Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4909/13 (I.V. i drugi)

Odluka donesena 20. 06. 2016.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4909/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-4909/13, rješavajući apelaciju I.V. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

I.V. protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 43 0 P 021558 12 Rev od 3. septembra 2013. godine;

Dušica Radošević protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 139837 14 Rev od 12. marta 2015. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 139837 14 Rsž od 14. jula 2014. godine;

Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 110936 15 Rev od 26. novembra 2015.

godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 110936 12 Gž od 29. januara 2013. godine;

Ida Dugalić i Zlata Dugalić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 509473 15 Rev od 17. novembra 2015.

godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2773/05 od 21.

februara 2008. godine;

Adis Eminić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 047429 15 Rev od 22. septembra 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047429 13 Gž od 22.

decembra 2014. godine;

Šefik Kafedžić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 43 0 Mal 087525 14 Rev od 29. oktobra 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 087525 13 Gž od 18. juna 2014. godine;

Zvonimir Jelić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 64 0 P 026262 15 Rev od 3. novembra 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 026262 14 Gž od 23.

oktobra 2014. godine;

Milenko Dejanović protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017187 15 Rev od 15. januara 2016. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017187 15 Gž od 13. avgusta 2015. godine;

Dijana Halilović, Maida Božić, Ismeta Bašić, Suada Zulić i Nihada Gavranović protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 002444 14 Rev od 19. novembra 2015.

godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 002444 11 Gž od 14. februara 2014. godine;

Ramiz Kasumović i Alija Kasumović protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 23 0 P 013918 14 Rev od 12. novembra 2015. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 013918 12 Gž od 5. marta 2014. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacija.

OBRAZLOŽENJE

AP 4909/13

1. I. V. iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 2. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 43 0 P 021558 12 Rev od 3. septembra 2013. godine.

2. Ustavni sud zapaža da je apelant osporenu odluku primio 28. septembra 2013. godine. Rok za podnošenje apelacije istekao je 27. novembra 2013. godine, a apelant je 29. novembra 2013. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.

AP 2723/15

3. Dušica Radošević (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Radmila Plavšić advokat iz Banjaluke podnijela je 29. maja 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 139837 14 Rev od 12. marta 2015. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 139837 14 Rsž od 14. jula 2014. godine.

4. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.

5. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke budući da je reviziono rješenje nadležnog suda doneseno 12. marta 2015. godine. Apelant je 29. maja 2015. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.

AP 170/16

6. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Meliha Filipović, advokat iz Sarajeva podnijela je 12. januara 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 110936 15 Rev od 26. novembra 2015. godine.

7. Ustavni sud zapaža da apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda koju je apelant primio 4. februara 2015. godine. Rok za podnošenje apelacije istekao je 5. marta 2015. godine, a apelant je 12. januara 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.

AP 193/16

8. Ida Dugalić i Zlata Dugalić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sulejman Hadžibegović, advokat iz Sarajeva podnijele su 13. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 509473 15 Rev od 17. novembra 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2773/05 od 21. februara 2008. godine.

9. Ustavni sud zapaža da su apelantice protiv drugostepene presude izjavile reviziju Vrhovnom Federacije BiH sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda koju su apelantice primile 24. marta 2008. godine. Rok za podnošenje apelacije istekao je 23. maja 2008. godine, a apelantice su 13. januara 2016. godine preporučeno poštom podnijele apelaciju Ustavnom sudu.

AP 388/16

10. Adis Eminić iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Adis Mehinović, advokat iz Tešnja, podnio je 22. januara 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 047429 15 Rev od 22. septembra 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047429 13 Gž od 22. decembra 2014. godine.

11. Ustavni sud zapaža da apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda koju je apelant primio 19. januara 2015. godine. Rok za podnošenje apelacije istekao je 21. marta 2015. godine, a apelant je 22. januara 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.

AP 457/16

12. Šefik Kafedžić iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 28. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 43 0 Mal 087525 14 Rev od 29. oktobra 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 087525 13 Gž od 18. juna 2014. godine.

13. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.

14. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke budući da je reviziono rješenje nadležnog suda doneseno 29. oktobra 2015. godine. Apelant je 28. januara 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.

AP 491/16

15. Zvonimir Jelić iz Širokog Brijega (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 28. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 64 0 P 026262 15 Rev od 3. novembra 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 026262 14 Gž od 23. oktobra 2014. godine.

16. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.

17. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke budući da je reviziono rješenje nadležnog suda doneseno 3. novembra 2015. godine. Apelant je 28. januara 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.

AP 553/16

18. Milenko Dejanović iz Bosanske Gradiške (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Branko Gudalo, advokat iz Banjaluke podnio je 4. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017187 15 Rev od 15. januara 2016. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017187 15 Gž od 13. avgusta 2015. godine.

19. Ustavni sud zapaža da apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda koju je apelant primio 25. avgusta 2015. godine. Rok za podnošenje apelacije istekao je 24. septembra 2015. godine, a apelant je 4. februara 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu. AP 591/16

20. Dijana Halilović, Maida Božić, Ismeta Bašić, Suada Zulić i Nihada Gavranović iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantice) koje zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica podnijele su 8. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 002444 14 Rev od 19. novembra 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 002444 11 Gž od 14. februara 2014. godine.

21. Ustavni sud zapaža da su apelantice protiv drugostepene presude izjavile reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelantice izjavile reviziju.

22. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke budući da je reviziono rješenje nadležnog suda doneseno 19. novembra 2015. godine. Apelantice su 8. februara 2016. godine lično podnijele apelaciju Ustavnom sudu.

AP 600/16

23. Ramiz Kasumović i Alija Kasumović (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 5. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 23 0 P 013918 14 Rev od 12. novembra 2015. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 013918 12 Gž od 5. marta 2014. godine.

24. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju.

25. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke budući da je reviziono rješenje nadležnog suda doneseno 12. novembra 2015. godine. Apelanti su 5. februara 2016. godine preporučeno poštom podnijeli apelaciju Ustavnom sudu.

Spajanje predmeta

26. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4909/13. Apelacioni navodi

27. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1). i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

29. Pojedini apelanti su protiv odluke drugostepenog suda, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem nadležnog suda, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1). Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da su konačne odluke u predmetnim slučajevima odluke drugostepenog suda navedene u dispozitivu ove odluke.

30. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelant primili osporene odluke.

31. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4909/13 (I.V. i drugi) | Sudska praksa | Aktio