Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2826/14 (D. P.)

Odluka donesena 07. 07. 2016.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2826/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-2826/14, rješavajući apelaciju Darka Plavšića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Darka Plavšića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kome se odlučuje po zahtjevu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj: 15.03-360-22/12 od 18. aprila 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Darko Plavšić (u daljem tekstu: apelant) iz Aleksandrovca, Opština Laktaši, koga zastupa Lazo Radić advokat iz Banja Luke, podnio je 16. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja postupka u kome se odlučuje po zahtjevu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo) broj: 15.03-360-22/12 od 18. aprila 2012. godine.

2. Apelant je 5. juna 2012. godine Ministarstvu podnio prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja broj: 15.03-360-22/12 od 18. aprila 2012. godine, kojim je na prijedlog investitora JP „Putevi Republike Srpske“ dato odobrenje za građenje priključne vezne saobraćajnice na magistralnom putu, pobliže navedenom u osporenom rješenju, gdje bi dio te trase obuhvatio i apelantovo zemljište na kome je apelant sagradio stambeno-poslovni objekat. Rješavajući po prijedlogu apelanta Ministarstvo je donijelo rješenje broj: 15.03-360-57/12 od 29. oktobra 2012. godine kojim je odbijen prijedlog apelanta za oglašavanje ništavnim osporenog rješenja. Protiv navedenog rješenja apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom. Rješavajući u upravnom sporu Okružni sud je donio presudu broj: 11 0 U 010883 12 U od 9. aprila 2014. godine kojom je tužbu apelanta odbio kao neosnovanu.

3. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant Ministarstvu, nakon donešene navedene presude Okružnog suda, podnio zahtjev za ponavljanje postupka, koje je povodom zahtjeva apelanta donijelo zaključak broj: 15.03-360-38/12 od 18. avgusta 2014. godine kojim je dozvoljeno ponavljanje postupka okončanog rješenjem tog Ministarstva broj: 15.03-360-22/12 od 18. aprila 2012. godine, na način što će održati usmenu raspravu i omogućiti apelantu da da potrebne podatke i štiti svoja prava i pravne interese. Protiv navedenog zaključka tužbu je podnio investitor JP „Putevi Republike Srpske“ kojom je pred Okružnim sudom pokrenuo upravni spor. Rješavajući u upravnom sporu Okružni sud je donio presudu broj: 11 0 U 015113 14 U od 16. novembra 2015. godine kojom je tužbu uvažio i osporeni akt Ministarstva poništio. Rješavajući u ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo zaključak broj: 15.03-360-38/12 od 12. januara 2016. godine kojim je odbijen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka, protiv koga je apelant tužbom pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, gdje se predmet vodi pod brojem: 11 0 U 018189 16 U. Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka po njegovom zahtjevu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva broj: 15.03-360-22/12 od 18. aprila 2012. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz čl. II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose isključivo na dužinu trajanja postupka u kojem se odlučuje o njegovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kome se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. ne raspravlja se o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponavljanje postupka (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja u predmetnom postupku, ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanta, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučuje o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka koji je pravosnažno okončan. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

7. Budući da se u predmetnom postupku, odlučuje isključivo o procesnim pitanjima, Ustavni sud dalje konstatuje da predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije..

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2826/14 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio