Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-587/16 (O. H.)
Odluka donesena 20. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vlasničko-pravni odnosi
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-587/16
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 587/16, rješavajući apelaciju Omera Huskića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Omera Huskića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 086322 15 P2.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Omeru Huskiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Omeru Huskiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Omer Huskić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 8. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 086322 15 P2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 19. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 2. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. M. Č., LJ. K. i R. B. (u daljnjem tekstu: tužitelji) su 9. februara 2005. godine podnijeli tužbu protiv apelanta radi predaje u posjed nekretnine i naknade štete, vrijednost spora 35.000,00 KM.
6. Općinski sud je 15. juna 2006. godine donio Presudu broj P-409/05 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da je apelant dužan predati im u državinu i na slobodno raspolaganje nekretnine, označene kao k. č. broj 33, u naravi zemljište ukupne površine 610 m², upisane u pl. broj 54/06 k. o. Vlakovo, a što prema gruntovnim podacima predstavljaju nekretnine označene kao k. č. br. 1515/1, 1515/2, 1515/3 i 1515/4, upisane u zk. ul. broj 48 k. o. Rakovica, te da im nadoknadi štetu u iznosu od 35.000,00 KM, srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, kao i troškove parničnog postupka. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uklanjanje bespravno podignutog objekta s navedene nekretnine je odbačen. Odbijen je i apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je on tražio da se utvrdi da je apelant kao savjesni i zakoniti graditelj stekao građenjem pravo vlasništva na zidanom objektu za odmor - vikend kući, u osnovi dimenzija 11,2 x 6,6 m, spratnosti prizemlje plus visoko potkrovlje, kao i prava vlasništva na zemljištu pod objektom, dok je zaključenjem Predugovora o kupoprodaji zemlje od 28. februara 2002. godine ov. broj 1559/02 od 4. marta 2002. godine postao zakoniti i savjesni posjednik i faktički vlasnik, te pribavio valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i posjeda na nekretninama označenim kao k. č. br. 32 i 33, upisanim u pl. broj 54 k. o. Vlakovo, a po starom premjeru označenim kao k. č. broj 1506/1 dio i k. č. broj 1506/5 dio, upisanim u zk. ul. broj 3430 k. o. Rakovica, u površini i u dijelu koji odgovara parcelama i katastarskom operatu koje su označene kao k. č. br. 32 i 33 iz pl. broj 54 k. o. Vlakovo, a što su tužitelji dužni priznati, a drugotužiteljica i trećetužiteljica su dužne trpjeti da se apelant na osnovu te presude u katastarskom operatu Općine Ilidža evidentira kao posjednik naprijed opisanih nekretnina s dijelom 1/1, te da mu solidarno nadoknade troškove parničnog postupka.
7. Odlučujući o žalbama stranaka u postupku, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0- GŽ-06-002562 od 22. decembra 2008. godine kojim je žalbe uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 086322 05 P od 13. februara 2015. godine kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se apelant obaveže da tužiteljima preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine koje u naravi predstavljaju zemljište, upisane kao k. č. br. 32 i 33, upisane u pl. broj 54 ko. Vlakovo, što po starom premjeru odgovara nekretninama upisanim u k. č. broj 1506/1 i dijelu k. č. broj 1506/5 k. o. Rakovica, upisane u zk. ul. broj 5364, te da ukloni bespravno podignuti objekat s navedenih nekretnina i da tužiteljima na ime nanesene štete isplati iznos od 35.000,00 KM, uz naknadu troškova parničnog postupka. Stavom dva presude je u cijelosti odbijen i apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant građenjem vlastitim sredstvima i osobnim radom postao izvanknjižni vlasnik i stekao zakonit i savjestan posjed, zidane stambene zgrade - vikend objekta, u osnovi dimenzija 6,60 x 9,30 m, spratnosti prizemlje plus visoko potkrovlje, kao i pravo vlasništva na zemljištu pod objektom i zemljištu neophodnom za redovnu upotrebu objekta, sve prema skici lica mjesta vještaka geodetske struke Anđe Balte od 27. oktobra 2011. godine, a koje zemljište je označeno kao k. č. br. 33-dio, 32-dio i 31-dio, upisane u pl. broj 54/07 k. o. Vlakovo, u ukupnoj površini od 2.629 m² (po starom premjeru zemljište označeno kao k. č. broj 1506/1-dio i k. č. broj 1506/5-dio, zk. ul. broj 5364 i k. č. broj 1505-dio, upisana u zk. ul. broj 2141 k. o. Rakovica, što su tužitelji dužni priznati i trpjeti da se apelant nakon izvršenog cijepanja gore opisane parcele i formiranja novih katastarskih čestica u ukupnoj površini od 2.629 m u zk. knjigama upiše kao isključivi vlasnik objekta i zemljišta neophodnog za redovnu upotrebu objekta, te da se u katastarskom operatu evidentira kao isključivi posjednik tih nekretnina, kao i da mu nadoknade troškove parničnog postupka.
9. Odlučujući o žalbama stranaka u postupku, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 P 086322 15 Gž od 4. septembra 2015. godine kojim je žalbe uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
10. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je u vrlo detaljnoj apelaciji opisao tok postupka, iscrpno navodeći procesne radnje koje su redovni sudovi provodili u njegovom predmetu. Apelant od Ustavnog suda traži da usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, naloži Općinskom sudu da hitno okonča predmetni postupak, te da naloži Vladi Kantona Sarajevo da mu na ime nematerijalne štete isplati iznos do 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju izjavio da je prvostepeni postupak vođen po odredbama Zakona o parničnom postupku, te da je odluka u toj pravnoj stvari donesena na osnovu materijalnih propisa, što je taj sud detaljno obrazložio u prvostepenoj odluci. V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 224.
Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje;
4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili 5) preinačiti prvostepenu presudu.
Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje samo jednom, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da su tužitelji 9. februara 2005. godine protiv apelanta podnijeli tužbu za predaju u posjed nekretnine i naknadu štete i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od preko 11 godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku po zahtjevu za predaju u posjed nekretnina i naknadu štete, pa se s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
22. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način doprinio dužini trajanja postupka.
23. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud svoju presudu donio u junu 2006. godine, odnosno malo više od godinu dana nakon što je tužba podnesena, što se ne može ocijeniti kao nerazumno dug period, naročito imajući u vidu obim i složenost predmeta. Odlučujući po žalbi, kako apelanta tako i tužitelja, Kantonalni sud je svoje rješenje donio u decembru 2008. godine, odnosno više od dvije godine nakon što su žalbe podnesene. Postupak po žalbi je trajao nešto duže od postupka pred prvostepenim organom, ali se i dalje ne može govoriti o nerazumno dugom trajanju postupka. Za razliku od postupka vođenog do tada, ponovni postupak je trajao znatno duže. Naime, Općinski sud je svoju drugu odluku u ponovnom postupku donio tek početkom 2015. godine, odnosno nakon šest godina. Ovako dug period odlučivanja Općinski sud nije ničim opravdao, niti Ustavni sud iz spisa može naći argumente koji bi išli u prilog ponašanju Općinskog suda. Postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom je okončan za manje od godinu dana, što se ne može cijeniti nerazumno dugim periodom.
24. Imajući u vidu cjelokupni postupak, Ustavni sud smatra da je postupak u početku tekao u vrlo razumnim rokovima i da su odluke na dvije instance donesene vrlo brzo, ali nakon što je predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, nastupila je višegodišnja neaktivnost Općinskog suda koja, uprkos složenosti predmeta, nije opravdana. Općinski sud ni u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio argumente koji bi opravdali izostanak njegove aktivnosti u ovako dugom periodu. S druge strane, Kantonalni sud je svojim ponašanjem i postupanjem u predmetu pokazao izuzetnu ažurnost i predmet po žalbi riješio u vrlo kratkom periodu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na mogućnost koju nudi član 224. stav 1. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, a koju je Kantonalni sud propustio da iskoristi kada je i drugi put predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Budući da je oba puta žalbe stranaka u postupku uvažio i prvostepene presude ukinuo, Kantonalni sud bi, eventualno, iskoristivši zakonske mogućnosti, tačnije preinačivši prvostepenu presudu znatno smanjio dužinu trajanja postupka, a uz to bi postupak i okončao. Iako je u svom postupanju bio vrlo aktivan, Kantonalni sud je propustio da iskoristi i ovu mogućnost.
25. Stoga, ocjenjujući ponašanje kako Općinskog, tako i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
26. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Budući da je postupak započet 9. februara 2005. godine i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon više od 11 godina, nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji bi apelantu trebao biti isplaćen na ime nematerijalne štete iznosi 1.650,00 KM.
29. Međutim, apelant ne potražuje ovaj iznos naknade nematerijalne štete, nego iznos od 1.500,00 KM. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već naveo da je prilikom odlučivanja o apelaciji, shodno odredbama člana 31. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud vezan navodima iznesenim u apelaciji (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, objavljenu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, smatra da apelantu, s obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete kojim je Ustavni sud, kako je rečeno, vezan u smislu člana 31. Pravila, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak pred nadležnim sudovima traje više od 11 godina, te kada su obje prvostepene presude ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak, a Općinski sud za višegodišnju neaktivnost nije ponudio adekvatno opravdanje.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman