Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-484/16 (A.G. i R. G.)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-484/16
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 484/16, rješavajući apelaciju A.G. i R.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka
b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija A.G. i R.G. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama u predmetu broj 33 0 P 006287 14 P 2.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. A.G. i R. G. (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 1. februara 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 33 0 P 006287 14 P 2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 26. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. I.G. je 11. jula 2008. godine protiv R.G. i H.G. (u daljnjem tekstu: tuženi) podnio tužbu za utvrđivanje ništavosti aneksa darovnog ugovora zaključenog 17. maja 2004. godine, koji se odnosi na zemljišnu parcelu k.č. broj 389, „Pristupni put„, površine 937 m², upisanu u p.l. broj 771 k.o. Nevrenča.
6. Nakon bezuspješnog pokušaja da se dostavi tužba tuženima na odgovor, Općinski sud je rješenjem od 20. augusta 2008. godine tužbu vratio na uređenje tužitelju s nalogom da ju uredi na način da pravilno označi adresu stanovanja drugotuženog H.G.
7. Nakon dostavljanja tužbe na odgovor, Općinski sud je svojim rješenjem od 3. februara 2010. godine prekinuo postupak u toj pravnoj stvari zbog smrti drugotuženog H.G., a rješenje je uredno dostavljeno tužitelju i prvotuženom.
8. Pismenim podneskom od 31. maja 2013. godine opunomoćenik sada novih tužitelja A.G. i R.G. tražio je da se nastavi postupak prekinut zbog smrti tuženog H.G.
9. Predmetni spis je 23. aprila 2014. godine presigniran novom i trenutno postupajućem sudiji koji je, nakon uvida u spis i podnesak od 31. maja 2013. godine, utvrdio da je u međuvremenu umro i tužitelj I.G. zbog čega je dopisom od podnosilaca prijedloga za nastavak postupka tražio da sudu dostave smrtovnice ili rješenja o nasljeđivanju iza umrlog tužitelja I.G. i umrlog drugotuženog H.G., sve u svrhu pravilnog označavanja tužitelja i tuženih u toj pravnoj stvari.
10. U tom kontekstu Općinski sud je rješenjem od 20. maja 2014. godine naložio sada označenim tužiteljima A.G. i R.G. (apelantima) da urede tužbu na način da pravilno označe (na strani tužitelja ili na strani tuženih) sve zakonske nasljednike iza umrlog tužitelja I.G. po smrtovnici broj 717/09 od 3. septembra 2009. godine, kao i nasljednike iza umrlog drugotuženog H.G.
11. Podneskom od 30. septembra 2014. godine tužitelji apelanti i H.M. (sinovi i kćerka umrlog tužitelja I.G.) uredili su tužbu u smislu aktivne i pasivne legitimacije u toj pravnoj stvari, nakon čega je Općinski sud pokušao u više navrata dostaviti tužbe novooznačenim tuženima na odgovor, na adrese iz podneska od 30. septembra 2014. godine.
12. Imajući u vidu da nije bilo moguće uručiti tužbu na odgovor svim tuženim zbog činjenice da je dostava vraćana s naznakom dostavljača da su imenovani otputovali, da su obaviješteni, ali da nisu podigli pošiljku, iz objektivnih razloga nije bilo mogućnosti da se zakaže pripremno ročište u toj pravnoj stvari.
13. Nakon što su u međuvremenu sudu dostavljene advokatske punomoći za tužene kojima nije bilo moguće uručiti tužbu, zbog činjenice da su bili na putovanju ili su obaviješteni, a nisu podigli pošiljku, tek 24. decembra 2015. godine stekli su se uvjeti za zakazivanje pripremnog ročišta.
14. Nakon toga Općinski sud je dostavio tužbu svim tuženim na odgovor, te zakazao pripremno ročište za 4. mart 2016. godine.
15. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te da se naloži Općinskom sudu da hitno okonča postupak.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ocjenjujući da su navodi apelanata neosnovani, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
23. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je osporeni postupak pokrenut 11. jula 2008. godine i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste osam godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o postupku po tužbi pravnog prednika apelanata za utvrđivanje ništavosti darovnog ugovora. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud smatra da predmet sadrži određene elemente koji ga čine dosta složenim i zahtjevnim za rješavanje, naročito zbog objektivnih okolnosti koje su nastupile u toku postupka, konkretno smrti drugotuženog, te tužitelja.
27. U pogledu ponašanja apelanata, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da su oni na bilo koji način doprinijeli dužini trajanja postupka.
28. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon prijema tužbe, pokušao da je dostavi tuženom na odgovor, a pošto je dostava bila bezuspješna, rješenjem je naložio tužitelju da uredi tužbi na način da navede tačnu adresu stanovanja drugotuženog. Postupak je prekinut rješenjem Općinskog suda od 3. februara 2010. godine zbog smrti drugotuženog. Postupak je na zahtjev novih tužitelja A.G. i R.G. od 31. maja 2013. godine nastavljen, a pošto je u međuvremenu nastupila smrt tužitelja, od podnosilaca prijedloga je za nastavak postupka zatraženo da dostave smrtovnice ili rješenja o nasljeđivanju iz umrlih stranaka. Općinski sud je rješenjem od 20. maja 2014. godine naložio apelantima da urede tužbu, što su oni i učinili 30. septembra 2014. godine. I nakon ove radnje nije bilo moguće dostaviti tužbu na odgovor tuženim, jer su bili odsutni, pa je tek nakon dostavljanja sudu advokatske punomoći zakazano pripremno ročište za 4. mart 2016. godine.
29. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da postupak traje osam godina i da prvostepeni sud još nije donio odluku. Međutim, Ustavni sud konstatira da je postupak prekinut već početkom 2010. godine zbog smrti drugotuženog, a nastavljen tek 31. maja 2013. godine na prijedlog novih tužitelja. Period od 2010. godine do maja 2013. godine Ustavni sud ne može staviti na teret Općinskom sudu budući da je postupak prekinut uslijed objektivnih okolnosti. Nakon što je nastavljen, postupak je tekao relativno uredno, budući da je Općinski sud pokušao da dostavi tužbu na odgovor, ali zbog nemogućnosti da je dostavi, traženo je uređenje tužbe, a sve te okolnosti su utjecale na tok postupka. Tako je Općinski sud, nakon što su se tek krajem 2015. godine stekli uvjeti za zakazivanje pripremnog ročišta, ročište zakazao za 4. mart 2016. godine. Iako postupak pred Općinskim sudom traje osam godina i iako još uvijek nije okončan, Ustavni sud zapaža da je taj sud provodio radnje koje je bilo moguće provesti u skladu sa okolnostima u samom predmetu. Objektivne okolnosti koje su nastupile u toku postupka su nesumnjivo utjecale na to da on traje nekoliko godina i da još uvijek nije okončan. Međutim, te okolnosti se ne mogu staviti na teret nijednoj strani u postupku, pa tako ni Općinskom sudu. Ustavni sud ne može a priori zaključiti da Općinski sud odugovlači postupak tim prije što je svojim djelovanjem pokazao volju da se postupak okonča i uz objektivne okolnosti koje su nastupile u toku postupka čini sve kako bi se on vodio u razumnim rokovima. U tom smislu, Ustavni sud nalazi da u postupanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
30. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzimajući u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelanti su, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, tražili naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a pošto je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» u predmetnom parničnom postupku, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Pravo na imovinu
32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu temelje na navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na povredu prava na imovinu.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer je evidentno da je Općinski sud postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti, a objektivne okolnosti su uvjetovale da postupak još uvijek nije okončan.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman