Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2638/15 (Lj.S. i P.R.)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2638/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-2638/15, rješavajući apelacije Lj.S. i P.R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač.
h) i l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj.S. i P.R. u odnosu na stav I rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 078059 12 Gž 2 od 29. decembra 2014. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj.S. i P.R. u odnosu na stav II rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 078059 12 Gž 2 od 29. decembra 2014. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Lj.S. i P.R. (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 27. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 078059 12 Gž 2 od 29. decembra 2014. godine.
2. Apelanti i J.R. podnijeli su 6. marta 2009. godine tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi utvrđenja i isplate novčanih iznosa po osnovu stare dinarske štednje.
3. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 078059 12 P 2 od 15. maja 2012. godine stavom I tužbeni zahtjev apelanata da se utvrdi da sva potraživanja apelanata prema tuženoj BiH po osnovu stare dinarske štednje i to potraživanja iz štednih knjižica koje glase na ime njihovog pravnog prednika, ostavioca kao štednja u Poštanskoj štedionici Filijala Zenica precizno navedene u izreci presude predstavljaju već ranije legalno stečena subjektivna građanska prava imovinskog karaktera na osnovu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju broj O 384/93 od 27. decembra 1993. godine na osnovu kojeg apelantima pripada 1/6 ukupnog iznosa potraživanja, odbačen je kao nedopušten. Stavom II presude Općinskog suda broj 65 0 P 078059 12 P 2 od 15. maja 2012. godine tužbeni zahtjev apelanata da se tužena obaveže da apelantima isplati novčane iznose po pojedinačnim potraživanjima iz štednih knjižica Poštanske štedionice Filijala Zenica sa zakonskim kamatama odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno da je sud dio tužbenog zatjeva koji se odnosi na utvrđenje činjenica sud odbacio kao nedopušten, jer je odredbom člana 54. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine propisano da se tužba za utvrđenje može podnijeti kada tužitelj ima pravni interes da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, a kako u konkretnom slučaju sud nije nadležan da utvrđuje nasljedne dijelove apelanata kao tužitelja na potraživanjima iz štednih knjižica, jer je to predmet ostavinskog postupka, tužba je u ovom dijelu odbačena kao nedopuštena, dok je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu novčanih iznosa iz štednih knjižica tužba odbijena kao neosnovana, jer je sud pored toga što je ocijenio da tužena Bosna i Hercegovina nije pasivno legitimisana utvrdio i da postavljeni tužbeni zahtjev onako kako su ga apelanti opredijelili nije ni podoban za izvršenje.
4. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 078059 12 Gž 2 od 29. decembra 2014. godine stavom I žalba apelanata odbijena je kao neosnovana i prvostepena presuda u stavu I potvrđena, odnosno u dijelu kojim je tužba apelanata radi utvrđenja potraživanja po osnovu dinarske štednje odbačena kao nedopuštena, dok je stavom II rješenja žalba djelimično uvažena i prvostepena presuda u stavu II, odnosno u dijelu koji se odnosi na isplatu novčanih iznosa po pojedinačnim potraživanjima iz štednih knjižica Poštanske štedionice Filijala Zenica ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju presude u odnosu na stav I sud je naveo da rješenje o nasljeđivanju predstavlja osnov na osnovu koga su apelanti naslijedili dinarsku štednju kod Poštanske štedionice i na osnovu kojeg apelanti mogu zahtijevati svoja prava jer i samo to rješenje potvrđuje njihovu aktivnu legitimaciju. Sud dalje navodi da to što u rješenju o nasljeđivanju nisu navedeni određeni iznosi potraživanja ne utiče na prava apelanata, jer su štedne knjižice Poštanske štedionice javne isprave u smislu člana 132. stav 1. Zakona o parničnom postupku i predstavljaju mjerodavan dokaz o činjenicama koje su u njima upisane, pa i o visini dinarskih štednih uloga, pa zbog toga apelanti nemaju pravni interes da u parničnom postupku utvrđuju ono što je rješenjem o nasljeđivanju pravosnažno odlučeno niti da se utvrđuju činjenice o visini dinarske štednje koja je evidentirana u štednim knjižicama, te je odluka prvostepenog suda kojom je tužba odbačena kao nedopuštena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje potraživanja po osnovu dinarske štednje pravilna i zakonita. U obrazloženju rješenja u odnosu na stav II rješenja Kantonalni sud navodi da je prema Ustavu BiH i Aneksu G Sporazuma o pitanjima sukcesije Bosna i Hercegovina jedan od sukcesora i dužna je da štiti privatnu imovinu, kao i dinarsku štednju pa je u konkretnom slučaju tužena Bosna i Hercegovina pasivno legitimisana suprotno pogrešno zauzetom stavu prvostepenog suda. Također sud navodi da diobni bilans između Poštanske štedionice AD Beograd sa osnivačima iz bivših republika SFRJ koji je urađen 1992. godine ne može negativno uticati na nasljeđena prava apelanta. Kantonalni sud ističe da prvostepeni sud prihvatajući osnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije tužene Bosne i Hercegovine nije u presudi raspravio ostale istaknute prigovore, te je previdio da je J.R. umrla i da se treba provesti ostavinski postupak. Kantonalni sud je utvrdio da prvostepeni sud nije odlučivao o tužbenom zahtjevu, niti je cijenio da tužbeni zahtjev za isplatu novčanih potraživanja u konkretnom slučaju raspravlja o obeštećenju za nasljeđenu dinarsku štednju kod Poštanske štedionice, pa se u drugostepenom postupku ne mogu cijeniti ostali žalbeni razlozi koji nisu raspravljeni u prvostepenom postupku zbog čega je žalba apelanata djelimično uvažena, prvostepena presuda ukinuta u dijelu koji se odnosi na isplatu novčanih iznosa po pojedinačnim potraživanjima iz štednih knjižica Poštanske štedionice Filijala Zenica i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Apelacioni navodi
5. Apelanti se pozivaju u apelaciji na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava iz člana 17. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav(3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
l) apelacija je preuranjena;
Dopustivost u odnosu na stav I dispozitiva rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 078059 12 Gž 2 od 29. decembra 2014. godine
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelanti u ovom dijelu apelacije pozivaju odnose na stav I dispozitiva rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 078059 12 Gž 2 od 29. decembra 2014. godine, kojim je žalba odbijena i potvrđen stav I prvostepene presude, kojim je odbačena tužba apelanata u dijelu u kom su tražili utvrđenje potraživanja po osnovu dinarske štednje. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku, u ovom dijelu, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. U konkretnom slučaju postupak pred Općinskim sudom je, u ovom dijelu, okončan na način da je tužba apelanata odbačena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da sva potraživanja apelanata prema tuženoj BiH po osnovu stare dinarske štednje predstavljaju već ranije legalno stečena subjektivna građanska prava imovinskog karaktera. Općinski sud je cijenio, a Kantonalni sud potvrdio da u skladu s odredbama člana 54. Zakona o parničnom postupku tužba za utvrđenje može podnijeti kada tužitelj ima pravni interes da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, a u konkretnom slučaju sud nije nadležan da utvrđuje nasljedne dijelove tužitelja na potraživanjima iz štednih knjižica, zbog čega je u tom dijelu tužba odbačena kao nedopuštena. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, već je sud tužbu apelanata odbacio iz procesnih razloga. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Ustavni sud, dalje konstatuje, budući da se u predmetnom postupku, u ovom dijelu, odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, tj. dopuštenosti tužbe, da se nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, niti pravima iz člana 17. Evropske konvencije, te da su navodi apelanata i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost u odnosu na stav II dispozitiva rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 078059 12 Gž 2 od 29. decembra 2014. godine
9. Ustavni sud zapaža da je stavom II dispozitiva rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 078059 12 Gž 2 od 29. decembra 2014. godine žalba apelanata djelimično uvažena, presuda Općinskog suda broj 65 0 P 078059 12 P 2 od 15. maja 2012. godine u stavu II, odnosno dijelu koji se odnosi na isplatu novčanih iznosa po pojedinačnim potraživanjima iz štednih knjižica Poštanske štedionice Filijala Zenica ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije, u ovom dijelu, je u toku pred Općinskim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav(3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom, odnosno preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman