Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-562/16 (S. F., A. G., S. G. i S. M.)
Odluka donesena 20. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-562/16
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 562/16, rješavajući apelaciju Safije Fišo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Safije Fišo, Anele Golubić, Sanje Grcić i Seada Mešića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 206104 13 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Safiji Fišo, Aneli Golubić, Sanji Grcić i Seadu Mešiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Safiji Fišo, Aneli Golubić, Sanji Grcić i Seadu Mešiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Safija Fišo, Anela Golubić, Sanja Grcić i Sead Mešić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 5. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 206104 13 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 23. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 18. augusta 2011. godine podnijeli tužbu protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i Odbora državne službe za žalbe Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tuženi), a povodom zahtjeva za ostvarivanje prava na pomoć za slučaj teške bolesti.
6. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio Presudu broj 65 0 Rs 206104 11 Rs od 11. marta 2013. godine kojom je poništio kao nezakonita rješenja tuženih, pobliže opisana u dispozitivu presude, te naložio prvotuženom da apelantima na ime naknade za slučaj bolesti isplati iznose od: 2.698,14 KM Safiji Fišo, 2.440,15 KM Aneli Golubić, 2.557,38 KM Sanji Grcić i 2.641,83 KM Seadu Mešiću, te da im nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.055,44 KM.
7. Prvotuženi je protiv presude Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu.
8. Apelanti su se u nekoliko navrata obraćali Kantonalnom sudu urgencijom da se njihov predmet uzme u rad i od Kantonalnog suda su dobili obavještenje da je 19. januara 2015. godine odobreno da se njihov predmet tretira kao hitan, te je dostavljen u rad postupajućem sudiji.
9. Prema stanju spisa, predmetni postupak po žalbi je u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su tačni navodi apelanata u pogledu činjenica. Postupajući sudija je predmet zadužio 5. januara 2015. godine, uz napomenu da u svom referatu ima 950 spisa. Također, u skladu sa Uputstvom VSTV-a, Kantonalni sud pravi planove rješavanja starih predmeta, gdje se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta, te predmeti koji se prioritetno rješavaju, odnosno stečajni predmeti, sporovi iz porodičnih odnosa, radni sporovi koji tretiraju otkaze ugovora o radu, kao i mjere osiguranja.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
(3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji se trenutno nalazi na rješavanju po žalbi pred Kantonalnim sudom.
16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da su apelanti 18. augusta 2011. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu u predmetu ostvarivanja prava na pomoć za slučaj teške bolesti i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od gotovo pet godina.
b)Analiza dužine trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku pokrenutom za ostvarivanje prava na pomoć za slučaj teške bolesti. Prema stanju spisa i odgovoru Kantonalnog suda, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
22. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini trajanja postupka pred redovnim sudovima.
23. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je taj sud svoju odluku donio nakon godinu i po dana, što se, samo po sebi, ne može ocijeniti kao nerazumno dug period.
24. S druge strane, Ustavni sud ne može zauzeti isti stav kada je u pitanju postupanje Kantonalnog suda u postupku po žalbi koja je tom sudu dostavljena na rješavanje 13. maja 2013. godine. Naime, prema stanju spisa i odgovoru tog suda, Ustavni sud zapaža da u periodu dužem od tri godine, Kantonalni sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju u predmetu apelanata. Ustavni sud podsjeća na obavezu propisanu članom 217. Zakona o parničnom postupku koji određuje rok od 45 dana za održavanje sjednice vijeća nakon prijema spisa od strane prvostepenog suda, te rok za donošenje odluke od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave. U konkretnom slučaju, ovi zakonski rokovi su višestruko prekoračeni, a Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio argumente koji bi mogli opravdati odsustvo bilo kakve aktivnosti u ovako dugom periodu. Razlog koji Kantonalni sud navodi jeste preopterećenost tog suda velikim brojem predmeta, te postupanje po planu rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66. st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u predmetu apelanata u periodu od preko tri godine. Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, niti člana 217. istog zakona. Iako je Kantonalni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u predmetu apelanata u periodu od preko tri godine.
25. Sve navedeno, a posebno činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od tri godine nije donio odluku po žalbi tuženog u predmetu apelanata, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelanti su zatražili da im se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
28. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje gotovo pet godina, apelantima se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje gotovo pet godina i još uvijek nije okončan, a Kantonalni sud u periodu od preko tri godine nije odlučio o žalbi tuženog, niti je izvjesno kada će to učiniti, a za svoju neaktivnost u tako dugom vremenskom periodu nije ponudio razumno opravdanje.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman