Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2485/13 (M. K. i S. K.)

Odluka donesena 20. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2485/13

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2485/13, rješavajući apelaciju Mevaipa Kamberija i Sefedina Kamberija, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. lipnja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mevaipa Kamberija i Sefedina Kamberija.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravomoćnom Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 014946 13 Gž 3 od 19. lipnja 2014. godine.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Mevaipu Kamberiju i Sefedinu Kamberiju, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 2.100,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima Mevaipu Kamberiju i Sefedinu Kamberiju zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mevaip Kamberi i Sefedin Kamberi (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Rajko Ćužić, odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 7. lipnja 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog duljine trajanja postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 014946 13 Gž 3 od 19. lipnja 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 20. svibnja i 4. rujna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, 4. rujna 2014. godine od Kantonalnog suda zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovorio 3. listopada 2014. godine, dok Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 19. kolovoza 1999. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog B.L. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje u posjed poslovno-stambenog objekta u Mostaru i radi naknade štete. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. lipnja 2007. godine apelanti su precizirali tužbeni zahtjev.

6. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 014946 99 P od 22. travnja 2008. godine obvezan je tuženi apelantima isplatiti na ime naknade štete, odnosno izmakle koristi novčani iznos preciziran u izreci presude sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je precizirano u izreci. Višak tužbenog zahtjeva apelanata preko dosuđenog odbijen je kao neosnovan (stavak I. izreke). Istom presudom odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio da se apelanti obvežu da mu na ime neosnovanog obogaćenja i uloženih sredstava isplate određeni iznos kako je precizirano u izreci presude (stavak II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (stavak III. izreke).

7. Apelanti su 22. svibnja 2008. godine podnijeli žalbu Kantonalnom sudu protiv prvostupanjske presude od 22. travnja 2008. godine. Također, žalbu je podnio i tuženi. Kantonalni sud je dopisom od 1. listopada 2009. godine vratio spis prvostupanjskom sudu radi ispravljanja greške u izreci presude. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 P 014946 99 P od 22. prosinca 2009. godine ispravljena je prvostupanjska presuda od 22. travnja 2008. godine tako što stavak II. izreke treba glasiti da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se tuženi obveže predati apelantima u posjed slobodnu od stvari i osoba dio katastarske čestice precizirane u izreci tako što će ukloniti sagrađeni objekt i dvorište dovesti u prijašnje stanje.

8. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 P 014946 08 Gž od 20. travnja 2010. godine kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu od 22. travnja 2008. godine i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 07 58 P 014946 10 P 2 od 25. kolovoza 2011. godine kojom je obvezao tuženog da apelantima isplati iznos od 29.095,52 KM za period od 22. rujna 1999. godine do 3. travnja 2001. godine sa zakonskom zateznom kamatom kako je precizirano u izreci presude, dok je je tužbeni zahtjev za isplatu preko dosuđenog iznosa za iznos od 133.589,36 KM odbijen kao neosnovan (stavak I. izreke). Istom presudom obvezani su apelanti tuženom isplatiti na ime nužnih troškova za adaptaciju poslovno-stambenog objekta iznos od 8.896,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom dok je dio zahtjeva tuženog preko dosuđenog iznosa za iznos od 24.485,50 KM odbijen kao neosnovan (stavak II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (stavak III. izreke).

10. Protiv navedene presude žalile su se obje parnične stranke. Odlučujući o žalbama, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 014946 11 Gž 2 od 13. travnja 2012. godine kojom je žalbu apelanata odbio i prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata preko dosuđenog, a za iznos od 17.800,00 KM, potvrdio. Istom presudom ukinuta je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu izreke pod stavkom I. kojim je tuženi obvezan na isplatu iznosa od 29.095,52 KM, te u dijelu kojim su apelanti odbijeni preko dosuđenog za iznos od 115,789,36 KM. Navedenom presudom prvostupanjska presuda je ukinuta u cijelosti u dijelu kojim je odlučeno pod st. II. i III. izreke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 07 58 P 014946 12 P 3 od 3. rujna 2013. godine (presuda nije dostavljena Ustavnom sudu).

12. Odlučujući o žalbama obje parnične stranke protiv navedene presude od 3. rujna 2013. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 014946 13 Gž 3 od 19. lipnja 2014. godine kojom je žalbu tuženog djelomično uvažio i prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu izreke pod stavkom I. preinačio tako što je tuženi obvezan da apelantima isplati iznos od 16.164,39 KM (umjesto iznosa od 29.095,52 KM) dok je u ostalom dijelu žalba tuženog odbijena, a žalba apelanata je u cijelosti odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Istakli su da je tužba podnesena 19. kolovoza 1999. godine, da je do podnošenja apelacije održano preko 20 ročišta, ali da predmet nije meritorno riješen. Navode da Općinski sud nije pokazao dovoljan trud da donese zakonitu odluku, a da Kantonalni sud nije želio provesti postupak i donijeti meritornu odluku zbog čega su im povrijeđena navedena prava.

b) Odgovor na apelaciju

14. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo kronologiju događaja i istakao da je presudom tog suda od 19. lipnja 2014. godine predmetni postupak okončan. Pored toga je istaknuto da se radilo o obimnom predmetu u kojem se raspravljalo o tužbi i protutužbi. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog duljine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povodom njihove tužbe radi predaje u posjed poslovno-stambenog objekta i naknade štete.

20. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 014946 13 Gž 3 od 19. lipnja 2014. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

21. Apelanti smatraju da je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje-razuman rok

22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

24. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV).

25. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

b) Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da su apelanti predmetni parnični postupak pokrenuli 19. kolovoza 1999. godine, a da je predmetni postupak okončan pravosnažnom presudom Kantonalnog suda od 19. lipnja 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene duljine predmetnog postupka jeste 14 godine i 10 mjeseci.

c) Analiza duljine trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi predaje u posjed poslovno-stambenog objekta i naknade štete, te o protutužbenom zahtjevu usmjerenom na isplatu sredstava uloženih u predmetni objekt pa obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu.

28. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak ukupno trajao 14 godina i 10 mjeseci, što je neprihvatljivo dug period. Pored toga, Ustavni sud zapaža da se navedeni period odnosi na samo dvije sudske instance, odnosno postupak pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom. Također, Ustavni sud zapaža da su i Općinski i Kantonalni sud doprinijeli duljini predmetnog postupka koji se zbog vraćanja na ponovno suđenje tri puta vodio na prvoj i drugoj instanci. Ustavni sud smatra da je razdoblje od 14 godina i 10 mjeseci u kojem je okončan predmetni postupak a priori van razumnog roka i traži globalnu ocjenu. Njegova bi se duljina mogla opravdati samo pod iznimnim okolnostima, koje Ustavni sud u konkretnom slučaju nije prepoznao. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.

29. Stoga, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

d) Naknada nematerijalne štete

30. Iako apelanti nisu zatražili da im se naknadi šteta zbog duljine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu citirane odredbe Pravila, Ustavni sud smatra da bi u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku trebalo isplatiti ukupan iznos od 2.100,00 KM, imajući u vidu da je navedeni postupak trajao više od 14 godina. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

31. Obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na privatni i obiteljski život i imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojima je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim točkama ove odluke.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» kada je predmetni parnični postupak koji se pri tome tri puta vodio na dvije sudske instance trajao 14 godina i 10 mjeseci.

33. Na temelju čl. 59. st. (1) i (2) i 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2485/13 (M. K. i S. K.) | Sudska praksa | Aktio