Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2467/13 (N. V.)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Prekršaj
- Lišavanje imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Proporcionalnost
- Legitiman cilj
- Prekršajni postupak
- Javni interes
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2467/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2467/13, rješavajući apelaciju Nenada Vesića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Nenada Vesića, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Pr 130641 13 Pžp od 29. marta 2013. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-Pr -130641 12 PR-2 VI od 30.
novembra 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nenad Vesić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokatkinja iz Banje Luke, podnio je 4. juna 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 130641 13 Pžp od 29. marta 2013. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0- Pr -130641 12 PR-2 VI od 30. novembra 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 32 ranije važećih Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 9. oktobra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud je 23. oktobra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Uprave za indirektno oporezivanje BiH - Regionalni centar Banja Luka kao ovlašćenog organa zatraženo je 23. marta 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
5. Osnovni sud je 13. aprila 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Uprava za indirektno oporezivanje BiH - Regionalni centar Banja Luka 4. aprila 2016. godine. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr -130641 12 PR VI od 18. septembra 2012. godine utvrđeno je da je apelant odgovoran što je 13. marta 2011. godine u 00.05 časova na graničnom prelazu Gradiška pokušao da ilegalno iznese 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM, koje su bile skrivene u prtljažniku, na mjestu rezervnog točka, u jednoj torbi, u putničkom vozilu marke audi, reg. oznaka NU-CJ-872, kojim je on upravljao, čime je počinio prekršaj iz člana 8 stav 1 tačka a), što je kažnjivo po članu 8 stav 3 Zakona o carinskim prekršajima BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 88/05). Na osnovu navedenog zakona apelant je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM. Nadalje, na osnovu člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima BiH okrivljenom je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, tj. 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM. Novčana kazna ima se platiti u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti ovog rješenja.
8. Osnovni sud je svoju odluku bazirao na dokazima koje je podnio ovlašćeni organ, i to: Službene zabilješke Jedinice granične policije Gradiška broj 18-13-5-04-68-416/11 od 13. marta 2011. godine, Zapisnika o carinskom prekršaju broj 001243 od 13. marta 2011. godine, Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 001081 od 13. marta 2011. godine, te izjave svjedoka S. D., radnika Jedinice granične policije Gradiška. Nadalje, Osnovni sud navodi da je stekao uvjerenje da su se u radnjama okrivljenog stekla sva obilježja prekršaja za koji se tereti, koji je počinjen u vrijeme i na način opisan u izreci ovog rješenja, zbog čega je sud utvrdio odgovarajuću sankciju na osnovu izvedenih dokaza. Prilikom odlučivanja o visini sankcije, Osnovni sud na strani apelanta nije pronašao ni olakšavajuće ni otežavajuće okolnosti, a izrečena novčana kazna srazmjerna je težini učinjenog prekršaja i stepenu apelantove odgovornosti, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja, smatrajući da će se njom postići svrha kažnjavanja. Na osnovu člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima BiH okrivljenom je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta prekršaja - 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 071 0 PR -130641 12 PR 2-VI od 12. oktobra 2012. godine dopušten je povraćaj u pređašnje stanje, prethodno rješenje stavljeno van snage, a usmeni pretres zakazan za 30. novembar 2012. godine s početkom u 8.30 časova.
10. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr -130641 12 PR-2 VI od 30. novembra 2012. godine utvrđeno je da je apelant odgovoran što je 13. marta 2011. godine u 00.05 časova na graničnom prelazu Gradiška pokušao da ilegalno iznese 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM, koje su bile skrivene u prtljažniku, na mjestu rezervnog točka, u jednoj torbi, u putničkom vozilu marke audi, reg. oznaka NU-CJ-872, kojim je on upravljao, čime je počinio prekršaj iz člana 8 stav 1 tačka a), što je kažnjivo po članu 8 stav 3 Zakona o carinskim prekršajima BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 88/05). Na osnovu navedenog zakona, apelant je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM. Na osnovu člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima BiH, okrivljenom se izriče zaštitna mjera oduzimanja predmeta, tj. 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM, a novčana kazna ima se platiti u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti ovog rješenja.
11. Osnovni sud navodi da je apelant bio u obavezi da se po prijemu poziva u zakazano vrijeme odazove na usmeni pretres, te da je tu obavezu izvršio on bi na taj način iskoristio svoja prava predviđena čl. 47 i 48, st. 3, 4, 5, 6 i 7 Zakona o prekršajima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZOPRS), ali je on svojim nedolaskom propustio da se pojavi na usmenom pretresu, usljed čega je sud, u skladu s odredbom čl. 4 i 55 ZOPRS koji predviđa ,,ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja“, odlučio kao u izreci rješenja.
12. Osnovni sud je svoju odluku bazirao na dokazima koje je podnio ovlašćeni organ, nakon čega je stekao uvjerenje da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja prekršaja za koji se tereti, koji je počinjen u vrijeme i na način opisan u izreci rješenja, zbog čega je sud utvrdio odgovarajuću sankciju na osnovu izvedenih dokaza. Prilikom odlučivanja o visini sankcije, Osnovni sud na strani apelanta nije pronašao ni olakšavajuće ni otežavajuće okolnosti, a izrečena novčana kazna srazmjerna je težini učinjenog prekršaja i stepenu apelantove odgovornosti, te je odlučeno kao u izreci rješenja smatrajući da će se njom postići svrha kažnjavanja. Na osnovu člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima BiH okrivljenom je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta prekršaja - 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM.
13. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Pr 130641 13 Pžp od 29. marta 2013. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno.
14. Kako navodi Okružni sud, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostepeni sud tokom pripreme za usmeni pretres preduzeo sve potrebne radnje u svrhu obezbjeđenja prisustva okrivljenog apelanta na pretresu, odnosno pribavljanja njegove tačne adrese, zatim da je pozivanje apelanta izvršio u skladu sa članom 43 stav 3 tačka a) Zakona o prekršajima Republike Srpske na njegovu adresu koja je evidentirana u Registru prebivališta i boravišta koju vodi Glavni centar za obradu podataka. Poziv na usmeni pretres za 30. novembar 2012. godine upućen je onako kako je to propisano odredbom člana 2 stav 1 tačka h) ZOPRS, koji je apelant uredno primio, što potvrđuje dostavnica u spisu predmeta.
15. Budući da je predmetno ročište za usmeni pretres bilo zakazano za 30. novembar 2012. godine, na koje se odazvao predstavnik podnosioca zahtjeva, dok se apelant nije odazvao, niti svoj izostanak opravdao iako je poziv za usmeni pretres uredno primio, Okružni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pravilno postupio kada je primijenio pomenuti član 55 ZOPRS u odnosu na apelanta. Navedeno je da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno procesno pravo, odnosno da nije narušen standard pravičnog suđenja koji propisuje član 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
16. Razmatrajući odluku o kazni, kao apelantovom žalbenom osnovu, Okružni sud je utvrdio da je ona izrečena u skladu sa članom 10 ZOPRS. Naime, budući da je u konkretnom slučaju za predmetni prekršaj prvostepeni sud apelantu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 200,00 KM, pri čemu nije pronašao olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, to i Okružni sud smatra da je apelantu izrečena adekvatna novčana kazna, srazmjerna težini počinjenog prekršaja, uz uvažavanje zakonski propisanog raspona kazne propisane za predmetni prekršaj, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja predviđena zakonom, kako generalna tako i specijalna prevencija. Budući da je apelant u konkretnom slučaju oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 8 stav 1 tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, to je, i po mišljenju Okružnog suda, prvostepeni sud na osnovu člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima BiH okrivljenom pravilno izrekao zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta, tj. 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije.
18. Apelant smatra da sud nije obrazložio bitne elemente prekršaja za koji je apelant oglašen odgovornim, a što je rezultiralo proizvoljnom primjenom prava, tj. člana 8 stav 1 tačka a) i člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima BiH. Apelant navodi da citirani čl. 34 i 38 Zakona o carinskim prekršajima BiH propisuju ulazak robe u carinsko područje BiH, a o kom bitnom elementu sud nije dao razloge, a podnosilac zahtjeva nije dokazao da je okrivljeni uvozio predmetne cigarete. Navodi da predmetne cigarete, prema izreci rješenja, nije unosio preko carinske linije, već iznosio. On smatra da nije dokazan bitan elemenat prekršaja - uvoz robe, zbog čega se u apelantovom ponašanju ne stiču obilježja prekršaja za koji je procesuiran i kažnjen. Apelant smatra da je prekršen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6 Evropske konvencije - proizvoljna primjena prava i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, te ukine osporena rješenja i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak, da naloži Okružnom suda da u roku od tri mjeseca od dostavljanja odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama, te da da apelantu dosudi troškove zastupanja.
b) Odgovor na apelaciju
19. Okružni sud navodi da je apelacija u cijelosti neosnovana zato što je prvostepeno rješenje o prekršaju, kojim je apelant oglašen odgovornim, doneseno zbog propuštanja uredno pozvanog apelanta kao okrivljenog da pristupi na usmeni pretres. Na taj način je, u skladu sa članom 44 stav 1 ZOPRS, apelant prihvatio odgovornost za prekršaj koji mu je zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka ovlašćeni organ stavio na teret. Okružni sud je odbio kao neosnovanu žalbu apelantovog branioca, izjavljenu protiv predmetnog rješenja, utvrdivši da je pobijano rješenje doneseno u skladu sa članom 55 u vezi sa članom
44 ZOPRS.
20. Slijedom navedenog, a kako je u činjeničnim navodima apelacije izostalo obrazloženje u čemu se sastoji navodna povreda prava apelanta, Okružni sud navodi da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega se predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
21. Iznoseći hronološki tok postupka, Osnovni sud smatra da u konkretnom predmetu nema povrede ustavnih prava na koja ukazuje apelant.
22. U odgovoru na apelaciju, carinski referent na graničnom prelazu kao ovlašćeni organ navodi da ostaje pri svim navodima i dokazima o učinjenom carinskom prekršaju navedenom u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka i iznijetim i utvrđenim činjenicama i dokazima u dokaznom postupku pred nadležnim sudom. Osnovni i Okružni sud su, na osnovu navoda iznijetih u zahtjevu i iznijetih dokaza, utvrdili da je u apelantovim radnjama ostvareno obilježje carinskog prekršaja koji mu se stavlja na teret, a nesumnjivo je utvrđeno da je apelant učinio radnje koje predstavljaju carinski prekršaj. Nadležni sudovi su se u svojim postupcima držali principa postupka i takođe utvrdili materijalnu istinu da je apelant preduzeo radnje opisane u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, te time pravilno utvrdili apelantovu odgovornost i odredili mu sankciju, čija je svrha upravo kažnjavanje ovakvih radnji.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o carinskoj politici BiH („Službeni glasnik BiH” broj 57/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 4.
U primjeni ovog zakona, pojmovi imaju sljedeće značenje:
(8)„izvozne dažbine“ znači carinske i druge dažbine sa podjednakim efektom kao carinske dažbine naplative pri izvozu robe, ali ne uključujući naknade i troškove za izvršene usluge.
(14) ”Kontrola od strane carinskih organa” znači obavljanje specifičnih radnji kao što je pregled robe, provjera postojanja i vjerodostojnosti dokumenata, pregled poslovnih knjiga i druge evidencije, pregled prevoznih sredstava, pregled prtljaga i druge robe koju lice nosi sa sobom ili na sebi i sprovođenje bilo kojih službenih istraga i sličnih postupaka s ciljem obezbjeđivanja primjene carinskih propisa i, kada je to potrebno, drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja podliježe carinskom nadzoru.
(19) “Prijavljivanje robe carini” znači obavještavanje carinskih organa, na propisani način, o prispijeću robe u carinsku kancelariju ili na bilo koje drugo mjesto koje je određeno ili odobreno od strane carinskih organa.
24. Zakon o prekršajima RS („Službeni glasnik RS” br. 34/06, 1/09 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 44.
Propuštanje pojavljivanja okrivljenog (1) Okrivljeni koji se ne pojavi u vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa članom 33. stav 4. ili članom 43. stav 3. ovog zakona smatraće se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem.
(2) Ako je prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga, prekršajni nalog će postati konačan i izvršan u skladu sa članom 36. ovog zakona ili ako je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti odluku o prekršaju u skladu sa članom 55. ovog zakona. Član 55.
Odgovornost zbog propuštanja Ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja. Sud će izreći odgovarajuću sankciju na osnovu dokaza dostavljenih od ovlaštenog organa.
25. U Zakonu o carinskim prekršajima u BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 72/13) relevantne odredbe glase:
Član 8. stav 1. tačka a) ( Neprijavljivanje robe i nepraviln o ) korišćenje robe uvezene po povlastici (1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 40.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:
a) ako carinskim organima ne prijavi robu koju unosi preko carinske linije (čl. 34. i
38. ZCPBiH);
(3) Za radnje iz stava (1) ovoga člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 8.000 KM.
Član 9.
(Zabranjena roba) (1) Novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 30.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako lažnim prikazivanjem činjenica ostvari ili pokuša ostvariti uvoz ili izvoz robe čiji je uvoz ili izvoz zabranjen, ili je ograničen posebnim propisima (član
34. ZCPBiH).
(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 3.000 KM.
(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 5.000 KM.
Član 19. stav 1.
(Oduzimanje robe) (1) Roba koja je predmet prekršaja iz čl. 3, 4, 5, 6, 7, 8. stav (1) tačka a), člana 9. i člana 10. stav (1) tačka b), člana 12. stav (1) tačka a) i roba koja je predmet prekršaja iz člana 17. ovog zakona, ako je učinilac prekršaja izvršio neku od radnji predviđenih u čl. 3, 4, 5, 6, 7, u članu 8. stav (1) tačka a), u članu 9, članu 10. stav (1) tačka b) i članu 12. stav (1) tačka a), oduzeće se.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 Pr 130641 13 Pžp od 29. marta 2013. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 5. aprila 2013. godine, a apelacija je podnesena 4. juna 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant je naveo da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže krivim u skladu sa zakonom.
33. Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju radilo o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radilo o „krivičnoj“ optužbi protiv apelanta u smislu člana 6 Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba „krivična“ u smislu značenja iz člana 6 Evropske konvencije daje se na osnovu kriterijuma: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i strogost kazne i ovi kriterijumi ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterijuma: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju da budu kumulativno ispunjeni da bi se radilo o „krivičnoj optužbi“. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterijuma, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na prirodu prekršene norme i svrhu sankcije radilo o „krivičnoj optužbi“ protiv apelanta, kojem je i izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji je i bio predmet konkretnog prekršaja. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom postupku odlučivalo i o apelantovim imovinskim pravima, odnosno da se ishod postupka odnosio na apelantova građanska prava, te zaključuje da je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
34. Razmatrajući apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje koji se odnose na pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način koji zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
35. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da su Osnovni i Okružni sud, nasuprot navodima apelacije, u osporenim odlukama dali jasna i precizna obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni materijalnog i procesnog prava. Pri tome je Okružni sud ocijenio da je apelant neosnovano osporio prvostepeno rješenje budući da je iz dokaza koji su izvedeni u prethodnom postupku utvrđeno da je apelant odgovoran što je 13. marta 2011. godine u 00.05 časova na graničnom prelazu Gradiška pokušao da ilegalno iznese 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM, čime je počinio prekršaj iz člana 8 stav 1 tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, što je kažnjivo po članu 8 stav 3 istog zakona. Na osnovu navedenog zakona apelant je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM i izrečena mu je zaštitna mjera oduzimanja predmeta, tj. 1.011 kutija-paklica cigareta, marke ,,West“, maloprodajne vrijednosti 2.729,70 BAM.
36. Ustavni sud iz obrazloženja osporenih odluka zapaža da je prvostepeno rješenje o prekršaju, kojim je apelant oglašen odgovornim, doneseno zbog propuštanja uredno pozvanog apelanta kao okrivljenog da pristupi na usmeni pretres, čime je on, u skladu sa članom 44 stav 1 ZORRS prihvatio odgovornost za prekršaj koji mu je zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka ovlašćeni organ stavio na teret. Takođe, Okružni sud je odbio kao neosnovanu žalbu apelantovog branioca, izjavljenu protiv predmetnog rješenja, utvrdivši da je pobijano rješenje doneseno u skladu sa članom 55 u vezi sa članom 44
ZORRS.
37. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da su osporene odluke, kojima je određena zaštitna mjera oduzimanja robe, donesene u skladu sa zakonom budući da je odredbom člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine propisano da se roba koja je predmet prekršaja može oduzeti, o čemu se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenično utvrđenje suda, nesporno i radi.
38. Dalje, Ustavni sud smatra da obrazloženja odluka zadovoljavaju standarde određene članom 6 stav 1 Evropske konvencije, naglašavajući da u navedenom postupku niti jedno procesno pravo apelantu nije bilo uskraćeno. Iz navoda apelacije, kao i iz obrazloženja osporenih odluka, proizlazi da je apelantu bio u obavezi da se po prijemu poziva odazove na usmeni pretres, te da tu svoju obavezu nije izvršio. Ustavni sud primjećuje da je sud postupio u skladu s odredbom čl. 44 i 55 ZOPRS koja predviđa: ,,Ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja.“
39. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija neosnovana i da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
40. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
k) Pravo na imovinu.
Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
41. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ističući da: „Svako fizičko i pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine i niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.“ Ustavni sud nalazi da je predmetna roba, koja je bila predmet konkretnog prekršaja i u odnosu na koju je izrečena zaštitna mjera njenog oduzimanja, čije je vraćanje apelant zahtijevao, predstavlja apelantovu imovinu. Stoga se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo i o apelantovom imovinskom pravu, a što potpada pod opseg člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine.
42. Ustavni sud podsjeća da član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je opšte prirode i iziskuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uslovima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, da nadziru korišćenje imovine u skladu s javnim interesom. Ova tri pravila nisu „različita“ u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu opšteg principa iskazanog u prvom pravilu.
43. Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama došlo do miješanja u apelantovo pravo koje se ogleda u tome što izrečena zaštitna mjera obuhvata „lišavanje“ apelanta predmetne robe koja je njegova svojina, a koja je predmet prekršaja. Da bi lišavanje imovine bilo u skladu sa drugom rečenicom stava 1 člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju, ono mora biti: (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu s principom proporcionalnosti. U pogledu zakonitosti, miješanje u imovinu je zakonito samo ako je zakon koji je osnov za takvo miješanje (a) pristupačan građanima, (b) formulisan s odgovarajućom tačnošću i preciznošću da bi se građanima omogućilo da mu prilagode svoje postupke i (c) kompatibilan s vladavinom prava, što znači da pravna sloboda odlučivanja koju uživaju izvršni organi ne smije biti neograničena, odnosno zakon mora građanima da obezbijedi odgovarajuću zaštitu od proizvoljnog miješanja. U pogledu javnog interesa mora da postoji razuman odnos proporcionalnosti između korišćenih sredstava i cilja kojem se teži. Drugim riječima, nadležni organ mora da utvrdi da li je uspostavljena pravična ravnoteža između potreba javnog interesa i interesa pojedinca (vidi Evropski sud, odluka u predmetu Sporrong i Lonnroth od 23. septembra 1982. godine, Serija A, broj 52, st. 69 i 73). Prilikom utvrđivanja postojanja pravične ravnoteže, država ima široku slobodu odlučivanja u pogledu odabira sredstava primjene i utvrđivanja opravdanosti posljedica takve primjene u javnom interesu radi ostvarivanja svrhe predmetnog zakona.
44. U konkretnom slučaju, izrečena je zaštitna mjera na osnovu člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine i ona se odnosi na oduzimanje predmeta koji je bio predmet prekršaja koji je propisan istim zakonom. Navedene zakonske odredbe su primjenjive i na pravna i na fizička lica, a roba koja je bila predmet prekršaja može se oduzeti i kada nije svojina učinioca prekršaja. Navedeni zakon je objavljen u „Službenom glasniku BiH“ broj 88/05. Tekst zakonskih odredbi na koje se pozivaju Osnovni i Okružni sud je jezički jasan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelant mogao predvidjeti suštinu zaštitne mjere „ako carinskim organima ne prijavi robu koju unosi preko carinske linije“.
45. Dalje, Ustavni sud smatra da je zakonsko uređenje oblasti carinskih prekršaja na carinskom području Bosne i Hercegovine nesumnjivo u javnom interesu. Država Bosna i Hercegovina ima slobodu odlučivanja prilikom određivanja carinskih prekršaja, između ostalog, i pravo na izricanje zaštitnih mjera za učinjene prekršaje kako bi se obezbijedilo poštovanje zakonom propisanih uslova vezanih za uvoz robe i njeno korišćenje. Stoga, Ustavni sud smatra da je sprečavanje kršenja zakonom propisanih uslova u vezi s uvozom robe, kojim se, između ostalog, zahtijeva i prijavljivanje carinskim organima robe koja se unosi preko carinske linije, legitiman cilj koji je u javnom interesu (vidi, mutatis mutandis, Presuda Evropskog suda u predmetu Hentrich protiv Francuske od 3. jula 1995. godine, Serija A, broj 296-A, stav 39 i dalje).
46. Iako se sud u izricanju prekršajne mjere apelantu pozvao na član 8 Zakona o carinskim prekršajima BiH, Ustavni sud primjećuje da član 9 istog zakona navodi termin da će se za prekršaj kazniti pravno lice ako lažnim prikazivanjem činjenica ostvari ili pokuša ostvariti uvoz ili izvoz robe čiji je uvoz ili izvoz zabranjen ili je ograničen posebnim propisima. Dakle, ovdje se termin izvoz navodi kao zabranjena prekršajna radnja koja je apelantu stavljena na teret. Nadalje, Zakon o carinskoj politici BiH, član 4, takođe koristi izraze „izvozne dažbine“, „kontrola od strane carinskih organa“ i „prijavljivanje robe carini“, koji ukazuju da se izvozne dažbine i kontrola odnose na izvoz proizvoda koji se izvoze i takođe podliježu kontroli.
47. Konačno, izricanje zaštitnih mjera za nepoštovanje propisanih uslova i ponašanje prilikom uvoza robe na carinsko područje Bosne i Hercegovine je prikladan način koji stoji na raspolaganju organima vlasti da destimulišu takve aktivnosti i utiču na suzbijanje krijumčarenja. U konkretnom slučaju, nadležni sudovi su činjenično stanje utvrdili, a sam prekršajni postupak sproveden je uz primjenu odgovarajućih materijalnih propisa i procedura jer apelant zbog svog propusta nije bio prisutan na glavnom pretresu. Takođe, apelant je koristio pravni lijek protiv prvostepene odluke budući da je navedenom odlukom izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta. Okružni sud je odlučio o navedenoj apelantovoj žalbi u dijelu odluke o apelantovom prisustvu na glavnom pretresu, odluci o kazni i o izrečenoj zaštitnoj mjeri, imajući u vidu relevantne odredbe ZOPRS.
48. Dakle, s obzirom da je u prethodnim tačkama ove odluke utvrđeno da je apelant zakonito lišen imovine u javnom interesu, Ustavni sud još treba da odgovori na pitanje da li je to lišavanje apelanta imovine proporcionalno cilju koji se želi postići, tj. da li je uspostavljena pravična ravnoteža između apelantovog prava i opšteg javnog interesa.
49. Ustavni sud smatra da je lišavanje apelanta njegove imovine, odnosno oduzetog predmeta, koja je bila predmet prekršajnog postupka u skladu sa zakonom i javnim interesom, te da je proporcionalna cilju uvođenja carinske discipline i prevencije pojava prometovanja robom koja je predmet carinskog prekršaja, te u konkretnom slučaju ne predstavlja prevelik teret za apelanta u poređenju s ostalim učesnicima u prometu robom koja se uvozi/izvozi na (iz) domaće(g) carinsko(g) područje/a. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je izrečena zaštitna mjera, tj. oduzimanje predmeta koji je bio predmet prekršaja, proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići Zakonom o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine u smislu uspostavljanja carinske discipline koja je uslov za normalno funkcionisanje države.
50. Slijedi da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u predmetnom postupku, te je apelacija u odnosu na ove navode neosnovana.
VIII.Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom na to da u obrazloženjima osporenih odluka Ustavni sud nije našao proizvoljnost u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, niti je u predmetnom postupku u suštinskom smislu apelantu bilo uskraćeno bilo koje procesno pravo propisano članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije.
52. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije povrijeđeno ni apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je zaštitna mjera oduzimanja apelantove robe, koja je bila predmet prekršaja, proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići Zakonom o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine.
53. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman