Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3102/13 (S. P.-Z.)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Otkaz
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3102/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3102/13, rješavajući apelaciju Selme Poturović-Zatega, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Selme Poturović-Zatega.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan pravomoćnom Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 040704 12 Rsž od 11. aprila 2014.
godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Selmi Poturović-Zatega u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Selmi Poturović-Zatega zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Selma Poturović-Zatega (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Azer Guzin, advokat iz Mostara, podnijela je 15. jula 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 040704 12 Rsž od 11. aprila 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda zatraženo je 20. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, 18. maja 2016. godine od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovorio 16. juna 2014. godine, dok Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 15. juna 2007. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Ambasade Kraljevine Španije u BiH (u daljnjem tekstu: tužena) radi naplate potraživanja iz radnog odnosa.
6. Apelantica je podneskom od 28. novembra 2008. godine na zahtjev suda predmetnu tužbu prevela na španski jezik i dostavila sudu u dovoljnom broju primjeraka. Pripremno ročište je održano 24. januara 2011. godine, na kojem je apelantici uručen odgovor tužene na tužbu. Podneskom od 26. januara 2011. godine apelantica je uredila tužbeni zahtjev. Općinski sud je glavnu raspravu održao 9. juna 2011. godine, a nastavak rasprave 22. augusta 2011. godine. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 040704 07 P od 22. septembra 2011. godine utvrđeno je da ništav otkaz ugovora o radu apelantice, izvršen dopisom tužene od 2. aprila 2007. godine. Istom presudom je obavezana tužena da apelanticu vrati na posao, i to na poslove na kojima je radila do otkaza ugovora o radu ili na druge odgovarajuće poslove shodno njezinoj stručnoj spremi i kvalifikacijama, kao i da apelantici naknadi, na ime neisplaćenih odnosno razlike isplaćenih plaća kod poslodavaca kod kojih je apelantica radila nakon otkaza ugovora o radu kod tužene, novčane iznose kako je precizirano u izreci presude. Također, navedenom presudom obavezana je tužena da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime apelantice kako je precizirano u izreci presude, kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka precizirane u izreci presude.
7. Tužena je protiv navedene prvostepene presude podnijela žalbu 17. oktobra 2011. godine.
8. Apelantica je 15. aprila 2013. godine uputila dopis predsjedniku Kantonalnog suda s molbom da sud donese odluku u konkretnom predmetu s obzirom da je od podnošenja tužbe prošlo gotovo šest godina.
9. Kantonalni sud je odlučujući o žalbi tužene donio Presudu broj 65 0 Rs 040704 12 Rsž od 11. aprila 2014. godine kojom je žalba tužene odbijena i prvostepena presuda potvrđena. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Istakla je da je tužba podnesena 15. juna 2007. godine, a da je glavna rasprava održana nakon pune tri godine od podnošenja tužbe. Također je navela da je urgirala donošenje odluke od strane Kantonalnog suda koji, po apelanticinom mišljenju, nije postupao hitno iako se radilo o statusnim pitanjima iz radnog odnosa. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog prekomjerne dužine predmetnog postupka, i to po 300,00 KM za svaku godinu neopravdano dugog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je pred tim sudom donesena konačna odluka 11. aprila 2014. godine.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povodom njezine tužbe radi naplate potraživanja iz radnog odnosa.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 040704 12 Rsž od 11. aprila 2014. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje - razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
a) Relevantna načela
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
22. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je apelantica predmetni parnični postupak pokrenula 15. juna 2007. godine, a da je predmetni postupak okončan pravomoćnom presudom Kantonalnog suda od 11. aprila 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste period od šest godina i deset mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju radi se o radnom sporu pokrenutom radi utvrđivanja ništavosti otkaza ugovora o radu i naplate potraživanja iz radnog odnosa, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.
25. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak radnog spora, koji je po samom zakonu hitan, ukupno trajao šest godina i deset mjeseci, što je neprihvatljivo dug period za takvu vrstu sporova. Pored toga, Ustavni sud zapaža da se navedeni period odnosi na samo dvije sudske instance, odnosno postupak pred prvostepenim i drugostepenim sudom. Također, Ustavni sud zapaža da su i Općinski i Kantonalni sud doprinijeli dužini predmetnog postupka budući da je Općinski sud odluku donio nakon četiri godine i tri mjeseca od podnošenja tužbe u postupku radnog spora, što ne zadovoljava načelo razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na doprinos Kantonalnog suda ukupnoj dužini predmetnog postupka Ustavni sud zapaža da je predmet po žalbi pred Kantonalnim sudom trajao dvije godine i sedam mjeseci, što, također, po mišljenju Ustavnog suda, ne zadovoljava načelo razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, kako dalje zapaža Ustavni sud redovni sudovi nisu dostavili Ustavnom sudu odgovore iz kojih proizlazi razumno i objektivno opravdanje za predmetnu dužinu postupka. U odnosu na apelanticino ponašanje Ustavni sud zapaža da ona svojim ponašanjem nije odugovlačila postupak, već je urgirala da se predmet uzme u rad. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani, te da postoji odgovornost redovnih sudova za predmetnu dužinu postupka.
26. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Naknada nematerijalne štete
27. U pogledu apelanticinog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu citirane odredbe Pravila, Ustavni sud smatra da bi u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku trebalo isplatiti iznos od 1.800,00 KM, imajući u vidu da je navedeni postupak trajao više od šest godina. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom“ roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, o kojima je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ kada je postupak radnog spora, koji se po zakonu smatra hitnim, na dvije sudske instance trajao šest godina i deset mjeseci.
30. Na osnovu čl. 59. st. (1) i (2) i 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman