Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-180/16 (E. H.)

Odluka donesena 20. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nematerijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-180/16

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 180/16, rješavajući apelaciju Emine Huremović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Emine Huremović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 008854 11 P2 od 5. novembra 2012. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Emini Huremović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Emini Huremović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Emina Huremović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sapne, koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 13. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 008854 11 P2 od 5. novembra 2012. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 28. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 5. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 22. septembra 2010. godine podnijela tužbu protiv „Zovko osiguranja“ d.d. Žepče, „Triglav osiguranja“ d.d. Sarajevo i Biro zelene karte u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 29 0 P 008854 P 2 od 5. novembra 2012. godine kojom je djelimično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev, te je prvotuženog i trećetuženog obavezao da joj na ime naknade nematerijalne štete isplate iznos od 6.280,00 KM, kao i troškove parničnog postupka, dok je u odnosu na drugotuženog apelanticin tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Apelantica je obavezana da drugotuženom isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 KM.

7. Prvotuženi je protiv presude Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu.

8. Prema stanju spisa, Kantonalni sud nije donio odluku po žalbi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.200,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na parničnom referatu što utječe na njegovu efikasnost, a naročito zbog nedovoljnog broja sudija i stručnih saradnika. Uz to, Kantonalni sud je istakao da se svake godine donosi Plan rješavanja starih predmeta, i to počev od 2005. godine, a prema uputama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine o izradi plana rješavanja predmeta. U tom smislu, predmeti se rješavaju prema starosti podnesene tužbe Općinskom sudu. Imajući u vidu ovaj način rada, apelanticin predmet nije mogao ranije biti stavljen u rad jer su u rad uzimani predmeti u kojima su tužbe podnesene u ranijim godinama. Imajući u vidu način rada Kantonalnog suda, apelanticin predmet je stavljen u Plan rješavanja predmeta za I kvartal 2016. godine, kada će i biti riješen.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

(3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka, koji se trenutno nalazi na rješavanju po žalbi pred Kantonalnim sudom.

15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da je apelantica 22. septembra 2010. godine Općinskom sudu podnijela tužbu za naknadu štete i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od gotovo šest godina. b)Analiza dužine trajanja postupka

20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku pokrenutom za naknadu štete. Prema stanju spisa i odgovoru Kantonalnog suda, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.

21. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka pred redovnim sudovima.

22. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je taj sud svoju odluku donio nakon dvije godine, što se samo po sebi ne može ocijeniti kao nerazumno dug period.

23. S druge strane, Ustavni sud ne može zauzeti isti stav kad je u pitanju postupanje Kantonalnog suda u postupku po žalbi, a koja je tom sudu dostavljena na rješavanje 15. februara 2013. godine. Naime, prema stanju spisa i odgovoru tog suda, Ustavni sud zapaža da u periodu dužem od tri godine Kantonalni sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju u apelanticinom predmetu. Ustavni sud podsjeća na obavezu propisanu članom 217. Zakona o parničnom postupku koji određuje rok od 45 dana za održavanje sjednice vijeća nakon prijema spisa od strane prvostepenog suda, te rok za donošenje odluke od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave. U konkretnom slučaju, ovi zakonski rokovi su višestruko premašeni, a Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio argumente koji bi mogli opravdati odsustvo bilo kakve aktivnosti u ovako dugom periodu. Razlog koji Kantonalni sud navodi jeste preopterećenost tog suda velikim brojem predmeta, kao i manjak sudija i stručnih saradnika, te postupanje po Planu rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po apelanticinom predmetu u periodu od preko tri godine. Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, niti člana 217. istog zakona. Iako je Kantonalni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u apelanticinom predmetu u periodu od preko tri godine. Uz to, Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelanticin predmet uvršten u Plan rješavanja predmeta za prvi kvartal 2016. godine i da će tada biti riješen, ali nije obavijestio sud da je postupio po Planu i donio odluku po žalbi.

24. Sve navedeno, a posebno da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od tri godine nije donio odluku po žalbi u apelanticinom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

27. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje gotovo šest godina, apelantici se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na zabranu diskriminacije zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na povredu tih prava.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje gotovo šest godina i još uvijek nije okončan, a Kantonalni sud u periodu od preko tri godine nije proveo nijednu procesnu radnju povodom žalbe prvotuženog, a za svoju neaktivnost u tako dugom vremenskom periodu nije ponudio razumno opravdanje.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-180/16 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio