Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3870/13 (ZiraatBank BH d.d.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3870/13
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3870/13, rješavajući apelaciju ZiraatBank BH d.d., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija ZiraatBank BH d.d.
podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Rješenjem Općinskog suda u Gračanici broj 27 0 I 006666 10 I od 27. februara 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. ZiraatBank BH d.d. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Meris Dolić, apelanticin zaposlenik, podnijela je 10. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog nakon podnošenja apelacije Rješenjem Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 27 0 I 006666 10 I od 27. februara 2014. godine, kao i Rješenja Općinskog suda o ponovnoj prvoj prodaji pokretnih stvari broj 27 0 I 006666 10 I od 4. septembra 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. maja 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. maja 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 10. februara 2010. godine radi naplate duga na temelju mjenice serijskog broja AF 2314582, protestirane pod brojem 027-0-Pt-010-000001, podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika S. Ž. i A. H. Općinski sud je Rješenjem broj 27 0 I 006666 10 I od 21. oktobra 2010. godine dozvolio predmetno izvršenje, pa je određeno da će se izvršenje provesti zapljenom i prijenosom plaće izvršenika koju ostvaruju kod poslodavca „Fortuna“ d.d. Gračanica.
6. S obzirom na to da apelantica osporava postupak u odnosu na izvršenika S. Ž., u prezentiranju činjeničnog stanja Ustavni sud će se ograničiti samo na činjenice u vezi sa tim izvršenikom.
7. Općinski sud je, nakon što je postalo pravosnažno, navedeno rješenje o izvršenju dostavio poslodavcu izvršenika S.Ž. Izvršenikov poslodavac je podneskom od 13. aprila 2012. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju, jer izvršenik nije više njegov zaposlenik.
8. S obzirom na to da se izvršenje na predloženom predmetu i sredstvu nije moglo provesti, Općinski sud je, u skladu s odredbom člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), zaključkom od 20. jula 2012. godine pozvao apelanticu da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka predloži novo sredstvo i predmet izvršenja. Apelantica je podneskom od 26. jula 2013. godine obavijestila sud da će se, s obzirom na činjenicu da je od prestanka radnog odnosa izvršenika proteklo više od 37 mjeseci, obratiti Federalnom zavodu za PIO radi provjera o novom radnom angažmanu izvršenika, pa će, ovisno o dobivenim informacijama, predložiti sudu da se izvršenje provede na novčanim primanjima kod novog poslodavca ili popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
9. Podneskom od 3. septembra 2012. godine apelantica je obavijestila sud da nije dobila odgovor o radnom angažmanu izvršenika od Federalnog zavoda za PIO, te da će odmah nakon što odgovor dobije o tome obavijestiti sud. Apelantica je podneskom od 23. oktobra 2012. godine obavijestila sud da je Federalnom zavodu za PIO poslala upit, a poslije toga i urgenciju, ali da odgovor nije dobila. Navedene podneske Općinski sud je ocijenio kao molbe za produženje roka za predlaganje novog predmeta i sredstva.
10. Apelantica je podneskom od 1. novembra 2012. godine predložila nastavak postupka popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika s obzirom na to da je utvrđeno da izvršenik nije registriran kao aktivni osiguranik. Općinski sud je 8. novembra 2012. godine donio Rješenje broj 27 0 I 006666 10 I kojim je dozvoljena promjena predmeta i sredstva izvršenja u odnosu na izvršenika S. Ž. Sud je 28. novembra 2012. godine izdao nalog sudskom izvršiocu da izvrši popis i procjenu pokretnih stvari izvršenika. Sudski izvršilac je 3. januara 2013. godine proveo navedenu izvršnu radnju.
11. Apelantica je podneskom od 13. decembra 2012. godine podnijela sudu prijedlog za odgađanje izvršenja do 10. maja 2013. godine, pa je Općinski sud rješenjem od 5. februara 2013. godine odgodio izvršni postupak do tog datuma.
12. Apelantica je podneskom od 13. maja 2013. predložila nastavak postupka, pa je Općinski sud zaključkom od 19. juna 2013. godine odredio prvu prodaju pokretnih stvari izvršenika za 3. septembar 2013. godine. Na zakazano ročište za prvu prodaju pokretnih stvari nisu pristupili apelantica i izvršenik, niti je bilo zainteresiranih kupaca, pa je sud konstatirao da ročište za prvu prodaju nije uspjelo i da će se posebnim zaključkom zakazati novo ročište za prvu prodaju.
13. Podneskom od 4. septembra 2013. godine apelantica je predložila da se zakaže drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika.
14. Zaključkom od 4. septembra 2013. godine sud je ponovno zakazao ročište za prvu prodaju pokretnih stvari izvršenika za 1. oktobar 2013. godine. Na navedeno ročište ponovno nisu pristupili ni apelantica, niti izvršenik, a nije bilo ni zainteresiranih kupaca, pa je sud konstatirao da ročište za prvu prodaju nije uspjelo i da će posebnim zaključkom pozvati tražioca izvršenja da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja.
15. Zaključkom od 12. oktobra 2013. godine sud je pozvao apelanticu da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja. Sud nije prihvatio apelanticin prijedlog da se zakaže ročište za drugu prodaju pokretnih stvari zbog toga što apelantica ranije nije pristupila zakazanim ročištima, odnosno zato što ranija ročišta za prvu prodaju nisu uspjela.
16. Apelantica je podneskom od 16. oktobra 2013. godine predložila da sud održi drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, a podneskom od 5. novembra 2013. godine je podnijela molbu za produženje roka za predlaganje novog sredstva i predmeta izvršenja. Sud je zaključkom od 8. novembra 2013. godine dozvolio produženje roka.
17. Apelantica je podneskom od 15. novembra 2013. godine zatražila ponovo produženje roka za predlaganje novog sredstva i predmeta izvršenja. Sud je zaključkom od 3. decembra 2013. godine dozvolio produženje roka.
18. Apelantica je podneskom od 23. decembra 2013. godine zatražila ponovno produženje roka za predlaganje novog sredstva i predmeta izvršenja. Sud je zaključkom od 30. decembra 2013. godine dozvolio produženje roka tražiocu izvršenja.
19. Apelantica je podneskom od 3. februara 2014. godine obavijestila sud da je zaprimila dopis od Federalnog zavoda PIO kojim je obaviještena da izvršenik S. Ž. nije zaposlen kod nekog od poslodavaca na području FBiH i kojim je predložila da se izvršenje nastavi na način kako je određeno rješenjem o izvršenju.
20. Sud je 27. februara 2014. godine donio Rješenje broj 27 0 I 006666 10 I od 27. februara 2014. godine kojim je, u skladu s odredbom člana 63. stav 3. ZIP-a, obustavio izvršni postupak u odnosu na izvršenika S. Ž. i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Navedeno rješenje apelantica je zaprimila 13. marta 2014. godine. Protiv rješenja o obustavi postupka nije izjavljen prigovor, pa je ono postalo pravosnažno 28. maja 2014. godine.
IV. Apelacija
a)Navodi iz apelacije
21. Apelantica tvrdi da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
22. Apelantica smatra da je Općinski sud samovoljnim i pogrešnim tumačenjem odredaba člana 89. u vezi sa čl. 131. i 135. ZIP-a povrijedio načela na kojima je taj zakon zasnovan, kao i apelanticino pravo na pravično i efikasno suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ukazuje da je novim Zakonom o izvršnom postupku napušteno načelo socijalnosti, pa zakon o pitanju zaštite prava daje prioritet tražiocu izvršenja. U smislu navedenog, apelantica smatra da je izvršni postupak konstituiran na način da se vodi hitnije, brže i efikasnije, pa posljedično, u situaciji kada se na prvom ročištu ne pojavi niti jedan kupac, sud je obavezan – po zahtjevu tražioca izvršenja – zakazati drugo ročište za prodaju pokretnih stvari. Zbog tog razloga, smatra da je sud ponovnim zakazivanjem prvog ročišta za prodaju pokretnih stvari povrijedio odredbe ZIP-a, konkretno odredbe člana 89. stav 3. ZIP-a i odredbe člana 131. stav 5. ZIP-a, zbog čega se izvršni postupak nepotrebno oteže.
b)Odgovor na apelaciju
23. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je odredbom člana 87. stav 1. ZIP-a, koja se, u skladu s odredbom člana 135. ZIP-a, primjenjuje u postupku izvršenja na pokretnim stvarima, propisano da će se ročište za javno nadmetanje održati i kada prisustvuje samo jedan ponuđač. To konkretno znači da se ročište za prodaju neće održati ako mu ne prisustvuje nijedan ponuđač. S obzirom na to da se na ročište za prvu prodaju pokretnih stvari, zakazano za 3. septembar 2013. godine, nije pojavio nijedan ponuđač, Općinski sud je ukazao da se zbog tog razloga ročište nije moglo ni održati, pa je ponovo zakazao prvo ročište za prodaju pokretnih stvari. Ni ponovljenom ročištu za prvu prodaju, zakazanom za 11. oktobar 2013. godine, nije pristupio nijedan ponuđač. Stoga, u situaciji kada se ni na jednom od zakazanih ročišta nije pojavio nijedan ponuđač, sud je smatrao da nije bilo mjesta da se, u smislu člana 131. st. 3. i 4. ZIP-a, zakaže drugo ročište za prodaju pokretnih stvari. Ovo zbog toga što se drugo ročište moglo zakazati samo u slučaju da nijedan ponuđač sa odgovarajućom ponudom ne uplati cijenu odmah po pozivu suda, što u konkretnom nije bio slučaj budući da se ni na prvom, ni na ponovljenom prvom ročištu nije pojavio nijedan ponuđač. Osim toga, sud je naveo da je kontinuirano postupao u ovom predmetu i da je apelantica ta koja je utjecala na dužinu trajanja postupka, jer je na svaki zaključak suda tražila produženje i predlagala odgađanje izvršnog postupka.
V. Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(1) Ovim zakonom uređuje se postupak po kojem sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) provode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljnjem tekstu:
izvršni postupak), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(…) Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 63.
(…) (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. Član 85.
(1) Uvjeti prodaje unose se u zaključak o prodaji i pored ostalih podataka sadrže: 1) bliži opis nepokretnosti s pripadnicima, 2) naznačenje prava trećih lica koja ne prestaju prodajom, 3) naznačenje da li je nepokretnost slobodna od lica i stvari ili se koristi i po kom pravnom osnovu, 4) vrijednost nepokretnosti, 5) cijenu po kojoj se nepokretnost može prodati i ko je dužan platiti poreze i takse u vezi sa prodajom, 6) rok u kojem je kupac dužan položiti cijenu, 7) način prodaje, 8) iznos osiguranja, rok u kojem mora biti dato, kod kog i kako mora biti dato, 9) posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao steći nepokretnost.
(2) Rok u kojem je kupac dužan položiti cijenu ne može biti duži od 30 dana od dana prodaje, bez obzira na to da li se cijena isplaćuje odjednom ili u ratama. (3) U postupku izvršenja na suvlasničkom djelu iz člana 69. ovog zakona uvjeti prodaje iz stava 1. ovog člana obuhvatit će uvjete prodaje kako cjelokupne nepokretnosti, tako i suvlasničkog dijela koji je predmet izvršenja.
Član 87.
(1) Ročište za javno nadmetanje održat će se i kad prisustvuje samo jedan ponuđač.
(…) Član 89.
(…) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nepokretnost prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane.
Ako se nepokretnost ne proda na prvom sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana.
Na drugom ročištu nepokretnost ne može biti prodata za manje od jedne trećine vrijednosti utvrđene zaključkom o prodaji. Početna ponuda na drugom ročištu ne može biti manja od jedne trećine od utvrđene vrijednosti.
Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ročištu sud će u roku od najmanje 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište na kojem nepokretnost može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.
Ukoliko nema nosilaca prava preče kupovine iz člana 83. stav 1. ovog zakona, lice koje prema odredbama člana 98. ovog zakona ima pravo prvenstvenog namirenja iz prodajne cijene stiče pravo preče kupovine po cijeni postignutoj na trećem ročištu.
Član 95.
Sud će obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na trećem ročištu.
(…) Obustava izvršenja ne sprečava pokretanje novog izvršnog postupka radi naplate tog potraživanja na istoj nepokretnosti.
Član 135.
Odredbe ovog zakona o izvršenju nad nepokretnostima, izuzev člana 71. ovog zakona, primjenjuju se na odgovarajući način i u postupku izvršenja nad pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije drukčije određeno.
VI. Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio kod Općinskog suda i koji je u međuvremenu okončan Rješenjem broj 27 0 I 006666 10 I od 27. februara 2014. godine.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
29. Apelantica osporava postupak kod Općinskog suda, tvrdeći da joj je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
32. Apelantica, u suštini, smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, jer je Općinski sud proizvoljnom primjenom relevantnih odredaba ZIP-a nepotrebno odugovlačio postupak. Relevantni principi
33. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak pokrenut apelanticinim prijedlogom o dozvoli izvršenja podnesenim 10. februara 2010. godine i da je okončan Rješenjem o obustavi izvršnog postupka broj 27 0 I 006666 10 I od 27. februara 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine postupka jesu četiri godine. Analiza dužine trajanja postupka
36. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi namirenja svojih potraživanja, na osnovu mjenice protestirane kod Općinskog suda pod brojem 027-0-Pt-010-000001. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu.
37. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je taj sud tokom postupka postupao u vrlo kratkim i razumnim rokovima. Rješenje o dozvoli izvršenja je doneseno osam mjeseci nakon što je prijedlog podnesen, na sve apelanticine podneske odgovoreno je blagovremeno, u vrlo kratkim rokovima. Ustavni sud nije uočio da je Općinski sud svojim postupanjem na bilo koji način doprinio dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, odnosno nije primijetio ništa što bi ukazivalo na neaktivnost i odugovlačenje postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda po kojoj nedostatak sredstava, kao objektivna okolnost, može opravdati činjenicu da nije izvršena pravosnažna presuda protiv nekog fizičkog lica ili preduzeća (Bobrova v. Rusija, st. 16-17). U takvim „horizontalnim“ sporovima (gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi se na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, pa analogno tome, izvršenju potraživanja apelantice na osnovu vjerodostojne isprave, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev v. Ukrajina, st. 84-86).
38. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud nalazi da je apelantica tokom postupka u više navrata tražila odgađanje postupka i produžavanje rokova za postupanje, kojima je Općinski sud u vrlo kratkim rokovima udovoljavao, kao i da su ti apelanticini zahtjevi, ustvari, doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka.
39. Posmatrajući u cjelini dužinu postupka koji se, prema zakonu, smatra hitnim, uzimajući u obzir da nije utvrđena neaktivnost suda i odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka od četiri godine primjerena okolnostima konkretnog slučaja.
40. Na temelju navedenog Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja postupka.
VIII. Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojemu nisu utvrđeni elementi koji bi ukazivali na neaktivnost suda i odugovlačenje postupka i kada je dužina trajanja postupka od četiri godine primjerena okolnostima konkretnog slučaja.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman