Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-856/16 (N. L.)

Odluka donesena 20. 06. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-856/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. juna 2016. godine, u predmetu broj AP-856/16, rješavajući apelaciju Nataše Lončarević, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nataša Lončarević, protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 124744 15 Gž od 10. decembra 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nataša Lončarević (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banje Luke, koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijela je 23. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 124744 15 Gž od 10. decembra 2015. godine. Apelantica je, u dopuni apelacije od 28. aprila 2016. godine, dostavila Ustavnom sudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 124744 16 Rev od 15. marta 2016. godine, kojim je apelanticina revizija, podnesena protiv osporene presude Okružnog suda, odbačena kao nedozvoljena, pa Ustavni sud konstatuje da je navedena odluka Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezana je apelantica da tužitelju (JZU „Dom zdravlja“ u Banja Luci) isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom obrazloženju, između ostalog, Okružni sud navodi da je suprotno od apelanticinih žalbenih navoda, prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku, savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, pravilno utvrđujući činjenice koje su relevantne za presuđenje spora, dajući jasne i logične razloge za svoju odluku. Dalje se navodi, da je činjenično utvrđenje i pravni zaključak prvostepenog suda, da se zaključenjem Ugovora o stipendiranju, koji ugovor je dvostrano obavezni, konsenzualni i naplatni pravni posao, apelantica obavezala da će na način i u roku predviđenom rješenjem nadležnog ministarstva obaviti specijalistički staž, položiti specijalistički ispit, raditi kod tužitelja onoliko vremena koliko je trajao specijalistički staž, a u protivnom da će vratiti primljene naknade plata i druge naknade koje je primila za vrijeme obavljanja specijalizantskog staža, a da se tužitelj obavezao da će specijalizantu isplaćivati naknadu plate i druge troškove vezane za predmet ugovora, te da će nakon položenog specijalizantskog ispita apelanticu rasporediti na radno mjesto koje odgovara njenoj specijalizaciji. Okružni sud, također, navodi da je tužitelj ispunio svoje ugovorne obaveze, dok apelantica nije izvršila ugovorom preuzetu obavezu, da nakon položenog specijalističkog ispita ostane kod tuženog i da radi onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, odnosno da je apelantica na specijalizaciji provela 45 mjeseci, a da je kod tužitelja radila 29 mjeseci, iz čega proizlazi da apelantica nije ispunila ugovorene obaveze, tj. da je djelomično ispunila svoju obavezu. Okružni sud konstatuje da nisu osnovani ni apelanticini žalbeni navodi, da tužitelj nije dokazao da je tužena zaista odrađivala specijalistički staž u drugim institucijama u skladu sa planom i programom, da se apelantica primorava da ispuni svoju obavezu a da se nije cijenilo to što tužitelj nije ispoštovao svoju ugovorenu obavezu. Okružni sud zaključuje, da nije sporno da je apelantica položila specijalistički ispit i stekla stručni naziv specijalista epidemiolog, te da je nadležno ministarstvo apelantici dozvolilo da pristupi polaganju specijalističkog ispita, dakle uz ispunjavanje uslova za polaganje ispita, koji, između ostalog, podrazumijevaju da je apelantica obavila teoretski i praktični dio nastave na fakultetu, te praktični stručni rad u zdravstvenim ustanovama, te da u suprotnom, da ista nije ispunila ove uslove, ne bi joj ni bilo odobreno polaganje ispita.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-856/16 (N. L.) | Sudska praksa | Aktio