Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3067/13 (M. A.)
Odluka donesena 20. 06. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3067/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3067/13, rješavajući apelaciju Muhameda Aganovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Muhameda Aganovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po zahtjevu za obnavljanje spisa Osnovnog suda udruženog rada, okončanom Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 052655 12 Rsž od 19. marta 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Muhamed Aganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 11. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu obnavljanja spisa Osnovnog suda udruženog rada (u daljnjem tekstu: Sud udruženog rada), u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog Društvenog fonda za penziono i invalidsko osiguranje BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: Fond PIOBiH) radi naknade za odvojeni život od porodice, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 052655 12 Rsž od 19. marta 2014. godine.
2. Apelant je nakon podnošenja apelacije dopunio apelaciju u dva navrata.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 2. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 11. aprila 2016. godine.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. septembra 2014. godine, a Općinski sud 27. aprila 2016. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Činjenice obuhvaćene Odlukom Ustavnog suda broj AP 1400/08 od 11. januara 2011. godine
6. Apelant je 23. novembra 1998. godine podnio zahtjev predsjedniku Općinskog suda za obnovu spisa Suda udruženog rada. Rekonstrukcija predmetnog spisa odnosila se na spor koji je apelant, kao zaposlenik tuženog, pokrenuo protiv Fonda PIOBiH pred Sudom udruženog rada prije početka rata u Bosni i Hercegovini. Naglašeno je da je u toku ratnih djejstava u Sarajevu zapaljena i uništena poslovna zgrada tuženog (zgrada Fonda PIOBiH), pa je samim tim nestala i dokumentacija koja se odnosila na predmetni spor, kao i dokumentacija koja se nalazila u zgradi Suda udruženog rada.
7. Predsjednik Općinskog suda je Rješenjem broj Su-751/98 od 17. decembra 1998. godine dozvolio da se izvede postupak obnavljanja-rekonstrukcije spisa Suda udruženog rada povodom apelantove tužbe protiv Fonda PIOBiH (u daljnjem tekstu: tuženi).
8. Općinski sud je Rješenjem broj PR-514/98 od 30. januara 2001. godine apelantovu tužbu odbacio kao nedopuštenu.
9. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1538/02 od 27. novembra 2002. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
10. Općinski sud, rješavajući u ponovnom postupku, Presudom broj PR-1101/02 od 26. maja 2004. godine odbio je apelantovu tužbu kao neosnovanu.
11. Apelant je 6. oktobra 2006. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda od 20. jula 2006. godine, nakon čega je u više navrata (13. novembra 2007. godine, 17. februara i 17. marta 2008. godine) urgirao postupanje Kantonalnog suda po izjavljenoj žalbi.
12. Kantonalni sud je Rješenjem broj 009-0-Gž-06-002856 od 12. maja 2008. godine apelantovu žalbu uvažio i prvostepeno rješenje ukinuo, te predmet vratio na ponovni postupak.
13. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 052665 98 P od 3. jula 2009. godine, sada odlučujući isključivo o tome da li se predmetni spis Suda udruženog rada može obnoviti, utvrdio da ne postoje podaci za utvrđivanje sadržine spisa nepoznatog broja, te da ne postoje uvjeti za rekonstrukciju navedenog spisa.
14. Apelant je protiv presude Općinskog suda od 3. jula 2009. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu.
15. S obzirom na to da nije uspio ostvariti svoja prava, apelant je 14. maja 2008. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrovana pod brojem AP 1400/08. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 1400/08 od 11. januara 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Kantonalnom sudu, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, da hitno donese odluku u predmetu broj Gž- 06-002856. Uz to, naloženo je Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 76. stav 2. tada važećih Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu isplati iznos od 3.300,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Činjenice iz predmeta broj AP 3067/13
16. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 P 052665 10 Gz od 28. aprila 2011. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
17. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 Rs 052665 11 Rs od 25. aprila 2012. godine kojim se obnavlja spis predmeta Suda udruženog rada, odnosno odluka Suda udruženog rada u postupku koji se vodio pred tim sudom u pravnoj stvari apelanta protiv Fonda PIOBiH radi naknade za odvojeni život. Stavom dva rješenja utvrđeno je da je postupak pravosnažno okončan, a odluka donesena u februaru 1992. godine, te da je ona glasila: Nalaže se učesniku u postupku-protivniku predlagača Stručnoj službi radne jedinice, Sekretarijatu Skupštine SIZ-a PIOBiH da donese odluku o visini naknade troškova odvojenog života od porodice za period od 1. septembra 1990. godine do 30. aprila 1992. godine, u skladu sa odredbama čl. 129. do 133. Pravilnika o stjecanju i raspoređivanju dohotka i raspodjeli sredstava za lične dohotke i zajedničku potrošnju, te da taj iznos isplati predlagatelju Muhamedu Aganoviću sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. septembra 1990. godine pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana od dana donošenja odluke pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Protivnik predlagatelja je dužan predlagatelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.192,00 KM u roku od 15 dana. Preostali zahtjev za naknadu troškova za iznos preko dosuđenog se odbija.
18. Protivnik predagatelja Fond PIOBiH je protiv rješenja Općinskog suda od 25. aprila 2012. godine podnio žalbu, koju je taj sud kao neblagovremenu odbacio svojim Rješenjem broj 65 0 Rs 052665 11 Rs od 24. maja 2012. godine.
19. Odlučujući po žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda od 24. maja 2012. godine, Kantonalni sud je svojim Rješenjem broj 65 0 Rs 052665 12 Rsž od 19. marta 2014. godine žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio, čime je i okončao ovaj postupak.
20. Apelant je, također, podnio i pritužbu Uredu disciplinskog tužioca protiv sudije Kantonalnog suda, koju je Ured disciplinsikog tužioca ispitao i utvrdio da su pritužbe djelimično osnovane u pogledu dužine trajanja postupka, ali ne i u pogledu postojanja okolnosti na strani sudije koje bi opravdavale pokretanje disciplinkog postupka protiv sudije, pa je pritužba odbačena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant navodi da nadležni organi nisu postupili u skladu s Odlukom Ustavnog suda broj AP 1400/08 od 11. januara 2011. godine, te da su nastavili postupati kao i ranije. Budući da povreda njegovog prava na pravično suđenje nije bila otklonjena do trenutka podnošenja apelacije i da se ona kontinuirano i svjesno nastavljala od redovnih sudova, apelant smatra da su se stekli valjani razlozi i ispunile procesne pretpostavke za podnošenje nove apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su njegove odluke donesene u skladu sa važećim zakonskim propisima, kao i prema stanju u spisu, pa smatra da nije došlo do kršenja prava u konkretnoj pravnoj stvari.
23. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u predmetnom postupku nije bilo kršenja prava navedenih u apelaciji.
V. Relevantni propisi
24. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlacenja i sa što manje troškova, te onemoguciti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 224.
Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno sudenje;
4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili 5) preinačiti prvostepenu presudu.
Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje samo jednom, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.
VI. Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po apelantovom zahtjevu za obnavljanje spisa Suda udruženog rada, okončanog Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 052655 12 Rsž od 19. marta 2014. godine.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
29. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka po zahtjevu za obnavljanje spisa, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da je Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 1400/08 od 11. januara 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojena apelantova apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naloženo Kantonalnom sudu da hitno donese odluku u predmetu broj Gž-06-002856. U tom smislu, Ustavni sud će pri odlučivanju u obzir uzeti period od donošenja odluke u predmetu broj AP 1400/08, dakle od 11. januara 2011. godine, do 19. marta 2014. godina, kao dana kada je postupak okončan, dakle period od tri godine b)Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelant tražio obnavljanje spisa, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnoga odnosa, može da se zaključi da je postupak za apelanta značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.
34. Ustavni sud zapaža da je u citiranoj Odluci broj AP 1400/08 zaključeno da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak po zahtjevu za obnavljanje spisa nije završen ni nakon više od 11 godina, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju redovnih sudova.
35. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu odluku ukinuo i vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom taj sud je rješenje donio 25. aprila 2012. godine, kojim se obnavlja spis u konkretnom predmetu. Uslijedila je žalba protivnika predlagatelja, koja je odbačena kao neblagovremena, a zatim i odbijena kao neosnovana.
36. Imajući u vidu postupak nakon usvajanja odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 1400/08, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za nedjelotvorno postupanje redovnih sudova, posebno ako se uzme u obzir da je odluka Općinskog suda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak pa čak i nakon što je Ustavni sud svojom odlukom naložio hitno okončanje postupka. Ustavni sud pak zapaža da je Kantonalni sud mogao iskoristiti mogućnost koju nudi član 224. stav 1. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, pa u cijelosti preinačiti presudu Općinskog suda i na taj način donijeti konačnu odluku za apelanta, a koju je propusito da iskoristi i na taj način dodatno produžio trajanje postupka koji već dugo traje, a pri time se radi o hitnom postupku.
37. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
38. Dakle, Ustavni sud podsjeća da se radi o predmetu od posebnog značaja za apelanta, da o apelantovom zahtjevu nije riješeno niz godina. Stoga, ocjenjujući ponašanje kako Općinskog, tako i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
39. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
41. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
42. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1400/08 od 11. januara 2011. godine utvrdio povredu apelantovog prava, te mu dosudio naknadu nematerijalne štete. Budući da su redovni sudovi nakon donošenja Odluke broj AP 1400/08 nešto ažurnije postupali u predmetu i da je apelant u konačnici ishodio odluku, a da mu je Ustavni sud već dosudio naknadu za veći dio postupka, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak po zahtjevu za obnavljanje spisa Suda udruženog rada trajao niz godina, pri čemu je postupak trajao tri godine nakon što je Ustavni sud usvojio apelantovu apelaciju i naložio nadležnom sudu da hitno okonča postupak. .
44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman