Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4308/13 (S. Š.)

Odluka donesena 07. 07. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4308/13

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4308/13, rješavajući apelaciju Samila Šaćirovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Samila Šaćirovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Tešnju kao predmet broj 39 0 P 02358 08 P i Kantonalnim sudom u Zenici, a koji postupak se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine kao predmet broj 39 0 P 002358 14 Rev.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 39 0 P 002358 14 Rev, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona, u skladu sa članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Samilu Šaćiroviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Samilu Šaćiroviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Samil Šaćirović (u daljem tekstu: apelant) iz Tešnja, koga zastupa Drinka Lekić, advokatica iz Tešnja, podnio je 21. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 39 0 P 02358 08 P i Kantonalnim sudom u Zenici (u daljem tekstu: Kantonalni sud), a koji postupak se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 39 0 P 002358 14 Rev.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda, Općine Tešanj i od JP Elektroprivreda BiH Sarajevo, Područna jedinica Elektrodistribucija Zenica (u daljem tekstu: Elektrodistribucija) zatraženo je 8. aprila 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju, a 8. juna 2016. godine od Vrhovnog suda je zatražena informacija o predmetu apelanta pred tim sudom.

3. Odgovor na apelaciju Općina Tešanj je dostavila 13. aprila 2016. godine, Elektrodistribucija i Kantonalni sud 14. aprila 2016. godine, a Općinski sud 15. aprila 2016. godine. Vrhovni sud je informacije o predmetu apelanta dostavio 14. juna 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je putem punomoćnika 24. decembra 2008. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih Općine Tešanj i Elektrodistribucije, radi naknade štete. Općinski sud je predmet apelanta zaveo pod brojem 39 0 P 02358 08 P i u predmetnom postupku je održao pripremno ročište 14. septembra 2010. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud ročište za glavnu raspravu održao 4. novembra 2010. godine, a da je glavna rasprava zaključena 5. marta 2013. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u predmetnom postupku donio Presudu broj 39 0 P 02358 08 P od 25. marta 2013. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta.

6. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je odlučujući u drugom stepenu donio Presudu broj 39 0 P 002358 13 Gž od 27. septembra 2013. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

7. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju, te je predmet 27. januara 2014. godine dostavljen Vrhovnom sudu radi postupanja po izjavljenom pravnom lijeku. Iz stanja spisa proizlazi da Vrhovni sud u predmetu apelanta nije donio odluku, te da predmetni parnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da reviziju protiv drugostepene presude u trenutku pisanja apelacije nije izjavio, jer nije istekao zakonom propisan rok, te s obzirom na vrijednost spora postoji mogućnost da revizija neće ni biti prihvaćena. Apelant ističe da je u odlučujućoj mjeri za dužinu trajanja postupka odgovoran Općinski sud koji procesne radnje nije preduzimao u skladu sa zakonom.

b) Odgovor na apelaciju.

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je predmet apelanta 27. januara 2014. godine dostavljen Vrhovnom sudu radi postupanja po izjavljenoj reviziji na navedenu presudu Kantonalnog suda. U odgovoru na apelaciju Općinski sud se nije izjašnjavao o dužini trajanja postupka pred tim sudom.

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je po žalbi podnesenoj na prvostepenu presudu donio odluku tri mjeseca nakon što je predmet zaprimljen u sud, te da Kantonalni sud nije povrijedio prava apelanta na koja se u apelaciji poziva i predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.

11. U odgovoru na apelaciju Općina Tešanj je navela hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, gdje ističe da je apelacija neosnovana i predlaže da se kao takva odbije.

12. U odgovoru na apelaciju Elektrodistribucija je navela da u predmetu apelanta uopće nije izjavljena revizija protiv presude Kantonalnog suda, te smatra da je apelacija neosnovana i predlaže da se kao takva odbije.

13. Vrhovni sud je naveo da je apelant protiv navedene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, te da će predmet biti stavljen u rad u III kvartalu (juli – septembar) 2016. godine.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od sedam godina od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 24. decembra 2008. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od sedam godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na materijalne dokaze koji su tokom postupka provedeni i činjenica koje se trebaju utvrditi, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku. Ocjenujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je apelant parnični postupak pokrenuo radi naknade štete, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.

25. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u preduzimanju procesnih radnji nije postupao ažurno, da je između procesnih radnji koje je preduzimao prolazio vremenski period duži od jedne godine, tj. da je četiri godine nakon podnošenja tužbe donio meritornu odluku, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakvo opravdanje za periode neaktivnosti, odnosno dužinu trajanja postupka pred tim sudom. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku postupao s većom efikasnošću, gdje je po podnesenoj žalbi na prvostepenu presudu odlučio tri mjeseca nakon prijema predmeta na postupanje. Ustavni sud u predmetnom postupku zapaža određenu neaktivnost Vrhovnog suda u odlučivanju u revizionom postupku, gdje i dvije i po godine od prijema predmeta na postupanje nije donio odluku, odnosno predmetni parnični postupak koji traje duže od sedam godina nije okončan. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi nisu ponudili opravdanje za dužinu trajanja postupka, tj. neblagovremenog preduzimanja procesnih radnji. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili u obavezi da u predmetnom postupku preduzimaju procesne radnje u skladu s relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), da u predmetu aplelanta blagovremeno preduzimaju procesne radnje u cilju njegovog okončanja, tj. da parnične stranke u razumnom roku dođu do konačne odluke suda. Ustavni sud zapaža da efikasnost Kantonalnog suda ne može nadoknaditi period pasivnosti Općinskog i Vrhovnog suda u neblagovremenom preduzimanju procesnih radnji u apelantovom predmetu.

26. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom parničnom postupku koji traje duže od sedam godina, došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

29. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

30. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 1.050,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Zeničko-dobojskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od sedam godina nije okončan, a u odgovoru na apelaciju redovni sudovi nisu ponudili opravdanje za dužinu trajanja postupka čija dužina ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4308/13 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio