Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-690/16 (B.K.)
Odluka donesena 20. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-690/16
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 690/16, rješavajući apelaciju B. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija B. K.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan radni spor koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 181132 13 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni radni spor u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, B. K. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati B. K. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. B. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 12. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja radnog spora koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 181132 13 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 11. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 31. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 7. januara 2011. godine podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa.
6. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 Rs 181132 11 Rs od 14. juna 2013. godine kojim je odbacio apelantovu tužbu, nalazeći da na strani apelanta kao tužitelja ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe.
7. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu, pred kojim se postupak još uvijek vodi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja radnog spora povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i traži od Ustavnog suda da njegovu apelaciju usvoji, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži Kantonalnom sudu da hitno donese odluku u njegovom predmetu.
b) Odgovor na apelaciju
9. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je spis po apelantovoj žalbi dostavljen tom sudu 15. oktobra 2012. godine, a da je postupajući sudija predmet zadužio 5. januara 2015. godine nakon što je imenovan na funkciju sudije Kantonalnog suda. Kantonalni sud je dalje naveo da se predmeti tog suda rješavaju prema starosti inicijalnog akta, a sve prema Planu rješavanja starih predmeta koji je dostavio VSTV. Apelantov predmet nije bio uvršten u Plan rješavanja starih predmeta za prvi kvartal 2016. godine, a u rad će biti uzet u narednom periodu. U odgovoru je također naveo i to da postupajući sudija u svom referatu ima oko 970 spisa, pri čemu je, pored postupanja prema Planu rješavanja starih predmeta, dužan prioritetno rješavati predmete koji se odnose na izdržavanje djece, određivanje privremenih mjera, radne sporove koji se odnose na otkaze ugovora o radu, te predmete proizašle iz stečaja.
V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 67. stav 1. tačka 7.
(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje; ili Član 217.
[...] (3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
[...] Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja radnog spora koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom.
14. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja radnog spora povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
16. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
17. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. januara 2011. godine pokrenuo postupak za zaštitu prava iz radnog odnosa i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od preko pet godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
18. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelant tražio zaštitu prava iz radnog odnosa. Ustavni sud ne nalazi da predmet sadrži elemente koji bi ga činili naročito složenim i zahtjevnim za rješavanja. Uz to, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak za apelanta značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.
19. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odluku u ovom predmetu donio 14. juna 2013. godine, odnosno više od dvije godine nakon što je apelant podnio tužbu. S obzirom na prirodu postupka, Ustavni sud smatra da je period od preko dvije godine izuzetno dug, imajući u vidu da je donesena odluka procesne prirode, dakle Općinski sud se nije upustio u meritum predmeta jer je tužbu odbacio smatrajući da ne postoji pravni interes za njezino podnošenje. Općinski sud je bio dužan, nakon prethodnog ispitivanja tužbe, ispitati tužbu u pogledu pravnog interesa i u tom smislu donijeti odluku. Za ovu radnju, Općinskom sudu je bilo potrebno više od dvije godine, što Ustavni sud ne može ocijeniti kao razuman period. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda kojim je njegova tužba odbačena podnio žalbu Kantonalnom sudu, pred kojim se postupak još uvijek vodi. Ustavni sud konstatira da je spis u Kantonalni sud dostavljen 15. oktobra 2012. godine, a da je predmet dat u rad postupajućem sudiji tek 5. januara 2015. godine, odnosno nakon više od dvije godine.
20. Posmatrajući postupak u njegovoj cjelini, Ustavni sud zapaža da ni Općinski ni Kantonalni sud nisu pokazali dužnu ažurnost u postupanje u apelantovom predmetu, imajući u vidu da se radi o predmetu hitne prirode, te imajući u vidu da i nakon više od pet godina apelant nije ishodio meritornu odluku. Razlog koji Kantonalni sud navodi jeste preopterećenost tog suda velikim brojem predmeta, te postupanje po Planu rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u apelantovom predmetu u periodu od tri i po godine. Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, niti člana 217. istog zakona. Iako je Kantonalni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu u periodu od tri i po godine.
21. Sve navedeno, a posebno da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon tri i po godine nije donio odluku po apelantovoj žalbi, niti je izvjesno kada će to učiniti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog radnog spora ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog radnog spora ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
23. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
24. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu odredbe ZPP-a kojima je regulirano da je u postupku u parnicama iz radnih odnosa sud „dužan da postupa hitno“, a s obzirom na to da je apelant pokrenuo postupak 7. januara 2011. godine i da postupak do dana donošenja ove odluke, dakle nakon više od pet godina nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada radni spor traje više od pet godina i još uvijek nije okončan, pri čemu je Općinski sud više od dvije godine odlučivao samo o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe, dok Kantonalni sud u periodu od preko tri godine nije proveo nijednu procesnu radnju u žalbenom postupku, niti je izvjesno kada će to učiniti.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman