Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3939/13 („Kubat“ d.o.o Kiseljak)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3939/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3939/13, rješavajući apelaciju „Kubata“ d.o.o Kiseljak, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. srpnja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Kubata“ d.o.o Kiseljak.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravomoćnom Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 025612 09 Pž od 16. rujna 2013. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa člankom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu „Kubat“ d.o.o Kiseljak u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati „Kubatu“ d.o.o Kiseljak zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Kubat“ d.o.o Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Vlado Slišković, odvjetnik iz Kiseljaka, podnio je 28. siječnja 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog duljine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 025612 09 Pž od 16. rujna 2013. Apelant je dopunio apelaciju 9. listopada 2013. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog suda i tuženog „ŽUTI TAXI“ d.o.o Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 9. svibnja 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 19. svibnja 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 30. svibnja 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi isplate duga u iznosu od 6.200,00 KM.
6. Presudom Općinskog suda broj 09 65 Ps 025612 07 Ps od 26. veljače 2009. godine naloženo je tuženom da apelantu na ime glavnog duga isplati iznos od 6.200,00 KM sa zateznom kamatom propisanom člankom 2. Zakona o visini stope zatezne kamate, počevši od 6. svibnja 2005. godine pa do isplate, kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.534,00 KM, sve u roku od 30 dana.
7. Nakon toga, tuženi u ovom predmetu je podnio priziv na navedenu presudu, a apelant je 15. travnja 2009. godine podnio odgovor na priziv tuženog.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 025612 09 Pž od 16. rujna 2013. godine odbijen je priziv tuženog „ŽUTI TAXI“ d.o.o Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) i prvostupanjska presuda potvrđena.
9. Iz stanja spisa proizlazi da su apelant i tuženi bili u obligacijsko-pravnom odnosu i da je tuženi od apelanta primio robu koju je naručio po Narudžbi broj 11/05 od 6. svibnja 2005. godine.
10. Također, iz stanja spisa proizlazi da tuženi robu nije platio apelantu, a što tuženi ni u prizivu ne osporava, samo navodi da je imao dogovor s apelantom provjeriti ispravnost kupljene robe - vozila i da je postojao usmeni dogovor među njima. Kako je zaključio Kantonalni sud, navodi tuženog izneseni u prizivu ne mogu utjecati na drugačiju odluku suda, pa ih je Kantonalni sud u cijelosti i odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu, imajući u vidu odredbe članka 226. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
12. Apelant navodi da Kantonalni sud ni nakon četiri godine od prijema spisa na odlučivanje o prizivu (10. lipnja 2009. godine) nije donio bilo kakvu odluku po prizivu. Zbog toga, apelant smatra da mu je nedonošenjem odluke po prizivu u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
13. Zbog navedenog, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i donese odluku kojom se utvrđuje povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog nedonošenja odluke po prizivu u razumnom roku u konkretnom postupku, te da naloži Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 65 0 Ps 025612 09 Pž tako što će odluku po prizivu donijeti u što kraćem roku.
14. Dopunom apelacije apelant je obavijestio Ustavni sud da je 27. rujna 2013. godine primio drugostupanjsku Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 025612 09 Pž od 16. rujna 2013. godine, kojom se priziv odbija i potvrđuje prvostupanjska presuda. Međutim, apelant i dalje smatra da mu je, bez obzira što je nakon podnošenja apelacije primio drugostupanjsku presudu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke po prizivu u razumnom roku, s obzirom da je ta odluka donesena tek četiri godine nakon prijema spisa na odlučivanje po prizivu. Da se radi o krajnje jednostavnom predmetu u kojem nije bilo potrebno odlučivati više od četiri godine dokazuje i sama presuda koja je napisana na samo dvije stranice, a razlozi zbog kojih je drugostupanjski sud donio ovakvu presudu su napisani samo u tri zadnja odlomka.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukazao da u konkretnoj predmetnoj stvari ne nalazi da je posrijedi opravdan zahtjev, odnosno da predočene činjenice mogu ukazati da postoji kršenje ustavom zaštićenih prava ili da se za stranku u postupku može utvrditi da snosi posljedice kršenja prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine ili Europskom konvencijom.
16. Kantonalni sud predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena jer je presuda donesena u skladu sa zakonom i Ustavom Bosne i Hercegovine i nije bilo povreda na koje apelant neutemeljeno ukazuje.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. VI.Dopustivost
18. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je duljina parničnog postupka koji je okončan pred Kantonalnim sudom.
21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje - razuman rok Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
a) Relevantna načela
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).
b) Razdoblje koje se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni parnični postupak pokrenuo 30. svibnja 2007. godine, te da je on okončan presudom Kantonalnog suda od 17. rujna 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene duljine predmetnog postupka jeste razdoblje od šest godina i četiri mjeseca.
c) Analiza duljine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi isplate duga, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu.
28. U odnosu na apelantovo ponašanje Ustavni sud ne može zaključiti da je on svojim radnjama odugovlačio predmetni postupak.
29. U odnosu na ponašanje redovitih sudova Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Općinskim sudom, tj. od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke tog suda, trajao više od dvije godine. Međutim, posmatrano u cijelosti, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine, što se nikako ne može smatrati „razumnim rokom“ odlučivanja, posebice u situaciji kada se uzme u obzir da je ukupan postupak trajao šest godina i četiri mjeseca. Njegova bi se duljina mogla opravdati samo pod iznimnim okolnostima koje, u ovom slučaju, Ustavni sud nije našao, niti je na njih ukazao Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju.
30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
d) Naknada nematerijalne štete
31. U svezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o predmetnom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
32. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao šest godina, apelantu je određena naknada u visini od 900,00 KM, koju mu je dužan isplatiti Kanton Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je postupak po apelantovoj tužbi radi isplate duga trajao ukupno šest godina i četiri mjeseca.
34. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman