Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1384/15 (E. D. iz Bihaća)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1384/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-1384/15, rješavajući apelacije Ekrema Dedića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Ekrem Dedić protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 005332 14 Kž od 27. januara 2015. godine;
Slaviša Pavlović protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 Pr 020415 15 Pžp od 15. oktobra 2015. godine;
Radovan Stanković protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 020106 15 Krž od 21. decembra 2015. godine;
Senad Kesić protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 050969 15 Kž 5 od 16. decembra 2015. godine;
Fadil Hamzić i Fahir Hamzić protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 013684 16 Kž 2 od 25. januara 2016. godine;
Margareta Hadžić protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj broj 03 0 K 009129 15 Kvl 4 od 11. septembra 2015. godine;
Vernesa Muratović protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 112278 16 Pžp 2 od 9. marta 2016. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 1384/15
1. Ekrem Dedić iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina podnio je 25. marta 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 005332 14 Kž od 27. januara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0- Kžk-08-000004 od 28. oktobra 2008. godine odbačen je kao nedopušten.
AP 5740/15
2. Slaviša Pavlović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Čedo Đukić, advokat iz Banjaluke podnio je 28. decembra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 Pr 020415 15 Pžp od 15. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Kotor Varošu broj 73 0 Pr 020415 14 Pr od 23. juna 2015. godine kojim apelantov zahtjev za povrat u prijašnje stanje nije dozvoljen.
AP 345/16
3. Radovan Stanković (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPZ Foča podnio je 19. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 020106 15 Krž od 21. decembra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Suda BiH broj S1 1 K 020106 15 Kvl od 24. novembra 2015. godine kojim je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Suda BiH broj X-KRŽ-05/70 od 28. septembra 2007. godine odbačen kao nedopušten.
AP 661/16
4. Senad Kesić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi u KPZ Tuzla podnio je 10. februara 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 050969 15 Kž 5 od 16. decembra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 K 050969 15 Kv 3 od 12. novembra 2015 kojim je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka vođenog pred Općinskim sudom u Tuzli broj 32 0 K 050969 11 K odbačen kao nedopušten.
AP 1061/16
5. Fadil Hamzić i Fahir Hamzić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle podnijeli su 10. marta 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 013684 16 Kž 2 od 25. januara 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 013684 15 Kv od 26. novembra 2015. godine kojim je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u predmetu 25 0 K 013684 09 K odbačen kao nedopušten.
AP 1414/16
6. Margareta Hadžić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 29. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj broj 03 0 K 009129 15 Kvl 4 od 11. septembra 2015. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj broj 03 0 K 009129 15 Kvl 4 od 11. septembra 2015. godine apelanticin zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 009129 13 Kž 6 od 23. septembra 2013. godine odbijen je kao neosnovan. AP 1795/16
7. Vernesa Muratović iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Almin Hrustić, advokat iz Zenice podnijela je 21. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 112278 16 Pžp 2 od 9. marta 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 112278 16 Pvlp od 8. februara 2016. godine kojim je apelanticin zahtjev za ponavljanje pprekršajnog postupka odbačen kao nedopušten.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1384/15. Apelacioni navodi
9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu krivičnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u principu, ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o „utvrđivanju osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta, odnosno o njegovim „građanskim pravima i obavezama“ može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima osporenim odlukama nije odlučivano o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata“, odnosno o njihovim „građanskim pravima i obavezama“, nego samo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka.
12. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. Ustavni sud, dalje, konstatuje da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman