Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-226/16 (Ž. i B. P.)

Odluka donesena 20. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Ništavost
  • Zamjena nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-226/16

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 226/16, rješavajući apelaciju Živojina i Bogdanke Popadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Živojina i Bogdanke Popadić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 044741 03 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Živojinu i Bogdanki Popadić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Živojinu i Bogdanki Popadić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Živojin i Bogdanka Popadić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 15. januara 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 044741 03 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 18. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. P. M. i B. M. (u daljnjem tekstu: tužioci) su 28. jula 2003. godine protiv G. K. i drugih (u daljnjem tekstu: tuženi) podnijeli tužbu za utvrđenje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog 5. oktobra 1992. godine. U toku postupka tužioci su umrli i naslijedila ih je B. M. (u daljnjem tekstu: tužiteljica). Tuženi su podnijeli protivtužbu u istom predmetu.

6. Prema navodima Osnovnog suda, u ovom predmetu je održano pripremno ročište, tužba je proširena na više tuženih, među kojima i na apelante.

7. U toku postupka, u predmetu je postupalo nekoliko sudija.

8. Do 2014. godine je održano pripremno ročište, kao i dio glavne rasprave, odnosno uviđaj i provedena su vještačenja (u smislu da su pribavljeni nalazi, ali vještak nije saslušan), dok tužiteljicin zahtjev za određivanje mjere osiguranja nije razmatran. Nakon smrti postupajućeg sudije, predmet je presigniran na drugog sudiju, odnosno na više njih u narednom periodu.

9. Prema navodima Osnovnog suda, u konkretnom predmetu radi se o vrlo obimnoj dokumentaciji uvezanoj u sedam omota spisa, u kojem je zbog nemogućnosti izvođenja predloženih odnosno dovršetka analize pribavljenih dokaza, odnosno smrti vještaka građevinske struke, koji su dali nalaz u predmetu radi otklanjanja svih nejasnoća u postupku, nejasnih zapisnika i prijedloga za izvođenje dokaza na glavnoj raspravi, a posebno zbog prethodnog odlučivanja o tužiteljicinom prijedlogu za određivanje mjere osiguranja u predmetu, predmet vraćen na pripremno ročište, odnosno na ročište po prijedlogu za određivanje mjere osiguranja.

10. Ročište u ovom predmetu je održano 25. maja 2015. godine, a 11. juna 2015. godine je rješenjem odbijen tužiteljicin prijedlog za donošenje mjere osiguranja sa privremenom mjerom.

11. U postupku po žalbi, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) donio je Rješenje broj 71 0 P 044741 15 Gž od 12. oktobra 2015. godine kojim je potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda.

12. Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 28. decembar 2015. godine, koje je odloženo za 1. februar 2016. godine jer je tužiteljicin punomoćnik predočio sudu da je u međuvremenu na predmetnim nekretninama došlo do izmjene imovinskih odnosa u zemljišnoj knjizi kod Republičke uprave za imovinske i geodetske poslove RS - PJ Banja Luka, tako da provedeni dokazi, odnosno predloženi dokazi, kao i vještačenje po vještaku geodetske struke, koje je ranije provedeno u toku postupka, ne odgovaraju sadašnjem stanju predmetnih nekretnina, te da iz tih razloga ne može konačno opredijeliti svoj tužbeni zahtjev i u tom smislu radi na pribavljanju određenih isprava, kao što je ugovor zaključen kod notara 26. oktobra 2015. godine u vezi sa predmetnim nekretninama, kao i novi zk. ul. u vezi s njima.

13. Tužiteljica je 21. januara 2016. godine Osnovnom sudu dostavila podnesak kojim obavještava sud da se obraćala RUGIP PJ Banja Luka za dostavu navedenih isprava, ali joj te isprave nisu dostavljene, pa je sud odložio ročište za 2. mart 2016. godine zbog nemogućnosti nastavka postupka bez uređenog tužbenog zahtjeva.

14. Osnovni sud je RUGIP PJ Banja Luka uputio zahtjev za dostavljanje navedene dokumentacije.

15. Naredno ročište je zakazano za 2. mart 2016. godine, a njegovo održavanje će zavisiti od dostavljanja navedenih dokaza.

16. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.900,00 KM, te troškove podnošenja apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju dao detaljan prikaz dosadašnjeg postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, i naveo da su zbog velikog broja stranaka u postupku i zbog složenosti predmeta opravdani razlozi zbog kojih predmet još uvijek nije okončan, pa shodno tome smatra da pravo apelanata na koje se pozivaju nije povrijeđeno.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak za utvrđenje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina protiv apelanata i drugih tuženih pokrenut 28. jula 2003. godine i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od 13 godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, pokrenutom za utvrđenje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina. Prema stanju spisa i odgovoru Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da se radi o vrlo složenom predmetu, imajući u vidu veliki broj tuženih, kao i veliki broj dokaza, među kojima i vještačenja koja je potrebno provesti.

29. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti ni na koji način nisu utjecali na dužinu trajanja postupka.

30. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud konstatira da je pred tim sudom u prvih nekoliko godina vođenja postupka održano pripremno ročište, te je nakon nekoliko zamjena postupajućeg sudije u predmetu u junu 2015. godine odlučeno o tužiteljicinom prijedlogu za donošenje mjere osiguranja sa privremenom mjerom. Prijedlog je odbijen, a odluka Osnovnog suda je potvrđena odlukom Okružnog suda. Osnovni sud je u 2015. godini ponovo počeo s provođenjem radnji u postupku tako što je zakazao ročište za 28. decembar 2015. godine, koje je odloženo za 1. februar 2016. godine. Ročište je odloženo na tužiteljicin zahtjev zbog izmjena imovinskih odnosa koje se odnose na predmetne nekretnine i pribavljanja dodatne dokumentacije. Ročište je ponovo odloženo za 2. mart 2016. godine i nije poznato da li je održano. Za nastavak postupka potrebno je da tužiteljica Osnovnom sudu dostavi nove dokumente iako se u pravcu pribavljanja te dokumentacije bilježi pozitivna aktivnost samog suda.

31. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud provodio određene radnje na samom početku postupka iako nema informacija o kojim konkretnim procesnim radnjama je riječ. U periodu do 2015. godine u predmetu apelanata je došlo do izmjene postupajućeg sudije, i to nekoliko puta, što je očigledno doprinijelo dužini trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud konstatira da su promjene u smislu postupajućeg sudije rezultirale nepostupanjem u konkretnom predmetu u trajanju od preko deset godina. Ustavni sud ima u vidu i navode Osnovnog suda iz kojih se jasno vidi da se radi o vrlo složenom predmetu u kojem je veliki broj tuženih. Uz to, u postupku je potrebno izvesti čitav niz dokaza, među kojima i vještačenja, koja zasigurno usložnjavaju postupak i nemalo utječu na dužinu samog procesa odlučivanja. Međutim, i pored ovakvih objektivnih okolnosti, Ustavni sud ne može ocijeniti razumnim trajanje postupka u periodu od 13 godina, imajući u vidu da je on još uvijek u početnoj fazi. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud bio vrlo pasivan dugi niz godina i nije provodio nikakve procesne radnje, a svoju ažurnost je pokazao tek od sredine 2015. godine. Uz to, Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio argumente koji bi potkrijepili njegove navode i opravdali neaktivnost u periodu od jedne decenije.

32. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 13 godina nije donio odluku u predmetu u kojem su apelanti tuženi, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelanti su zatražili da im se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

35. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje 13 godina, apelantima se u konkretnom slučaju dosuđuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.950,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

36. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškovi u vezi sa sastavljanjem apelacije padaju isključivo na teret apelanata.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje 13 godina i još uvijek nije okončan, odnosno kada je uz sve objektivne okolnosti i složenost predmeta Osnovni sud tokom većeg dijela postupka bio vrlo pasivan, a za svoju neaktivnost u tako dugom vremenskom periodu nije ponudio razumno opravdanje.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-226/16 (Ž. i B. P.) | Sudska praksa | Aktio