeno da se od tog pravnog lica, na osnovu čl. 110. i 111. KZ BiH, oduzima imovinska korist koja je pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 511.209,00 KM.

3. Odlučujući o žalbama apelanta, pravnog lica Nasko" d.o.o. Donja Orahovica i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH), Sud BiH je donio Presudu broj S1 2 K 009921 15 Kž od 30. juna 2015. godine kojom je žalbe apelanta i pravnog lica Nasko" d.o.o. Donja Orahovica odbio kao neosnovane, dok je žalbu Tužilaštva BiH uvažio, te prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o krivično-pravnoj sankciji tako što je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dok je pravnom licu Nasko" d.o.o. Donja Orahovica izrečena novčana kazna u iznosu od 50.000,00 KM. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.

4. Rješenjem Suda BiH broj S1 2K 009921 15 Iks od 10. novembra 2015. godine odgođeno je izvršenje kazne zatvora apelantu, izrečene pravosnažnom presudom Suda BiH broj S1 2 K 009921 14 K od 2. aprila 2015. godine, za period od šest mjeseci, te određeno da je apelant dužan da se javi 23. maja 2016. godine na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno-popravni zavod u Tuzli. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je apelant 5. novembra 2015. godine podnio tom sudu molbu za odgađanje izvršenja kazne zatvora iz razloga propisanih članom 131. stav 1. tač. 4. i 8. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija). Sud BiH je ukazao da je apelant u predmetnoj molbi naveo da je Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine donijela rješenje od 5. juna 2013. godine kojim je pravnom licu "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica naložila da uplati dug po osnovu PDV-a u iznosu od 947.737,08 KM, u koji dug spada i iznos koji je utvrđen presudom tog suda, u 36 jednakih rata. Takođe, apelant je naveo da je do tog trenutka uplatio iznos od 831.886,40 KM i da je ostalo da uplati još sedam rata do potpunog izmirenja duga, a da tu obavezu može samo on da izmiri u datom roku kao jedino odgovorno lice u pravnom licu "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica. Stoga, apelant je naveo da neće moći izvršiti naloženu obavezu ukoliko bi stupio na izdržavanje kazne zatvora, čime bi nastala neotklonjiva šteta kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za njega. Osim toga, apelant je naveo da je jedini hranilac svoje šestočlane porodice, te da bi nakon izmirenja navedenih obaveza po osnovu PDV-a, mogao ovlastiti svoju suprugu da obavlja poslove i zadatke odgovornog lica u pravnom licu "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica, na koji način bi njegova porodica imala određenu egzistenciju za vrijeme dok se on bude nalazio na izdržavanju kazne zatvora. U vezi s navedenim, Sud BiH je zaključio da iz dokumentacije, koju je apelant dostavio uz predmetnu molbu, proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 131. stav 1. tač. 4. i 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija za odgađanje kazne zatvora apelantu. Pri tome, Sud BiH je ukazao da je odgađanje kazne zatvora odobrio za period od šest mjeseci, što je, prema ocjeni tog suda, dovoljno da apelant završi započete poslove, te da osigura egzistenciju porodičnog domaćinstva za vrijeme dok bude na izdržavanju kazne zatvora.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama Suda BiH povrijeđeno pravo iz člana 4. stav

1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je podnosio zahtjev Sudu BiH za odgađanje izvršenja kazne zatvora i to iz razloga koji se odnosio na izvršenje obaveze uplate PDV-a, koju obavezu je i izvršio u ostavljenom vremenu, te iz razloga koji se odnosi na činjenicu da je jedini hranilac porodice, a da je taj razlog i dalje ostao. Naime, apelant navodi da je jedini hranilac šestočlane porodice, te da među njima nema nijedno lice koje je zaposleno i koje bi eventualno ostvarilo neke prihode koji bi bili dovoljni za njihovo izdržavanje. Osim toga, apelant navodi da bi njegovim stupanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo dovedeno u pitanje cjelokupno funkcionisanje i rad pravnog lica "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud zapaža da je apelant u konkretnom slučaju koristio mogućnosti koje ima prema Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, u smislu podnošenja molbe nadležnom sudu za odgađanje izvršenja kazne zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Rješenjem Suda BiH broj S1 2K 009921 15 Iks od 10. novembra 2015. godine odgođeno izvršenje kazne zatvora apelantu za period od šest mjeseci iz razloga propisanih odredbama člana 131. stav 1. tač. 4. i 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetnu molbu podnio, između ostalog, iz razloga koji se odnose na to da je jedini hranilac porodice, a da bi stupanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo ugroženo izdržavanje porodičnog domaćinstva (član 131. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija). Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant tražio odgađanje izdržavanja kazne zatvora iz tog razloga za period šest mjeseci, navodeći da bi, nakon izmirenja obaveza koje se odnose na dug po osnovu PDV-a, mogao ovlastiti svoju suprugu da obavlja poslove i zadatke odgovornog lica u pravnom licu "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica, na koji način bi njegova porodica imala određenu egzistenciju za vrijeme dok se on bude nalazio na izdržavanju kazne zatvora. Ustavni sud ukazuje da je apelant u zahtjevu za donošenje privremene mjere naveo da je izvršio obavezu koja se odnosila na izmirenje duga po osnovu PDV-a, s tim da uopšte nije pojasnio zbog čega u navedenom periodu nije ovlastio svoju suprugu (ili neko drugo lice) da umjesto njega obavlja poslove u pravnom licu "Nasko" d.o.o. Donja Orahovica (kako je u predmetnoj molbi tvrdio da će učiniti). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant ponudio nisu dovoljni za usvajanje predložene privremene mjere, odnosno nije ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi ukazali da je donošenje privremene mjere neophodno u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4414/15 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio