Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5498/15 (I. K.)

Odluka donesena 07. 07. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5498/15

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5498/15, rješavajući apelaciju Ismeta Kavgića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) člana 57. stav (2) tačka b), člana 60, člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Ismeta Kavgića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 P 162371 13 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 126 0 P 162371 13 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Ismetu Kavgiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Ismetu Kavgiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Općinskom sudu u Lukavcu, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Kavgića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 126 0 K 150494 16 Kž i pred Kantonalnim tužilaštvom Tuzlanskog kantona kao predmet broj T03 0 KT 0045995 14, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ismet Kavgić (u daljem tekstu: apelant) iz Lukavca, podnio je 11. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 126 0 P 162371 13 P i dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi kod Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 126 0 K 150494 16 Kž.

2. Apelant je 20. januara 2016. godine dostavio dopunu apelacije, u kojoj je naveo da je kao oštećeni protiv R. J. i M. J. Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) podnio krivične prijave i da se predmet vodi pod brojem T03 0 KT 0045995 14, ali da od nadležnog tužilaštva nije dobio odgovor da li će se voditi istraga protiv navedenih lica.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 12. februara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog tužilaštva 18. marta 2016. godine.

4. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 17. februara 2016. godine, Općinski sud 18. februara 2016. godine, a Kantonalno tužilaštvo 25. marta 2016. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenično stanje u odnosu na parnični postupak

6. Apelant je 15. augusta 2013. godine podnio tužbu protiv tuženih Općinskom sudu, radi naknade štete. Općinski sud je apelantov predmet zaveo pod brojem 126 0 P 162371 13 P i tužbu je dostavio tuženim na odgovor. Iz stanja spisa proizlazi da su tuženi odgovor na tužbu dostavili sudu 30. juna 2014. godine, a sud je 30. januara 2015. godine odgovor na tužbu dostavio apelantu.

7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

Činjenično stanje u odnosu na krivični postupak broj 126 0 K 150494 16 Kž

8. Pred Općinskim sudom je po Optužnici Kantonalnog tužilaštva broj T03 0 KT 0024867 12 od 12. februara 2013. godine koja je potvrđena 12. aprila 2013. godine i Optužnici broj T03 0 KT 0025112 12 od 27. augusta 2013. godine koja je potvrđena 8. novembra 2013. godine, vođen krivični postupak protiv optuženog E. J. koji je optužen da je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, u daljem tekstu: KZ) i za krivično djelo krađe iz člana 286. stav 1. u vezi sa članom 31. KZ. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 126 0 K 150494 13 K od 25. maja 2015. godine kojom je optuženom za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ izrekao uvjetnu osudu, a za krivično djelo krađe iz člana 286. stav 1. u vezi sa članom 31. KZ optuženog je oslobodio optužbe. Općinski sud je apelanta kao oštećenog uputio da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku.

9. Protiv navedene presude Općinskog suda Kantonalno tužilaštvo je podnijelo žalbu i predmet je 22. januara 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

10. Iz stanja spisa proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku po podnesenoj žalbi Kantonalnog tužilaštva na navedenu presudu Općinskog suda.

Činjenično stanje u odnosu na krivični postupak broj T03 0 KT 0045995 14

11. Apelant je Kantonalnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv R. J. i M. J. koju je Kantonalno tužilaštvo zavelo pod brojem T03 0 KT 0045995 14. Istražni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju predmetnih postupaka, zbog čije dužine je tražio i naknadu materijalne štete u iznosu od 19.400,00 KM i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju, vezano za parnični postupak, Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud ima veliki broj predmeta koje rješava prema starosti inicijalnog akta, odnosno prema Planu rješavanja starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: VSTV), da nemaju dovoljan broj sudija zbog čega je postupajući sudija zadužena sa ukupno 2.365 predmeta u više referata. Navodi i to da apelantov predmet po zakonu nije hitne prirode.

14. U odgovoru na apelaciju, a u vezi s krivičnim postupkom broj 126 0 K 150494 16 Kž, Kantonalni sud je naveo da je predmet na postupanje po žalbi primio 22. januara 2016. godine, te da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta koje je donijelo VSTV, da sud ima 170 krivičnih predmeta koji čekaju rješavanje po žalbi.

15. U odgovoru na apelaciju, a u vezi sa predmetnom broj T03 0 KT 0045995 14, Kantonalno tužilaštvo je navelo da u vezi s krivičnom prijavom apelanta protiv R. J. i M. J. prikuplja dokaze, te da će dalji tok predmetnog postupka zavisiti i od odluke Kantonalnog suda po žalbi na Presudu Općinskog suda broj 126 0 K 150494 13 K od 25. maja 2015. godine, kojom su prijavljena lica osumnjičena da su saučesnici E. J. u izvršenju krivičnih djela, a kojom presudom je E. J. oslobođen od optužbi.

V. Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

a) Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u parničnom postupku

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak nakon približno tri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

b) Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u krivičnim postupcima broj 126 0 K 150494 16 Kž i T03 0 KT 0045995 14.

22. U pogledu apelantovih navoda o povredi njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnim krivičnim postupcima, osnovno pitanje o kojem Ustavni sud treba zauzeti stav je primjenjivost garancija prava na pravično suđenje na apelanta u odnosu na taj postupak.

23. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

25. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu apelantovih navoda da mu je u predmetnim krivičnim postupcima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

26. Ustavni sud zapaža da se u osporenim postupcima odlučuje o osnovanosti krivične optužbe protiv trećih lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“. Naime, samo se takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

27. Iz navedenog proizlazi da pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi s povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

28. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VII. Meritum

29. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda apelanta ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je zbog dužine trajanja parničnog postupaka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku razmatrati period od 15. augusta 2013. godine kao dana podnošenja tužbe do donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje približno tri godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da je predmetni postupak na početku Ustavni sud se ne može izjasniti da li se radi o jednostavnom ili složenom postupku. Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnom postupku potražuje naknadu materijalne štete, zbog čega je predmetni postupak za njega od većeg značaja, te da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

35. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža određenu neaktivnost Općinskog suda u preduzimanju procesnih radnji, kome je bilo potrebno približno jedna godina da bi tuženim dostavio tužbu na odgovor, odnosno period od pola godine da bi apelantu dostavio odgovor tuženih, nakon čega Općinski sud u predmetnom postupku nije preduzimao druge procesne radnje. Kao opravdanje za neblagovremeno postupanje u apelantovom predmetu, Općinski sud je naveo da predmet nije hitne prirode, te da sud predmete rješava prema starosti inicijalnog akta tj. prema Planu rješavanja starih predmeta koje je donijelo VSTV. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanje povodom tužbe apelanta u periodu od približno tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

36. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji traje približno tri godine, za čiju dužinu je u odlučujućoj mjeri odgovoran Općinski sud koji je u preduzimanju procesnih radnji u apelantovom predmetu pokazao određenu neaktivnost, a iz odgovora na apelaciju se ne može zaključiti da će sud u skorije vrijeme donijeti odluku u predmetu čija dužina trajanja postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

38. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

39. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

40. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 450,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

41. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

42. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koji se u suštini odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka.

VIII. Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni parnični postupak ni nakon približno tri godine od podnošenja tužbe nije okončan, a u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdane razloge za nepostupanje u apelantovom predmetu, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

44. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h), člana 60, člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5498/15 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio